Simona i Toma su studentice na razmjeni, ljetni semestar treće godine studija odrađuju na Sveučilištu u Dubrovniku, Odjelu za komunikologiju, a u lipnju će se obje vratiti u Litvu.
Toma je iz grada Panevežys, a Simona je rođena u Taurageu. Obje ih veže glavni grad Litve Vilnis i Gediminas Tehnical University na kojem studiraju.
Razgovarali: Petra Žuvela i Hrvoje Curić
Na samom početku razgovora otkrile su nam kako Dubrovnik i Litvu dijeli ogromna kulturna razlika. Priznale su nam kako se na ‘dubrovačku kulturu’ u početku nije bilo toliko lako prilagoditi.
-Ljudi su dosta zatvoreniji u Litvi, ovdje živimo u studentskom domu i sve je jako glasno, a ljudi su sporiji. To je malo teško za shvatiti u početku, ali Dubrovčani se zaista vode uzrečicom ‘polako’, to je jedna od prvih riječi koje smo naučile, uz ‘bijela kava’ – s osmijehom nam kaže Simona.
-Najvažnija riječ sada je čini mi se ‘polako’ i mi smo pokupile taj ‘polako style’ ali mislim da nećemo to prenijeti u Litvu. Brzo će nas vratiti u stari užurbani način života. Ovdje smo naučile da možemo i kasniti na predavanja po nekoliko minuta, a svejedno biti prve koje su došle – kroz smijeh je dodala Toma.
Dvije studentice iz Litve odlučile su se na studiranje u Dubrovniku, a ne u nekim popularnijim gradovima i državama poput Barcelone, Portugala i slično. Objasnile su nam i svoje odluke.
-Prijateljica mi je preporučila Hrvatsku, pa sam na internetu istraživala Dubrovnik i oduševila se slikama. Baš kao i turisti, zaljubila sam se u more, zidine i prirodu i nisam požalila što sam ovdje došla – rekla nam je Toma.
-Mene je savjetovao Erasmus savjetnik. Moja ideja i želja je zapravo bila Portugal i pošla sam razgovarati o mogućnostima studiranja tamo. Savjetnik mi je rekao kako u mojim očima vidi da želim u Dubrovnik, u početku mi je to bilo smiješno jer zapravo nisam znala puno o Hrvatskoj ni Dubrovniku, ali on je ustrajao i zaista sada vidim da je bio u pravu, Dubrovnik je bio pravi odabir – otkrila nam je Simona.
Nakon što su nam ispričale neke doživljaje i stvari koje su ih iznenadile na dolasku u Dubrovnik, glavna tema je očekivano bila nedostatak ‘coffee to go’ stila života, i ispijanja kave po nekoliko sati.
-Ako bih se na nešto požalile to je nedostatak kave za van koju možete uzeti usput i nastaviti dalje, Dubrovnik je u potpunosti drugačiji, vi ste navikli piti kavu i nekoliko sati. Ali moramo vam reći – kava vam nije tako dobra! – s osmijehom su dodale, a mi smo se s njima dobro nasmijali.
‘Dubrovčani su veseli i pristupačni’
Zanimali su nas dojmovi Dubrovnika po zimi u očima onih koji ovdje dolaze s dojmom slika osunčanih zidina i mora.
-Prvi dan kada smo stigle padala je kiša i dojam Dubrovnika nije bio kao sa slika. Prvih dana je često padala kiša, ali smo iskoristile i te dane. U početku su nam puno pomagali ESN-ovci koji su nas upoznali s gradom i raznim lokalnim mjestima, pa nas u dosta kafića i pekara doživljavaju baš kao lokalne ljude. Dubrovčani su veseli i pristupačni ljudi, ovdje imamo pravi osjećaj maloga grada i ljudi se uklapaju u tu sliku – rekla nam je Toma.
-Grad se promijenio od veljače do sada, u veljači je Stradun bio prazan, pokoji prolaznik i to je to, a sada grad vrvi od turista. Velika je prednost i ljepota upoznati grad s oba njegova lica, ono mirnije lokalno doba i turističko vrelo – dodala je Simona.
Svoje studiranje u Dubrovniku iskoristile su i kako bi upoznale kulturu Dubrovnika. Rekle su kako vole gledati koncerte Dubrovačkog simfonijskog orkestra, posjetile su sve muzeje, posebno ih se dojmio Etnografski muzej. O hrani su nam rekle kako nisu probale previše dubrovačkih specijaliteta i tradicionalne hrane, o ribljoj hrani znaju onoliko koliko je ima u menzi. Pa su kroz smijeh dodale kako su pržene lignje njihov doticaj s ribljim menijem. Jer kažu kako se u Litvi ne jede puno ribe.
Ispričale su nam i dojmove sa Sveučilišta, koliko su zadovoljni profesorima i koja je razlika u studiranju ovdje i u Litvi.
-Profesori jako dobro govore engleski jezik, to nama studentima na razmjeni puno znači. Jedna od stvari zbog kojih mi je moj savjetnik i preporučio Dubrovnik je odlično poznavanje jezika, za razliku od nekih sveučilišta u Portugalu – rekla je Simona.
-Sadržaj predavanja na Sveučilištu u Dubrovniku je dosta praktičniji od onoga u Litvi. Naš fakultet u Litvi je dosta star, a vaša zgrada kampusa je prekrasna i nova. Super nam je Unidu Radio koji je jako popularan, na njemu se angažira puno studenata, a imate i televiziju i studentske novine, to je odlična prilika za studente kako bi naučili u praksi ono što će kasnije u životu raditi – rekla je Toma.
Što bi htjele ponijeti doma?
Neke od stvari koje su im se najviše svidjele i Dubrovniku i koje bi htjele ponijeti sa sobom su neobičan izbor. Toma je tako oduševljena pitosporom i njenim mirisom, i kaže kako bi htjela spremiti sa sobom jedno cijelo stablo pitospore i ponijeti u Litvu. A Simona obožava miris limuna i lavande, tako bi mogli reći da su ove dvije djevojke zaljubljene u prirodu Dubrovnika.
O svojim planovima u budućnosti još uvijek nisu previše sigurne. Složile su se kako će sljedeću godinu provesti u Litvi jer je za njih četvrta godina zadnja prediplomska godina, za razliku od Hrvatske, gdje preddiplomski studij traje tri godine. Simona je zaljubljena u fotografiju i modu, ali još nije odlučila za što će se točno opredijeliti i što će raditi nekada kasnije u životu. Toma kaže kako je njezin mogući izbor toliko velik da ga ne želi ni nabrajati dok joj se želje barem malo ne ‘suze’ da bi mogla odlučiti.
O povratku o Dubrovnik kažu ‘nikad ne reci nikad’, iako se obje vide u nešto većim gradovima dalje u životu!