Kroz prizmu zakona

Kad je ubojstvo ‘obično’ a kad ‘teško’?

postranjska ubojstvo sipcine 3 1

Ubojstvo je samo po sebi nešto najteže, naročito za one koji su izgubili blisku osobu na taj način. Često se u javnom prostoru kritiziraju optužnice u kojima se određeno ubojstvo koje je javnost sablaznilo kvalificira kao ‘obično’ a ne ‘teško’.
‘Nož u grudi nedužnom mladiću je obično, a ne teško ubojstvo?’ – zapitao se i naš poznati novinar Andrija Jarak vezano za oduzimanje života 22-godišnjem mladiću u Splitu za koje se tereti 31-godišnjak. Kriminalističkim je istraživanjem u ovom slučaju, naime, utvrđeno da je 31-godišnjak, nakon verbalnog i tjelesnog sukoba s ubijenim, otišao u stan po nož te se vratio na ulicu do ubijenoga koji je bio na odlasku i zadao mu ubodnu ranu u prsa od koje je ovaj preminuo. Utvrđena je tako osnovana sumnja da 31-godišnjak počinio kazneno djelo ubojstva, ali ne ‘teškog’ nego ‘običnog’. I mnoge je to razljutilo, što ne čudi.
Ja neću ulaziti u konkretan slučaj već ću vam podastrijeti zakonske opise djela ‘ubojstvo’ i ‘teško ubojstvo’, koje je zapravo tzv. kvalificirani oblik kaznenog djela ubojstvo pa procijenite sami. Iako je struka, kroz praksu naravno, odavno postala poprilično jasna i suglasna po pitanju kvalifikacije ovih kaznenih djela. Razlika je, naravno, u kaznama.
Za ‘obično’ ubojstvo najmanja je kazna pet a za ‘teško’ ubojstvo 10 godina zatvora.
Okrutno, podmuklo, iz osvete…
‘Obično’ ubojstvo se ne definira u Kaznenom zakonu, samo se propisuje navedena najmanja kazna. Teško se, pak, ubojstvo definira. U zakonu tako stoji slijedeće: ‘Kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kaznit će se:
1. tko drugoga ubije na okrutan ili podmukao način,
2. tko ubije osobu posebno ranjivu zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće,
3. tko ubije člana obitelji kojeg je već ranije zlostavljao,
4. tko drugoga ubije iz koristoljublja, bezobzirne osvete, mržnje ili iz drugih niskih pobuda,
5. tko drugoga ubije radi počinjenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela,
6. tko ubije službenu osobu u vezi s njezinim obavljanjem službene dužnosti.’
Navedeno, dakle, predstavlja teško ubojstvo. Evidentno pojmovi su vrlo uopćeni pa je logično i da se stvaraju nedoumice oko kvalifikacije kaznenog djela o kojoj ovisi kažnjavanje počinitelja. Razlika u kaznama je zaista velika.
E sad vratimo se na kratko na slučaj ubojstva mladića u Splitu. Ponavljam, neću mudrovati što je i kako trebalo jer i nisam detaljno upoznata sa slučajem osim ovoga što, kao i vi, iščitavam iz medija. Međutim mogu hipotetski postaviti pitanje – ako je svađa završila i jedna osoba odlazi u svom smijeru bez namjere da se više sukobljava, a druga odlazi kući po nož… Putem do kuće i nazad ima dovoljno vremena ‘izbrojati do deset’. Ide za osobom koja joj realno nikakvu opasnost ne predstavlja i lišava je života. Zar to nije ‘bezobzirna osveta’? ‘Niske pobude’? Zar to nije ‘posebno podmukao način’? U ovom slučaju je eto procijenjeno da nije. Zašto – ne znam. Ali znam jako puno slučajeva koji su i po zdravorazumskoj logici i po pravu trebali biti, a nisu bili, kvalificirani kao teško ubojstvo.
‘Radna kvalifikacija’
Novinari su se raspitali kod odvjetnika je li sada ova kvalifikacija ‘zabetonirana’ ili se može mijenjati. Naravno da može! Jedan od upitanih odvjetnika ispravno je ovu početnu kvalifikaciju nazvao ‘radnom’. Zapravo i jest teško, praktički skoro pa nemoguće u većini slučajeva na samom početku odrediti ispravno kvalifikaciju ubojstva. Lako je ukoliko je ubijena službena osoba prilikom obavljanja svoje dužnosti. Ne bi trebao biti problem, mada zna biti, kada je npr. muž ubio ženu koju je već duže vremena zlostavljao. Lako je ako netko ubije trudnicu jer sama činjenica da je riječ o trudnici ubojstvo čini ‘teškim’. Međutim kada treba utvrditi pobude, motive… stvari postaju složenije.
Praksa je inače da državno odvjetništvo najprije ide na težu kvalifikaciju pa eventualno tijekom postupka ‘spušta’ na blažu. Ovdje to nije bio slučaj. Zašto, ni upitanim odvjetnicima nije jasno. Međutim to, ponavljam, ne mijenja bitno na stvari. Odnosno tijekom čitavog postupka, ovisno o saznanjima do kojih se tijekom istoga dođe, kvalifikacija se može mijenjati.

UBOJSTVA KOJA NISU ‘UBOJSTVA’: Usmrćenje, nehaj, teška tjelesna ozlijeda s posljedicom smrti
Osoba umire uslijed činjenja ili pak nečinjenja druge osobe a nije riječ o ubojstvu?! Makar po zakonskoj terminologiji. Možda vas je iznenadio spomen ‘nečinjenja’ kao načina usmrćenja nekoga. Evo vam najbanalniji primjer: majka ne hrani dojenče i ono uslijed neuhranjenosti umre.
Kazneno djelo ‘usmrćenje’ počinio je onaj ‘tko usmrti drugoga doveden bez svoje krivnje njegovim napadom, teškim vrijeđanjem ili zlostavljanjem u stanje dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti’. Kazna će biti manja nego za ubojstvo; od jedne do deset godina zatvora.
Majka koja usmrti svoje dijete pod utjecajem jakog duševnog opterećenja zbog trudnoće ili poroda također će se blaže kazniti i to kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Kao i onaj ‘tko usmrti drugoga na njegov izričit i ozbiljan zahtjev iz suosjećanja zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja’. Zakonom predviđena kazna za tog počinitelja je zatvorska ‘do tri godine’.
Tko pruzroči smrt drugoga iz nehaja, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Postoji još jedno kazneno djelo koje praktički jest ubojstvo ali se tako zakonski ne naziva. Riječ je o ‘teškoj tjelesnoj ozljedi s posljedicom smrti’. Predviđena zakonska kazna je od tri do 15 godina zatvora.

Pročitajte još

Što nam znači što smo dobili novo ljudsko pravo – zaštitu od klimatskih promjena?!

Ivana Mijić Vulinović

SPOLNO UZNEMIRAVANJE Što je to i kako se riješiti zlostavljača?

Ivana Mijić Vulinović

Krivnja, neubrojivost i beznačajna kaznena djela

Ivana Mijić Vulinović