Ugledni hrvatski filmski redatelj i scenarist Dalibor Matanić zadnjih je dana glavna tema svih medija, ali ne zbog neke recentne filmske uspješnice već optužbi za seksualno uznemiravanje. Ovaj ‘slučaj’ odmah nas podsjeća na onaj koji je zaključen dugogodišnjom zatvorskom presudom nekadašnjem holivudskom filmskom mogulu Harveyu Weinsteinu koji je doduše znatno većih odnosno težih razmjera jer on nije ‘samo’ seksualno uznemiravao već i silovao. Po pitanju Matanića, koji je javno priznao svoje nedolično ponašanje i ispričao se, najveći je paradoks da je upravo on toliko često nastupao u javnosti kao borac za prava žena. Pa sjetimo se samo kad je zajedno s pjevačicom i voditeljicom Idom Prester snimio kampanju pod geslom ‘Dosta šutnje o nasilju nad ženama!’ A tolike su, kao i po pitanju Weinsteina, godinama, štoviše desetljećima, šutale. I sad je krenula lavina. Pitanje koje se nameće je kako, zašto su u 21. stoljeću, danas kada žene imaju sva prava i zakonski propisane mehanizme njihove zaštite, šutale…
‘Omerta’ ili zavjet šutnje
Zavjet šutnje na koji se žene žrtve seksualnog zlostavljanja ili uznemiravanja odlučuju ima više uzroka i to vrlo slojevitih. Psiholozi nek objašnjavaju psihološke, sociolozi sociološke, a ja ću pokušati dati uvid u ove pravne naravi. Prvo i osnovno od ‘prosječnog’ čovjeka ne očekuje se da poznaje pravne propise. I ne mora, ali to nepoznavanje onih osnovnih segmenata prava koji su involvirani u našu svakodnevicu ne šteti nikome nego nama samima. I zato je preporučljivo steći ono što ja često nazivam osnovna pravna kultura. Šteta
što se ne uči u školama, a bome i visokoobrazovne institucije je zanemaruju. Da se mene pita, ali eto ne pita, uvela bih već od vrtića edukaciju o ljudskim pravima. I onda zabuna i pogrešnih tumačenja ne bi bilo. No vratimo se na temu!
Kad je zafrkancija, kompliment, a kad uznemiravanje?!
Pročitala sam negdje kako se često znalo reći, čuti za našeg renomiranog redatelja: ‘Ma ne obadaj, naš Dado je naprosto takav, zeza se!’ I sad se pokušajte zamisliti u poziciji glumice kojoj on, ili netko drugi nebitno, tako nešto dobacuje ili piše u porukama što nju uznemirava, čini da se osjeća loše, srami se… A istovremeno joj odzvanja u glavi ono što većina govori: ‘Ma ne obadaj, naš Dado je naprosto takav, zeza se!’ Lako je kad nisi ‘u tuđim cipelama’ mudrovati ja bi ovako ili onako, ja ne bih dozvolila, ja bih se zauzela za sebe, prijavila… Ali ako nisi bio u tim ‘tuđim cipelama’, ne znaš! I kad mislimo da znamo ili bi znali, životne nas situacije
naknadno često demantiraju pa shvatimo zašto netko nije reagirao na što je trebao ili pak obratno, zašto je reagirao, a nije trebao ili je pak reagirao neprimjereno određenoj situaciji. Pa da razlučimo! A kad razlučimo onda ćete drage moje žene, ali i muškarci, jer žrtve spolnog uznemiravanja možete biti i vi naravno, znati kada i kako reagirati. Odnosno kada nešto spada u kategoriju zafrkancije, komplimenta, osobnosti, a kada u protupravno djelo, odnosno djela.
Zakon o suzbijanju diskriminacije je jasan u pojašnjenju kako je spolno uznemiravanje svako verbalno, neverbalno ili tjelesno neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a posebice ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, ponižavajuće, omalovažavajuće ili uvredljivo okruženje. I predstavlja, između ostaloga, diskriminaciju temeljem spola. To navodi i Zakon o ravnopravnosti spolova.
Ključno je dakle da bi određeno ponašanje predstavljalo spolno uznemiravanje ne treba uključivati dodir, mada naravno može. Ono je počinjeno i kada vam netko daje neprimjerene, neželjene seksualne komentare, opaske o tijelu, izgledu, seksualnosti. Također, neželjene prijedloge seksualne naravi, neprikladnu seksualnu pažnju pa i širenje laži o vašoj seksualnosti. Pa bilo to o vašoj seksualnoj orijentaciji ili pak seksualnom ponašanju. Počinitelj ovog protupravnog djela koristi poziciju moći, a vi imate osjećaj nelagode, srama, narušenog dostojanstva.
Kazneno djelo
Seksualno uznemiravanje je kazneno djelo. Spolno uznemiravanje, pojašnjava naš Kazneni zakon, je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Za počinitelja je predviđena zatvorska kazna koja naravno može biti uvjetna. Oštrije se kažnjavaju počinitelji koji uznemiravaju osobu kojoj su nadređeni (što jest slučaj u odnosu redatelj – glumica) ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje.
Što napraviti?
Spolno uznemiravanje neminovno se kod nas banalizira i još uvijek predstavlja tabu te se prešutno kulturološki tolerira. ‘Čuj molim te rekao ti je da si dobra mačka i kako bi te rado…?! Pa to ti je kompliment, ne izvodi!’ Često oni kojima se osobe koje doživljavaju seksualno uznemiravanje od onih kojima se povjere dožive ovakve reakcije. Pa se nad sobom zaista zamisle i uvjere, usprkos tome što osjećaju drugačije, da je u njima samima zapravo problem. Treba li uopće isticati koliko je to pogrešno?! Ne kažem da treba na prvu ići podnositi prijedlog za kazneni progon. Može se najprije pokušati s osobom od koje se osjećate ugroženi
porazgovarati i obasniti joj da vam stvara nelagodu svojim komentarima, prijedlozima, dodirom… Ako to ne ‘upali’, a postoji netko tko je nadređen i vama i toj osobi, dakle viša instanca, onda pokušati problem rješiti na tom nivou. Negdje postoje i sindikati putem kojih se problem može pokušati rješiti. E ako ništa od toga ne urodi plodom, onda vam ne preostaje ništa nego ili trpiti i činiti sebi loše, a počinitelju dodatno omogućavati da ‘širi krila’ ili pak iskoristiti zakonom predviđene mehanizme zaštite.
Prava žrtava
Uz prava koja Zakon o kaznenom postupku propisuje za žrtve svih kaznenih djela, žrtvama spolnog uznemiravanja jamči i dodatna prava i to slijedeća:
—prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret proračunskih sredstava
—dobiti opunomoćenika na teret proračunskih sredstava
—da je u policiji i državnom odvjetništvu ispita osoba istog spola te da je, ako je to moguće, u slučaju ponovnog ispitivanja ispituje ta ista osoba
— smije uskratiti odgovor na nepotrebna pitanja koja se odnose na osobni život
—može zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređaja
—na tajnost osobnih podataka
—može zahtijevati isključenje javnosti s rasprave.
Ukoliko vam treba dodatna pomoć naravno možete porazgovarati sa psihologom ili drugim srodnim stručnjakom, a postoje i udruge za zaštitu žrtava seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja gdje ćete zasigurno naići na potrebno razumijevanje, savjete i podršku.
Foto: Shutterstock Images LLC