Pišući osjećajima Prepunima nostalgične sjete, turski nobelovac Orhan Pamuk u svojoj knjizi Istanbul grad sjećanja spominje hrvatskog kartografa Pervitića te kaže: ‘’raskrilio bih pred sobom karte Bejoglua, Taksima, Džihangira i Galate, koje je izradio glasoviti hrvatski kartograf Pervitić, i krećući se njima ulicu po ulicu, zgradu po zgradu, utvrđivao bih maršrutu kojom bi morali proći moji junaci’’. No, tko je bio taj ‘glasoviti hrvatski kartograf’ čije su karte istambulskih četvrti davale orijentir Orhanovoj mladenačkoj mašti i osiguravale sigurno kretanje zamišljenim junacima u njihovim pustolovinama? Radi o osobi koja je nažalost kao i mnoge druge o kojim sam pisao gotovo nepoznata širem krugu čitateljstva, iako je porijeklom iz naše domovine, točnije Konavala. Naime, osoba o kojoj Pamuk piše je Jakov Pervitić (fran. Jacques Pervititch) porijeklom iz Močića, odnosno Cavtata. Ogranak obitelji Pervitić preselio se u XViii. stoljeću iz Močića u Cavtat, dok se iz Cavtata Petar Pervitić, pomorac po zanimanju, nastanio u Istanbulu sa svojom obitelji. Petar je imao sina Jakova, junaka naše priče, koji se rodio 1877. godine i koji je bio izvanredan kartograf i koji je izradio sjajne karte Istanbula. Pervitić je u Istanbulu studirao u francuskoj višoj privatnoj školi St. Joseph, gdje je i diplomirao 1895. godine. Već je prilikom studiranja pokazao svoju nadarenost te je bio jedan od ponajboljih učenika u školi. Kao što je spomenuto, Pervitić je crtao kartografske karte Carigrada s nevjerojatnom preciznošću, ucrtavajući i najsitnije detalje kvartova i kuća u Carigradu te čak je i bilježio od kakvog su materijala građene pojedine zgrade. Svi ti podatci koje je Jakov bilježio bili su potrebni pojedinim osiguravajućim kompanijama koje su u to vrijeme egzistirale u gradu kako bi imale naznačena područja opasnosti od požara. Također, takvi su podaci bili prijeko potrebni i vatrogascima. Moramo imati u vidu kako su tadašnji Istanbul vrlo često pogađali manji i veći požari pa je u cilju preventivnog djelovanja od bitnog značaja bila izrada ovakvih karata koje je izrađivao Jakov Pervitić. No, prvotnu namjenu ovih karata nadživjela je sasvim druga namjena. Naime, Pervitićeve karte vrlo su važan izvor urbane povijesti Istambula te se i danas koriste kao vrlo vrijedan izvor povijesti arhitekture grada na Bosporu. O Pervitiću je najviše pisala mlada turska znanstvenica Müsemma Sabancioğlu te je izdala knjigu Istanbul in the Insurance Maps of Jacques Pervitich, (vidi: Vesna Miović Perić, Anali Zavoda za povijesne znanosti HaZu u Dubrovniku 41 (2003): 310–311). No, budući da se nisu očuvali arhivi osiguravajućih kuća za koje je Pervitić radio danas smo uskraćeni za podatke koji bi nam osvijetlili njegov život. Štoviše, izgleda kako Pervitić iza sebe nije ostavio nikakve tragove pa autorica gore navedene knjige, iako je uložila iznimne napore, nije uspjela pronaći niti jedan bankovni izvod koji bi upućivao na njega te niti jedan drugi trag koji bi otkrio bilo kakav isječak njegova života u Istambulu (najdalje do kud je došla je bio san u kojem joj se ukazao kao plavi, visoki, mršavi muškarac s kozjom bradicom). No, možda je tako čak i bolje, jer s obzirom s koliko se strasti Pervitić bavio svojim poslom, najbolje je da nam o njemu pričaju njegova iznimna djela.
Orhan Pamuk, turski nobelovac i Jakov Pervitić, kartograf iz Konavala
