Okrivljenik je posadio više sjemenki indijske konoplje i uzgojio dvije stabljike do visine da se s njih može ubrati i sušiti lišće. Urod mu je bio 68 grama opojne droge marihuana.
Sud je zaključio da je ovdje riječ o beznačajnom kaznenom djelu zlouporabe opojnih droga i okrivljenik nije sankcioniran.
Počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Tako kaže naš Kazneni zakon.
Neubrojivost
Iz navedenog je jasno da neubrojiva osoba nije kriva i ne može joj se izreći kazna. A koja je to osoba neubrojiva? Zakon je jasan: ona koja u vrijeme ostvarenja protupravnog djela nije mogla shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje. Ključan je segment ‘u vrijeme ostvarenja kaznenog djela’. Dakle, to što netko primjerice boluje od neke teže duševne bolesti ne znači, kako često znam čuti da se pogrešno tumači, biti po sustavu automatizma ocijenjen kao neubrojiv i biti lišen kaznene odgovornosti. U svakom slučaju prema osobi koja je u stanju neubrojivosti ostvarila protupravno djelo postupit će se prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Međutim, prema neubrojivoj osobi mogu se izreći sigurnosne mjere iz Kaznenog zakona: zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom, zabrana približavanja, udaljenje iz zajedničkog kućanstva i zabrana pristupa Internetu. Spomenut ću se ovdje slučaja ‘sinkopa’. Znate naravno da aludiram na Tomislava Horvatinčića, čovjeka koji je u ljeto 2011. godine izazvao pomorsku nesreću u kojoj je poginulo dvoje Talijana. Pred sudom se postavilo pitanje njegove ubrojivosti u trenutku nesretnog događaja. Psihijatri koji su ga vještačili utvrdili su, nakon brojnih ispitivanja okrivljenika, da nikakav psihijatrijski poremećaj kod njega nije dijagnosticiran da bi ga eventualno mogao osloboditi krivnje. Po pitanju sinkope liječnici vještaci su kazali pred sudom kako sinkopa zaista, ukoliko se dogodi, može uzrokovati gubitak svijesti prema tome i neubrojivost koja otklanja element krivnje. Međutim, u ovom slučaju vještaci su se ogradili po pitanju iznošenja zaključka je li se u trenutku nesreće zaista sinkopa dogodila. Inače definicija sinkope je slijedeća: ‘Nagli i kratkotrajni gubitak svijesti uzrokovan smanjenim protokom krvi kroz mozak’. Za sinkopu su tipični brzi početak, kratko trajanje što bi značilo manje od 20 sekundi i u konačnici nakon proteka tog vremena spontani i potpuni Oporavak svijesti. Brojna stanja je mogu uzrokovati, a vrlo je teško, najčešće nemoguće, dokazati je li se zaista dogodila.
Samoskrivljena neubrojivost
Školski primjer samoskrivljene neubrojivosti je konzumacija ogromnih količina alkohola i/ili narkotika koja je osobu dovela u stanje neubrojivosti. Dakle stanje u kojem nije mogla shvatiti značenje svog postupanja i/ ili vladati svojom voljom pa je sjela u automobil i ubila čovjeka. Ili pak duševno oboljela osoba koja svjesno nije uzimala propisanu i potrebnu terapiju pa se tako dovela u opisano stanje. Zakon tako kaže: ‘Ne smatra se neubrojivim počinitelj koji s uporabom alkohola, droga ili na drugi način svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom, ako je u vrijeme kad se dovodio u takvo stanje kazneno djelo što ga je počinio bilo obuhvaćeno njegovom namjerom ili je glede tog kaznenog djela kod njega postojao nehaj, a zakon propisuje kažnjivost i za taj oblik krivnje.’ Moguće je počinitelja blaže kazniti zbog nečega što se u zakonu naziva bitno smanjena ubrojivost, međutim samo ukoliko do iste nije došlo njegovom krivnjom.
Beznačajno djelo
Nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Tu sud ima ovlasti procjene, naročito u pogledu spomenute potrebe da počinitelj bude ili pak ne bude kažnjen. Ovaj pravni institute svoje korijene vuče još iz doba Rimskog prava. Da stvar bude jasnija, evo vam jedan primjer iz sudske prakse! Okrivljenik je posadio više sjemenki indijske konoplje i uzgojio dvije stabljike do visine da se s njih može ubrati i sušiti lišće. Urod mu je bio 68 grama opojne droge marihuana. Ova količina opojne droge, zaključio je sud, trebala je i mogla služiti samo za osobnu konzumaciju jer je optuženik inače konzument. Sud je tako zaključio, uzevši u obzir način postupanja okrivljenika i de facto ‘neuspjelu posljedicu za zaštićeno dobro i pravni sustav’ da je ovdje riječ o beznačajnom kaznenom djelu zlouporabe opojnih droga.