Sindikat radnika u gradskom poduzeću Vrtlar priopćenjem je reagirao na izjave gradonačelnika Andra Vlahušića sa subotnje sjednice Gradskog vijeća.
„Osjećajući se prozvanima istupom Gradonačelnika na sjednici Gradskog vijeća od 05. srpnja 2014. godine, sa današnje sjednice sindikata i stručnog rukovodstva Vrtlara d.o.o. upućujemo ovo javno reagiranje:
Kao prvo htjeli bismo se zahvaliti svim gradskim vijećnicima koji su pokazali interes za rad gradskih poduzeća, a time i Vrtlara. Lijepo je znati da u vijeću sjede barem neki ljudi kojima nije bilo teško proučiti izvješća o radu i postaviti par suvislih pitanja o našem poslovanju.
Hvala vam što nam pružate nadu će ipak netko progovoriti o svim ludostima koja se događaju u našoj firmi, a pretpostavljamo da je i drugim gradskim poduzećima situacija vrlo slična.
Da nije zastrašujuće, vjerojatno bi bilo vrlo zabavno slušat gradonačelnika kako opisiva našu firmu:
„Nestašna djeca socijalističkog svjetonazora“ I upravo je tako. Zbog našeg nestašluka dobili smo mladu tetu koja će nas lijepo svih preodgojiti u pravu zlatnu mladež moderne Hrvatske u kojoj će nekolicina nas ostati raditi u nekoj budućoj Horting sličnoj tvorevini, a ostali kapitalistički momci i cure će lijepo pohodit Zavod za zapošljavanje dok će gradonačelnik i njegovi poslovni suradnici uživati u blagodatima privatizacije još jedne nepotrebne društvene firme. Mlada i oku ugodna teta će onda slavodobitno preći na neki slijedeći radni zadatak u kojem će sigurno pokazati još veći stupanj marljivosti i stručnosti. I kapitalističkog šegrtovanja, naravno!
Što se konkretnih stvari tiče, osvrnut ćemo se samo na gradonačelnikov vrhunski matematički izračun kojim je zorno prikazao koliko je ta naša mala organizacija smiješna i nepotrebna. Kaže gradonačelnik: “14 zaposlenika radi dvadesetak vijenac dnevno, odnosno jedan i pol vijenac po zaposleniku.“
Od tih 14 zaposlenika, tri su zaposlenice cvjećarnice na Boninovu, jedan je vozač, jedan skladištar, dvije djelatnice su na dužem bolovanju, što nas dovodi do brojke od 7 cvjećarki koje izrade u prosjeku 740 vijenaca mjesečno. Broj izrađenih vijenaca ovisi, naravno, i o broju umrlih osoba, a na što mi ne možemo utjecati. Osim vijenaca te socijalističke (ne)radnice izrađuju i ostale lijepe stvari poput vjenčanih buketa, aranžmana i sl. čime se njihov mjesečni prihod penje na 130.000,00 kuna. Dakle, ne samo da zarade sebi plaću, već nešto i ostane.
E da, ali kaže gradonačelnik: „Direktorica nije prikazala ni troškove uprave, marketinga ni ostale troškove.“ Troškovi uprave bi se mogli svesti na plaću jednog djelatnika koji obavlja knjigovodstvene usluge radionici, a taj strašni trošak iznosi 7.000,00 kuna bruto mjesečno. Troškovi marketinga su već malo škakljivija stvar. Otkad smo dobili mladu tetu odgajateljicu zapadnih svjetonazora (školovanu u SAD-u) ti su troškovi vrtoglavo skočili.
Plaćamo svih i svakoga da nas malo izreklamira, zaposlili smo i visokoškolovanu osobu da nam vodi marketing, pa se tu već radi o ozbiljnijim iznosima. Gospođa zaposlena na radnom mjestu voditelja marketinga ima završen studij novinarstva i ni dana iskustva u marketingu, ali je odmah dobila jednu od najvećih plaća u firmi, jednaku onoj voditelja javnih nasada. Kako li je lijepo imati stranačku iskaznicu! Šteta što je socijalističke cvjećarke nisu nabavile!
Jako je zgodno prebaciti djelatnost koja donosi novac iz firme koja se već godinama bori za opstanak. To je još jedan u nizu mudrih odluka koju je donio naš gradonačelnik od 2010. godine kad je započelo naše restrukturiranje. Za vrijeme njegovog mandata ostali smo bez rasadnika u Solitudu, rasadnika u Gružu, cvjećarnice u Gradu i u Lapadu, podijelili 500.000,00 kuna otpremnina. Tako smo se lijepo riješili 10-ak školovanih vrtlara i napravili mjesta za stranačke uhljebe i gradonačelnikove kućne prijatelje raznih struka, ali vrtlarske ni za lijeka. Sad ćemo se još oslobodit i okova radionice vijenaca pa možemo nesputanim korakom prema stečaju u kojem će mnogi omastiti brk.
I za kraj gospodine gradonačelniče, trava se ne sadi, nego sije. To što svi znamo da se šećerna bolest liječi inzulinom, ne znači da svi možemo raditi posao liječnika.
Sindikat radnika zaposlenih u Vrtlaru“