U ponedjeljak, 20. travnja u Dubrovniku bi se trebala održati javna rasprava o studiji glavne ocjene prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu Hidroelektrane Ombla.
Dubrovačko-neretvanska županija kao organizator i ovaj put očekuje velik interes javnosti pa je raspravu iz uobičajenog prostora Gradske vijećnice premjestila u prostor kongresne dvorane Ivana Pavla II. u samostanu svete Klare.
Sama najava ove, još jedne po redu javne rasprave o Hidroelektrani Ombla nama je pak poslužila kao inspiracija. Postavili smo sebi zadatak odrediti listu ljudi koji su ili redoviti gosti takvih javnih skupova ili se su pak na njima iskazali nekim svojim istupom.
Rudenjak najvatreniji
Na toj listi ‘dežurnih bukača’, kako su ih neki branitelji raznih investicijskih projekata znali nazivati, svoje mjesto svakako zauzima Stijepo Rudenjak. Rudenjaka se smatra jednim od najžešćih kritičara projekta golfa na Srđu, a upravo je svojim javnim istupima na nekoliko rasprava ‘zaradio’ status govorničke zvijezde među prosvjednicima. Taj dubrovački filozof grčkog stila, koji se iz kuće u povijesnoj jezgri svojevoljno ostracizirao u visine Gornjeg Konala, dubrovačkoj se javnosti trajno upisao u sjećanje svojim vatrenim govorima kojima je oduševljavao ili ljutio mase i pojedince.
– Dubrovnik nije samo poslovni projekt, on je nastao iz Božje čežnje za ljepotom. Kad je Bog poželio izaći iz anonimnosti stvorio je Dubrovnik. Da Dubrovnika nema, Bog bi bio trećerazredni tip, nitko za njega ne bi znao – samo je jedna od izjava Stijepa Rudenjaka iz kina Sloboda 2013. godine, koji je za razliku od nekih drugih, koji su svoje govore čitali, svoje sentence i citate sipao kao iz rukava.
Vrijedi se pritom sjetiti kako Rudenjak ima i pravomoćnu presudu zbog kulturocida, tj. kaznenog djela oštećenja kulture, a osuđen je na tri mjeseca zatvorske kazne uvjetno. Općinski sud je, naime, utvrdio kako je Rudenjak na tvrđavi Imperial ispisao natpis ‘Srđ je naš’.
Redoviti gost javnih rasprava i tribina svakako je i Marko Mujan, kojeg čitatelji DuLista znaju i po njegovim oštrim osvrtima u našem tiskanom i web izdanju. Iako po zanimanju politolog, Mujan, inače hrvatski branitelj, časnik i sudionik danas legendarne bitke kod Ćepikuća, u nizu je emotivnih javnih istupa ukazivao na probleme projekata golfa na Srđu ili Hidroelektrane Ombla, ali i postavljao direktna i precizna pitanja ulagačima na koja ovi vrlo često nisu imali odgovora.
Dubrovački profesori
Po navici pisanja osvrta Mujanu je svakako blizak dubrovački profesor povijesti Teo Trostmann. Mnogi odobravaju njegov način razmišljanja, kojeg rado dijeli i na javnim raspravama. Iako češće naglasak stavlja na moral, vrijedi istaknuti i njegova upozorenja na onečišćenje Srđa kemikalijama kojima se tretira trava za golf terene. Golf resort na Srđu jednom je nazvao ‘parazitskim gradom iznad grada’.
Profesor povijesti u Gimnaziji Dubrovnik Đuro Capor dugo vremena bio je najistaknutiji predstavnik inicijative ‘Srđ je naš’. Često je stručnjake koji su radili na izradama brojnih studija nazivao plaćenicima, otvoreno se sukobljavao s predstavnicima ulagača, nazivavši ih mešetarima zemljištem te je bio jedan od predvodnika ‘sit-in’ prosvjeda pred gradskom vijećnicom na dan donošenja UPU Srđa u srpnju 2013. godine. Možda je baš na njega mislio gradonačelnik Vlahušić kad je jednom prilikom govorio o ‘vukovima u učiteljskoj koži’.
Osoba koju bi se moglo slobodno nazvati sveprisutnom jest dugogodišnja voditeljica Eko-Omblića Jadranka Šimunović. Iako se teško može odrediti koliko ‘zelenih’ udruga vodi, za Šimunović se zasigurno može reći kako je uporna u onom što radi. O tome, osim njenih obraćanja na raspravama, najbolje govore i brojni e-mailovi koji gotovo svakodnevno stižu na redakcijske adrese, a u kojima upozorava na ekološke probleme grada i okolice. Poznata je po svojoj izjavi kako je golf na Srđu ‘tempirana bomba iznad naših glava’.
Arhitekti i inženjeri
Iako više nije na čelu Društva arhitekata Dubrovnik (uspješno ju je zamjenila Svjetlana Jelavić Dean) Marija Kojaković svakako spada u ovaj skup. Njezini su istupi na raspravama možda bili monotoni (jer je najčešće čitala službeni stav Društva), ali se iz njih dala iščitati kritičnost prema lošim stranama predloženih prostornih planova. I ne samo prema planovima, već i prema općoj ideji razvitka Dubrovnika, za koju je uvijek isticala da grad vuče u krivom smjeru.
Svoju redovitost na javnim raspravama tijekom godina je dokazao i dubrovački arhitekt Slobodan Vuković. Za riječ se uglavnom javljao u ime Društva hrvatskih arhitekata, a često je imao slična razmišljanja kao Marija Kojaković. Upozoravao je, između ostalog, na nepristupačnost golf resorta na Srđu, posebno u prometnom smislu. Smatrao je kako je Srđ ‘prebolno pitanje da bi se olako prešlo preko njega’.
Dubrovački arhitekt Dinko Bakulić ne posjećuje samo javne rasprave o golfu i Ombli, već ga se vrlo često može vidjeti na raznim predstavljanjima projekata koji se tiču i prometa i hortikulturnog uređenja. Nedorečene predstavljače planova često je znao šibati domišljatim izrekama poput ‘ne može se biti na pola trudan’ ili ‘golf je smokvin list apartmanizacije’.
Premda je Božo Letunić javnosti poznatiji kao SDP-ov kandidat za gradonačelnika 2001. godine, u sferi građanskog aktivizma zapamćen je po oštrom diskursu na javnoj raspravi o golfu 2013. godine. Tada je Letunić, koji je često nastupao u ime Društva građevinskih inženjera, svojim razumijevanjem projekta golfa na Srđu izazvao gradonačelnika Vlahušića na poduži odgovor. Jednom drugom prilikom, govoreći o planovima, studijama i projektima, Letunić je istaknuo kako ‘smo izgubili dubrovački lakat’, i vjerojatno pogodio bit svih investitorskih problema Grada.
Polović ima rješenja za sve
U spomenuto društvo može se dodati i Emila Želimira Polovića, čovjeka koji je preko 40 godina proveo u dubrovačkim građevinskim tvrtkama, a koji je poznat po rečenici koju izgovara na svakoj javnoj raspravi: Sve se to stručnjaci muče riješiti već godinama, a ja evo imam jednostavno rješenje!
Polović sa sobom uvijek nosi svoje nacrte, ili na USB-u ili na papirima, a najčešće predlaže rješenja prometnih problema, npr. deniveliranog čvorišta na Ilijinoj glavici, tunela od Garaže do Minčete, Centra iza Grada.
Za kraj vrijedi istaknuti kako su svi navedeni (a nisu jedini) tijekom dugotrajnih i iscrpljućih javnih rasprava i tribina vrlo često pokazivali strpljivost samo kako bi došli u priliku iznijeti svoj stav o određenom problemu. Mediji su ih uvijek sa zanimanjem pratili, a svojim sudjelovanjem jačali su snagu direktne demokracije u gradu pod Srđem.