Veliki đardini, ljetnikovci, duga šetnica uz more, mir i tišina – sve ovo odlike su Orsana, dijela Grada u koji smo se odlučili uputiti u novoj reportaži. Posjetili smo tako prostore Jedriličarskog kluba Orsan koji označava početak ovog naselja te je glavno mjesto okupljanja kako jedriličara tako i domaćih koji rado uživaju u ispijanju jutarnje kave uz more u tamošnjem lokalu. Zavukli smo se i u sporedne ulice te prošetali lungomare sve do plaže Copacabana, a usput smo popričali s brojnim stanovnicima Orsana koji su nam istaknuli sve prednosti življenja u ovom kvartu, ali i otkrili kako i on, iako iznimno lijep, ima i svoje nedostatke na kojima bi trebalo poraditi. U Jedriličarskom klubu Orsan, na samom početku našeg đira, ugostio nas je njegov dugogodišnji predsjednik, jedan od ovogodišnjih dobitnika nagrade za životno djelo Grada Dubrovnika Marinko Mikulandra. U klubu je gotovo 50 godina, od čega je 22 godine njegov predsjednik. Do sada, ističe Mikulandra, u klubu su napravili 95 posto onoga što su planirali i to uglavnom vlastitim sredstvima.
— Glavni su nam cilj djeca, dužni smo ih educirati morskim vještinama. Svu djecu bez razlike hoće li sutra biti vrsni jedriličari ili neće moramo naučiti. Malog Aleca Cvinara, koji trenutno briljira, možemo kandidirati za Olimpijadu u Parizu za četiri godine. Izvrstan je i u njega sve ulažemo. Napravili smo hangar i to je prvo ulaganje u sportsku infrastrukturu Grada Dubrovnika od 1982. Napravili smo ga vlastitim sredstvima, a uskočio nam je i Grad. Sve smo okolo kluba također napravili svojim sredstvima zahvaljujući prijateljima i sponzorima. Tako smo i ovu lučicu u Orsanu doveli u red. Kupili smo brod prije šest godina vlastitim sredstvima, napravili smo i skoro 200 metara rive jer je bila užasna i srušena, a bila je rađena 1933. Tijekom rata potopljeno nam je 20 brodica. Sve je trebalo urediti i napraviti. Sada imamo krasan objekt, jednu cjelinu. Imamo još malo posla, ali možemo biti ponosni na naš klub – govori nam Mikulandra dodajući kako je JK Orsan neizostavan dio cjeline u ovom dijelu Grada.
— Orsan je jedno veliko okupljalište. A, sve smo u njega i ulagali kako bismo okupili što više djece. Prije smo imali mali hangar i svaki put su djeca morala tegliti brodice u more, posebno stavljati jedra pa pri izlasku ih ponovno skidati. Otkad smo napravili hangar, djeca na kolicima dovuku jedrilicu u more, vrate se, operu jedra u slatkoj vodi i opet s kolicima idu u hangar. Skratili smo vrijeme boravka na treninzima u pola. Napravili smo i trim kabinet u kojem se mogu održavati suhi treninzi za grubog vremena. U njemu je kompletno opremljena teretana. Siguran sam da smo djeci dali najbolje uvjete u Hrvatskoj. Naši seniori se više interesiraju oko regata. Imamo klupsku zimsku ligu što nema nijedan klub u Hrvatskoj. Krstaši i seniori cijelu godinu jedre – priča predsjednik JK Orsana. A, kad ne jedre, druže se u klupskim prostorijama koje su opremljene, među ostalim, televizijom i praktičnim sadržajima. ‘Više sam ovdje nego doma’ u šali ističe Mikulandra koji nas je proveo i kroz novi hangar, impresivnu, visoku prostoriju u kojoj Orsanovci drže svoje jedrilice te potrebnu opremu. Poviše na zidu Marinko Mikulandra dao je staviti natpis: ‘Što se nauči u djetinjstvu, nikad se ne zaboravlja’, kako bi se to djeci urezalo u pamćenje.
— Prije dvije godine napravili smo i 130 metara pontona pa lučica u Orsanu ima svoju svrhu. Problem nam je glavni lukobran koji ćemo morati popraviti. Planiramo napraviti i trofejnu dvoranu gdje bismo izložili sve fotografije i trofeje od početka djelovanja kluba, a služila bi za razne događaje – naglasio je Marinko Mikulandra.
Marina korak unazad
Po izlasku iz JK Orsan, naišli smo na obitelj koja je taman bila zaposlena pilanjem grana u svom velikom đardinu. Naime, susjedi su se potužili kako im mjenduli s ovog stabla padaju po automobilima, a s obzirom da su poprilično veliki, mogli bi im oštetiti vozila. Iako u sred hitnih radova, jedna od članica obitelji koja oduvijek živi u Orsanu, izdvojila je nekoliko trenutaka kako bi nam naglasila prednosti i nedostatke svog kvarta.
— Ono što je meni u ovome kvartu drago i za što mislim da podiže kvalitetu života je klub Orsan gdje se ujutro može uživati prije gužvi uz kavu. Majka mi ima 93 godine, a njezini su roditelji napravili ovu obiteljsku kuću. Problem je starijim ljudima što, da bi došli do Grada, moraju pješke ići do autobusne stanice na Pošti Lapad. Istina, mogli bi se spustiti na benzinsku pumpu na Orsanu na stanicu, ali im je jako visoko tu ući u autobus. To je improvizirana stanica i nema nikakvog skalina koji bi pomogao starijim ljudima da se popnu. Također, mislim da je Marina Frapa nagrdila i uništila ovaj kvart. Nemam ništa protiv novih stvari, ali ona je skroz uništila vizuru. Jako se dobro sjećam stare Lapadske obale moja mi je none uvijek o njoj pričala, kako je prije škver bio velik i kako su se tu od starina brodovi izvlačili, a sada je zatvoren i uništen. Marina je sve zatvorila. Ona je strahovit korak unazad – govori ova Orsanovka. Dok su pilali grane stabla, taman je došao i gospar Sejdo (79) koji u Orsanu živi već 44 godine. Susjedi su ga pozvali uzeti drva koja su ispilali. Upravo to dio je izvrsnih dobrosusjedskih odnosa. ‘Svi se lijepo gledaju’, rekao nam je ovaj gospar dodavši kako susjedi uvijek jedni drugima pomažu kad zatreba.
— U Orsanu je jako lijepo živjeti, ništa nam ne nedostaje i nemamo nikakvih problema – rekao je ovaj 79-godišnjak. Put nas je potom odveo do nekadašnje Vile Olimpije. Gospar Albert s nama se prisjetio davnih vremena, lijepog djetinjstva proživljenog u Orsanu s velikim društvom.
— Mirno je danas, a nekoć je ovdje bilo vrlo živo. Kod mene ispod kuće jedan smo dio zvali ‘na Juga’ jer se tu prije igrao vaterpolo. Dolazili su naši vaterpolisti, mahom Jugaši, a onda su prešli u Porat – ističe gospar Albert dodavši kako je Vila Olimpia bila prva kuća na lapadskom poluotoku. Međutim, vizuru im je, naglasio je, trajno uništila Marina Frapa. Pašalić mu je došao gotovo do kućnog praga. Svega nekoliko metara dijeli Marinu od tarace našeg sugovornika.
— Pašalić je napravio trajno uništeni prostor. Došli su mi skoro do vrata – potužio se. Od aktualnih problema gospar Albert je istaknuo drvene ‘pale’, tj. telefonske stupove koji ‘samo što se ne sruše’. Naglasio je i kako se napokon ponovno u ovaj kvart vratila i bara za vaterpolo koja je bila premještena na Copacabanu pa se sada opet zaigra vaterpola.
Dobrosusjedski odnosi
Na samom smo početku šetnice susreli gospodina Nevenka Bilobrka koji tu i živi. Govori nam da je ljeti sve živo, a preko zime je ipak malo drukčije i – pusto. Ali, kaže, ‘to je tako u svim dijelovima grada’. Dok smo pričali, stao nam je pokazati nekadašnju tzv. ‘pontu od šipka’.
— Tu je nekad bilo veliko stablo – šipka. Okolo nije bilo uopće kuća. Bilo je sve potpuno prazno. Ljudi iz Gruža kad bi dolazili ovdje, govorili bi: ‘Idem onamo do ponte od šipka’. A, preko puta je djelovao Kantafiški plivački klub, KPK. Obala im nije bila prigodna da bi se kupali i trenirali pa bi dolazili ovdje. I dan danas se ovdje igra vaterpolo, brojni su ovdje stasali kao što je Đuho – rekao je. Smeta mu što je ulica dijelom uništena nakon postavljanja nove kanalizacijske mreže i novog betona. Nakon što smo se pozdravili s gospodinom Nevenkom, nastavili smo jednom poprečnom ulicom i došli do Bokeljske ulice. Sreli smo Marielu, mladu stanovnicu ovoga kvarta od 2017. godine. Kao veliki plus ističe uvođenje nove autobusne linije 2A kojom se puno pomoglo starijim ljudima.
— Plus je što se nekako osjećam u potpunosti sigurno, baš mi je lijepo. Ne mogu govorit’ za sve ljude u Solitudu, ali super su mi i svi moji dalji i bliži susjedi, ne vidim da ima nekog zabadanja nosa, onog pravog dalmatinskog. Svatko vodi svoj život, a svi se međusobno poštuju. Možeš osjetit’ i miris mora. Siđeš 50 metara ispod kuće i dolje si na šetnici. Gdje god da kreneš, blizu ti je sve, nekako smo u centru grada, a izvan centra smo. Iskreno, da me netko pita da izaberem bilo koji drugi kvart u gradu za živjeti, ne znam koji bi mi bio bolji od ovoga, baš sam zadovoljna – rekla je. Kao glavni minus navodi – parking.
— Zimi je to u redu, ali ljeti te dovodi do ludila jer postoji veliki broj apartmana u susjedstvu, samim time i puno turista i njihovih auta. Dogodi se da ti je pred tvojim ulazom netko parkiran i ne možeš izaći s motorom – rekla je.
Skupa butiga
Također, ističe što imaju jednu butigu koja je ljeti ‘bezobrazno skupa’.
— Ali to je problem vjerojatno svakog ‘kvarta’ u gradu. Ništa, sjedneš u auto, pođeš u spenzu negdje drugo, vratiš se doma i onda čekaš parking p’o ure – kaže i dodaje:
— Definitivno je nedostatak i to što cijeli Babin kuk izlazi na Poštu, nema neke alternativne ceste pa su ljeti gužve… Po meni bi tu rješenje bilo da lapadska obala bude (i dalje) jednosmjerna, ali od Solituda prema Batali, a ne ovako kako je sad – ističe Mariela. Apelirala je i na gradnju vrtića, ali i škole. ‘Obzirom koliko je ovdje mladih familija i djece, ne bi me čudilo da se i za to neko rješenje smisli’, ističe. Naša sljedeća sugovornica, gradska vijećnica Tatjana Šimac Bonačić, koja inače živi uz Orsan također je kao nepravdu istaknula visoke cijene u butizi. Otkrila nam je goruće probleme ovog ‘kvarta’ te nas je provela poznatom Orsanovom šetnicom.
— Postoje smjerokazi za šetnicu, ali ona teško može biti šetnica kad uz nju prolaze automobili i motori mimo pješaka. Strašno je istrošena i u lošem je stanju! Treba ukloniti šipražje koje viri iz privatnih đardina. To trebaju riješiti komunalni redari. Na samom početku i kraju šetnice spuštena je mini ‘rampa’ koja bi trebala spriječiti automobile i motocikle da njome prometuju. Djeca se ovuda voze na bicikli, opasno je da prolaze auti. Također, šetnicu treba održavati i čistiti tijekom zime, a potrebno je čistiti i priobalje. Klupe su polomljene, a ne može ih se tek tako ostaviti, treba popravljati. Ispod moje kuće veliki je prostor zelenila i tu je netko dao dozvolu da se napravi kuća. A gdje će se taj parkirati, a da ne kažemo kako će doći graditi kuću, kuda će mu voziti kamioni. Na početku šetnice nema kanti za smeće. Kraj šetnice je puno zelenila koje je dosta neuredno te ga treba prokrčiti – rekla je Šimac Bonačić i dodala kako je naselje lijepo i mirno, ali i da će dalje ‘rasti’. Postoji problem prometa i naravno – parkinga. Naime, ulice, kao i u drugim dijelovima grada, služe s jedne i s druge strane za parkiranje vozila.
— Postoje određene promjene na bolje nakon što se preokrenuo smjer prometa kod Orsana. No, potrebno je dalje razmišljati o poboljšanju infrastrukture. Problem s parkingom je veliki jer se ‘ponovno radi račun bez krčmara’. To dozvoljava Zakon. Možeš uplatiti nedostajuće parkirno mjesto i onda napraviš kaos. Mi ne bismo smjeli dozvoljavati gradnju nikome bez da postoje garaže. Deficitarni smo s prostorom – ističe Šimac Bonačić.
Članak objavljen u tiskanom izdanju DuLista 5. veljače 2020.
Pišu/Foto: Leona Rašica/Maria Prkut