Kroz prizmu zakona

Što nam znači što smo dobili novo ljudsko pravo – zaštitu od klimatskih promjena?!

c grabovica126

U sjeni parlamentarnih izbora i neizvjesnosti oko toga tko će, kako i s kim formirati većinu i sastaviti novu vladu, većini je kao nešto ne baš posebno važno, ispod radara što se reče, prošla informacija da smo postali nositelji još jednog ljudskog prava i to prava na zaštitu od klimatskih promjena. Što i ne čudi s obzirom da ni prava kojih smo nositelji odavno ne koristimo. Odnosno ne poduzimamo raspoložive mjere za njihovu zaštitu. Iz više razloga.

Najprije, i tu Hrvatska nije izuzetak u odnosu na ostale zemlje nižeg ekonomskog standarda, građani su fokusirani na to kako preživjeti od prvog do prvog. A kad te more egzistencijalne brige teško da ćeš, iako itekako svjestan da si diskriminiran, po bilo kojoj osnovi, da radiš više nego bi po pravnim propisima smio i slično, ići u obračun s onima koji su te u tu poziciju doveli. Nadalje, sva relevantna domaća i međunarodna izvješća pokazuju da je naše povjerenje u pravosudni, uopće državni sustav, na vrlo niskim granama. Posve opravdano, jer ista ta izvješća svjedoče sustavnom kršenju prava na pošteno suđenje, naročito ono u razumnom roku o čemu sam već pisala.

Bojimo se, opravdano!

Pa evo primjera: radite prekovremeno više nego bi po zakonu smjeli i odlučite se zauzeti za sebe, za svoja zakonom zajamčena prava. Obraćate se nadređenima, međutim oni ne reagiraju. Idete na višu instancu, sindikat ako ga ima, ali ni tu ne nailazite na razumijevanje i spremnost da vam se pomogne zaštititi vaše pravo. Odlučujete se na tužbu. Radni sporovi bi, opet po slovu zakona, trebali biti žurni. Međutim kod nas na žalost nisu. I naravno – na radnom mjestu ste si stvorili problem, u najmanju ruku niste u milosti što se reče. Vrlo izgledno da ćete biti prisiljeni poći ća. Ili je vama samima nesnošljivo raditi u takvoj lošoj atmosferi ili vam pak uruče otkaz. I stojite doma, bez primanja, a postupak traje i traje… Na koncu i da presuda bude vama u korist što ste dobili? Neko sitno obeštećenje i pravo da se vratite na to isto radno mjesto gdje su nadređeni ogorčeni na vas. I gdje se teško možete više osjećati dobro. Ok, imate i opciju promijeniti radno mjesto. Ali poznavajući naše prilike i kolektivni mentalni sklop glas o tome kako ste problematični i izvoljevate oko nekih prava se brzo širi i upitno je koliko ste kao takvi poželjni poslodavcima. Sve skupa naravno ne znači da ne smatram da se treba boriti za svoja prava. Dapače, držim da situacija i jest ovakva zbog toga što iz svih navedenih razloga dozvoljavamo da nas se tretira kao ovce. Međutim, itekako razumijem poziciju ‘malog’ čovjeka koji se naprosto prepušta i prilagođava okolnostima. I tko sam ja da mu sudim i mudrujem što bi i kako trebao?!

Na niskim granama

Nadalje, razina poznavanja ljudskih prava koja nam pripadaju a posebice mehanizama za njihovo ostvarenje odnosno zaštitu je kod nas na vrlo niskim granama. Većina građana zna da postoji tamo neki Europski sud, ali ne zna ni čemu služi, ni koga se tamo i za što može tužiti, a kamoli kako. Pojašnjenju ću se svakako detaljno posvetiti nekom drugom prilikom. Ovdje samo osnovno – Europski sud za ljudska prava nalazi se u Strasbourgu. Hrvatski građani mogu mu se obraćati od 1997. godine kada je naša zemlja ratificirala Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Njemu se možemo obratiti kada je naša zemlja, odnosno njezini organi vlasti, prekršila neko od ljudskih prava propisanih u ovoj konvenciji. Uvjet je da smo prethodno iscrpili sva domaća pravna sredstva odnosno instance. Dakle, ne možete tužiti državu ako smatrate da je općinski sud prekršio vaše pravo na suđenje u razumnom roku. Morate se prethodno obratiti našem ustavnom sudu i tek ako on ne odluči u vašu korist, a vi ste uvjereni da vam je prekršeno ovo pravo, idete na Europski sud. I određeni broj građana je to napravio i presuda protiv Republike Hrvatske je poprilično, a najviše upravo zbog kršenja prava na pošteno suđenje i to zbog nesrazmjerno dugih sudskih postupaka.

Zahvaljujući Švicarkama

Za uvrštavanje prava na zaštitu od klimatskih promjena zaslužna je nekolicina državljanki Švicarske koje su tužile svoju državu jer ih nije zaštitila od klimatskih opasnosti. Europski je sud donio, prenijeli su svi mediji, povijesnu odluku jer je prihvaćajući ovu tužbu i odlučujući u korist tužiteljica osigurao uvrštenje ovog novog ljudskog prava u korpus prava koja ovaj sud štiti. I sad svi državljani zemalja članica Vijeća Europe koje su ratificirale Konvenciju, i tim je činom učinile sastavnim dijelom svog normativnopravnog sustava, imaju pravo tužiti svoju državu zbog navedenoga. Što to znači? Pa mi svi imamo pravo na zdrav i čist okoliš. Globalno zatopljenje nesumnjivo utječe na njega vrlo nepovoljno i rapidno. Nije nužno da država aktivno djeluje u pogledu zaštite od klimatskih opasnosti. I pasivnost države više je nego dostatan temelj za tužbu. Primjerice, ne poduzima korake da zaustavi one koji obavljaju aktivnosti kojima narušavaju ekološki sustav. A brojne su te aktivnosti i protežu se od emitiranja štetnih plinova pa sve do (ne)razvrstavanja otpada. Za bolje razumjeti koje sve aktivnosti ili pak neaktivnosti državnih organa vlasti predstavljaju temelj za tužbu Europskom sudu za ljudska prava poželjno je upoznati se ne samo s praksom ovog suda već i nacionalnih sudova razvijenih zemalja članica Vijeća Europe.

Tako je primjerice francuska vlada od strane francuskog pravosudnog sustava proglašena odgovornom za štetu koja je nastala po okoliš jer nije poduzela sve što je bilo potrebno i u planu za smanjenje štetnih emisija. U principu teško je za očekivati da će građani Republike Hrvatske ponaosob podnositi tužbe Europskom sudu za ljudska prava zbog kršenja prava na zaštitu od klimatskih promjena. Međutim, od udruga se svakako treba očekivati da najprije dobro prouče ovu presudu, naputke Europskog suda i praksu u ostalim državama članicama Vijeća Europe. I potom da prate aktivnosti odnosno neaktivnosti naše vlade, resornog ministarstva i svih ostalih nadležnih državnih tijela, uključujući svakako i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Koliko god se nama za bližu budućnost činilo trivijalno i ne baš jako bitno ovo pravo, a formiranje nove vlade od krucijalne važnosti, dugoročno gledano, za budućnost naše djece i unučadi, njihove djece i unučadi… ovo je nemjerljivo, ali zaista nemjerljivo važnije. Jer u konačnici i to u zadnji trenutak djelovanjem ili pak nedjelovanjem odlučujemo hoće li ti naši potomci imati gdje živjeti. Ali doslovno.

Pročitajte još

Trend sustavnog kršenja ljudskih prava i diskriminacije se nastavlja, a pučku pravobraniteljicu se ‘množi s nulom’

Sloboda izražavanja u Europi ozbiljno je ugrožena, a ona je temelj demokracije! Bez nje nema demokracije!

Ivana Mijić Vulinović

PUČKI PRAVOBRANITELJ Jako važna, a nedovoljno poštovana institucija

Ivana Mijić Vulinović