Dubrovački odvjetnik Ivica Ban reagirao je priopćenjem na nedavne navode iz Sanitata koji su medijima uputili mišljenje pravnih stručnjaka o posljedicama ukidanja Odluke o naplati parkinga.
Naime, dok iz Sanitata tvrde kako građani ne mogu potraživati novac koji su uplatili, ili im je ovršen kroz tu odluku, Ban tvrdi kako to nije istina. Njegovo priopćenje prenosimo u cjelosti.
”Presuda Visokog upravnog suda RH, posl. broj: Usoz-125/2012-6 od 30. svibnja 2014., kojom je ukinuta Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (“Sl. glasnik Grada Dubrovnika”, br.: 12/09.) od trenutka njene objave u “Narodnim novinama” obvezna je za sve (čl. 10. st. 2. i čl. 86. st. 4. Zakona o upravnim sporovima), te su je u okviru svog ustavnog i zakonskog djelokruga dužna provoditi sva državna tijela. Stoga su i sudovi, u donošenju pojedinačnih odluka nakon objave te presude dužni postupati u skladu s pravnoobvezujućim stajalištima Visokog upravnog suda izraženim u toj presudi.
S tim u vezi postavlja se pitanje da li okolnost što je Odluka o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (“Sl. glasnik Grada Dubrovnika”, br.: 12/09.) ukinuta presudom Visokom upravnog suda ima pravnog utjecaja na valjanost “ugovora o korištenju parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu s naplatom” koji su, po općim uvjetima koji su bili propisani tom odlukom, bili zaključeni prije njenog ukidanja.
Načelno valja istaknuti da ukinuti opći akt, odnosno ukinute odredbe općeg akta prestaju važiti danom objave presude Visokog upravnog suda u “Narodnim novinama” (čl. 86. st. 4. Zakona o upravnim sporovima). Međutim, ovom odredbom određuje se samo učinak ukidanja općeg akta, ali ne i pravne posljedice koje je taj opći akt izazvao za vrijeme prije ukidanja.
No ukinuti opći akt, odnosno ukinute odredbe općeg akta bile su, nesumnjivo, protivne zakonu i prije njihovog ukidanja, tj. prije objave presude o ukidanju u “Narodnim novinama”. Presuda Visokog upravnog suda o ukidanju općeg akta je konstitutivne naravi; no, kao i svaka konstitutivna odluka, ona ima i svoj (prešućeni, neizrečeni) deklaratorni uvodni dio koji je i logična pretpostavka za ukidanje. Opći akt se ukida zato jer nije suglasan sa zakonom, ali on je nesuglasan sa zakonom, odnosno protivan zakonu i prije ukidanja. Zaključak da je opći akt, odnosno pojedina odredba općeg akta bila nesuglasna sa zakonom, odnosno protivna zakonu i prije njenog ukidanja, proizlazi iz same prirode stvari.
Što se tiče pravne zaštite od učinaka pojedinačnog akta (npr. pravomoćnog rješenja o ovrsi ili pravomoćne presude) koji je donesen prije ukidanja općeg akta (npr. predmetne Odluke o naplati parkiranja) – dakle po odredbama tada još važećeg općeg akta, ta se pravna zaštita, za osobe čija su prava povrijeđena pravomoćnim pojedinačnim aktom, koji je donijet temeljem općeg akta kasnije ukinutog presudom Visokog upravnog suda, pruža zato što je kasnije ukinut opći akt na kojem se temelji pojedinačni akt. U tom slučaju pojedinačni akt nije nepostojeći, odnosno ništetni akt, nego je pobojan, a osoba čija su prava povrijeđena može, u zakonom određenim uvjetima, od nadležnog tijela tražiti izmjenu tog akta primjenom odredaba o ponavljanju postupka (npr. čl. 421. st. 1. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – “ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku”).
Ovakva zaštita temelji se na izloženom zaključku da je ukinuti opći akt protivan zakonu i prije njegovog ukidanja, pa je – radi pravednosti i zbog načela ustavnosti i zakonitosti – neophodno osigurati pravnu zaštitu osoba koje trpe štetne posljedice učinaka nezakonitog općeg akta i prije njegovog ukidanja (vidjeti takvo pravno shvaćanje u odlukama Ustavnog suda RH, broj: U-III-2619/2010 od 16. ožujka 2011. i broj: U-III-1414/2012 od 19. prosinca 2012.).
Što se pak tiče valjanosti i pravne zaštite od učinaka “ugovora o korištenju parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu s naplatom” koji su po općim uvjetima koji su bili propisani sada ukinutom odlukom, bili zaključeni prije njenog ukidanja – dakle koji su bili zaključeni po odredbama tada još važećeg općeg akta, ta se pravna zaštita, za osobe čija su prava povrijeđena izvršenim “dobrovoljnim” plaćanjima po takvim ugovorima zaključenim temeljem općeg akta kasnije ukinutog presudom Visokog upravnog suda, može ostvariti, pozivom na odredbe o ništetnosti ugovora koji su protivni prisilnim propisima (čl. 322. st. 1. i čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), podnošenjem odštetnog zahtjeva tvrtki “Sanitat”, kao organizatoru parkiranja, i/ili podnošenjem sudske tužbe za povrat svih novčanih sredstava naplaćenih na temelju takvih ništetnih ugovora.
Odredbe o “dnevnoj parkirališnoj karti”, te o “parkirališnim zonama i cijenama na javnim parkiralištima”, koje su bili propisane sada ukinutom odlukom, su bile prisilne naravi, jer su kao opće pravilo obvezivale stranke na sklapanje ugovora o korištenju parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu uz naplatu dnevne parkirališne karte, te su jednostrano propisivale parkirališne zone i cijene na javnim parkiralištima. S obzirom da su odredbe o “dnevnoj parkirališnoj karti”, te o “parkirališnim zonama i cijenama na javnim parkiralištima” bile određene po Odluci o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (“Sl. glasnik Grada Dubrovnika”, br.: 12/09.) koja je sada ukinuta, a protivno važećim prisilnim propisima Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Zakona o obveznim odnosima, Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o cestama, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Pravilnika o obilježavanju mjesta za parkiranje, te drugim pozitivnim propisima, sklopljeni “ugovori o korištenju parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu s naplatom” s takvim odredbama su ništetni u smislu odredbe članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.
Ništetnost ugovora nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništetnosti (ex tunc). U ovom slučaju razlog ništetnosti je protivnost ugovora naprijed navedenim prisilnim propisima, a ona je nastala u trenutku zaključenja ugovora. Pri tome nije od važnosti što su nezakonite odredbe Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (“Sl. glasnik Grada Dubrovnika”, br.: 12/09.), odnosno ta Odluka u cijelosti, (na kojima je zasnovan ugovor) ukinute nakon zaključenja ugovora, jer su one, u smislu izloženog shvaćanja, bile protivne zakonu i prije ukidanja (vidjeti takvo pravno shvaćanje u odluci Ustavnog suda RH, broj: U-III-213/2000 od 27. ožujka 2000.).
Stoga, protivno pravnom mišljenju “Sanitatovog” stručnog tima presuda Visokog upravnog suda RH, posl. broj: Usoz-125/2012-6 od 30. svibnja 2014., kojom je ukinuta Odluka o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Dubrovniku (“Sl. glasnik Grada Dubrovnika”, br.: 12/09.) ima pravne učinke i djeluje na sve pravne odnose između tvrtke “Sanitat” i građana i pravnih osoba nastale po toj odluci od dana njenog stupanja na snagu 24. prosinca 2009.g., budući da pravne posljedice utvrđene nezakonitosti ukinute Odluke nastupaju od prvog dana njene primjene, a ne tek od trenutka objave u “Narodnim novinama” presude Visokog upravnog suda kojom je ta Odluka ukinuta, kako to stručno i zakonski neutemeljeno tvrdi “Sanitatov” stručni tim.
Prema tome, svi od građana i pravnih osoba naplaćeni iznosi temeljem ukinute Odluke, a koji su plaćeni bilo dobrovoljno bilo putem ovrhe, prije njena ukidanja, dakle do dana objave presude Visokog upravnog suda u “Narodnim novinama” bili su, materijalnopravno, naplaćeni protivno zakonu i mogu se osporavati i tražiti njihov povrat.