Ova 2016. godina, Godina je sv. Vlahaza grad Dubrovnik, Dubrovačku biskupiju i njegove vjerne štovatelje diljem svijeta. Jubilarne svete godine su redovite ili izvanredne. Izvanrednim godinama se označava posebno stanje, naglašava neka potreba i nude povlastice na korist pojedincima, skupinama i svijetu. Takva je Godina milosrđa koju je papa Franjo proglasio 8. prosinca 2015. i trajat će do 20. studenog 2016. Sveti Otac je htio da veliko milosrđe Oca nebeskog nadahne, potakne, pokrene milosrđe, opraštanje i pomirenje u našim srcima.
Godina svetog Vlaha je redovita jubilarna godina povodom velike 1700-te obljetnice njegove mučeničke smrti. Sveti Vlaho, naš Parac je rođen u armenskom gradu Sebasti sredinom trećeg stoljeća.
Je li prije postao Kristov vjernik ili liječnik, ne znamo. Znamo da je liječničkim trudom i Božjim čudom činio čudesna djela. Tužne je tješio, bolesne liječio, siromahe pomagao. Narodu odan i od naroda priznat. Od puka je izabran za biskupa. Bilo je to doba trećeg i najžešćeg progona kršćana u Rimskom carstvu. Kršćani Sebaste utočište nalaze u špiljama Argejske gore. U narodu obljubljen, od vlasti omražen, pastir ide sa svojim stadom. Konstantinov edikt od 313. vrijedi i na Zapadu. Na Istoku carstva još traju progonstva. Agrikolaj, upravitelj Sebaste, vjeran starom zakonu svojih rimskih gospodara i dalje progoni kršćane. Traži, hapsi, muči i iubija. Biskup Vlasios s još 40 žrtava prvi je na redu kao žrtva klanica. Okrutno i na razne načine mučen mačem je usmrćen 316. godine. Grob mu je u rodnoj Sebasti. Svetačke i mučeničke relikvije diljem svijeta. Likom na mnogo načina i duhom, akose duh smije locirati, u svom i našem Dubrovniku.
Teška je povijest armenskog naroda. Napose središta Male Armenije grada Sebaste. Za Vlahova života pod Rimskom vlašću. U 6. stoljeću pod bizantskom vlašću, u 7. pod Vlašću Arapa i od 11. stoljeća pod vlašću Turaka. A između toga u grad upadaju i pljačkaju ga Perzijanci i Mongoli. Tako sve do 15. stoljeća kad grad osvajaju Osmanlije i nekad Sebastija dobiva novo do danas zadržano ime Sivas.
Sam Bog zna, je li zbog muke i gledanja muka svog grada ili iz žara da se Dubrovniku ne bi dogodilo isto, sveti se mučenik u noći ukazao smjernome župniku Stojku. Gradu na vjetrometini svjetova nisu dstatne samo vrline građana. Potrebna je potpora svetaca i anđela. Čudan događaj, ovijen tvrdom ljuskom još čudnije legende upliće sveca u povijest ovoga grada, život i kulturu ovoga naroda.
‘Povijest ovoga Grada isplela se oko sv. Vlaha kao bršljan oko stabla.’ Po njemu nam je došla obrana, po obrani sloboda, po slobodi svaki drugi duhovni i materijalni napredak do danas. S njegovim je imenom sve započinjalo i završavalo. Njegov lik na novcu garancija je poštenja, na ispravama istinitosti, na mirima sigurnosti. Njegove relikcije znak trajne nazočnosti među nama. Njegov hram svetište i središte Božanskog kulta. Njemu i njegovu zagovoru utječu se bolesnici, pomorci, težaci, putnici i kao moćnom liječniku i sami liječnici. Njemu u čast grade se crkve i podižu oltari. Ovo je već tristota godina njegove treće crkve u ovom gradu. Godina je 600. od zabrane trgovanja robljem u duhu slobode sv. Vlaha. Prije točno 990 godina donesena je dragocjena relikvija glave sv. Vlaha. Već 1044 godine ovaj narod čuva i obogaćuje njegovu i našu Festu. I velika 1700. obljetnica njegove mučeničke smrti, i samo ona dovoljan je razlog za proglašenje GODINE SVETOG VLAHA. Sve nas ovo podsjeća i obavezuje još jednom ponoviti i u sebi obnoviti vrline našeg Parca.
Ovom je vremenu potrebnija transfuzija duha nego krvi. Otkuda? Na izvorima su najbistrije vode. Putem Parca, u ovoj njemu posvećenoj godini, krenimo izvoru opraštanja, slobode, pomirenja, razumijevanja i mira. Na tom putu, kao i do sada, neka nas prati mudri starac, naš ljubljeni Parac.
msgr. don Toma Lučić