Bilo da se radi o gužvama u prometu ili o velikom broju turista, Dubrovnik nije bez svojih muka. Problemi su to koji bi se mogli riješiti modernim, digitalnim rješenjima.
Kažemo mogli, jer u zadnje dvije godine Gradu Dubrovniku predstavljena su čak dva rješenja za probleme koji su najčešće ‘u ustima građana’. Radi se o automatu za prodaju autobusnih karata koji bi uvelike ubrzao protočnost javnog prijevoza te o aplikaciji za turističke vodiče koja bi pomogla u upravljanju gužvama u povijesnoj jezgri grada.
Kartomat (ni)je skup
Na nedavno održanom Gradskom vijeću Grada Dubrovnika upravo je ideja kartomata došla na vidjelo. — Ideja je da vozači ne prodaju karte. Skoro nitko više ne prodaje karte unutar vozila. Prodaju se ili na štandovima ili na automatima i puno bi se ubrzao promet. Vozači ne bi baratali novcem. Omogućilo bi vam naplaćivanje kartica 15 kuna, a ne 12 na kiosku, 15 u vozilu, riješili biste sve probleme i zaradili malo više novaca – predložio je tada Gradski vijećnik Ivan Jelčić, na što mu je direktor Libertasa Ante Vojvodić odgovorio: ‘Tu ste u pravu. Između 70 do 100 tisuća eura se kreću cijene jednog kartomata što nije mali iznos s obzirom na našu financijsku situaciju. Došla nam je jedna tvrtka koja nam je nudila pilot projekt prodaju karata putem mobitela, to su već uveli Osijek i Rijeka, vjerojatno ćemo i mi doći na red pa ćemo vidjeti kako će sve zaživjeti’.
Sjećate li se Hackathona?
Ideja kartomata nije nešto novo, naime prije dvije godine na informatičkom natjecanju Hackathon grupa mladih inovatora predstavila je projekt. Saznali smo kako su stvari ipak malo drugačije te su nam mladići potvrdili kako je cijena od 70 tisuća eura po kartomatu apsurdna. — Projekt se sastojao od jednostavnog automata za karte i aplikacije preko koje bi se mogle kupiti karte. Automat bi bio vrlo jednostavan i radio bi na principu da se ubaci određena količina novca u njega i on izbaci kartu. Aplikacija bi pak radila tako da bi se na nju povezali karticom za Internet plaćanje i uz pomoć par klikova kupili sebi kartu. Cijeli automat bi bio vrlo jednostavan i jeftin za napraviti. Mislimo da je cijena prenapuhana. Kao veći trošak cijelog uređaja bi najviše koštali ulaz za novčanice, oko 800 kuna i Printer za karte, oko 500 kuna. Čak i kad bi u cijenu uređaja dodali i neke finese poput okvira ili razvoja novog sustava, cijena ne bi mogla premašiti nekoliko tisuća kuna. U to vrijeme rečeno nam je da je ideja dosta dobra, ali da tvrtka Libertas ne prihvaća suradnju s drugim tvrtkama – ispričali su nam mladi inovatori, čiji su podaci, zbog činjenice da su maloljetni srednjoškolci, poznati redakciji. Istu stvar potvrdio nam je i Nikša Vlahušić koji je vodio natjecanje u to vrijeme.
– Nažalost, zanimanja za projekt kartomata u vrijeme nastanka projekta nije bilo. Možda ako se sada pokaže, ti mladići bi mogli i ostvariti takav projekt. Mislim da jedan kartomat, bar za potrebe Dubrovčana, ne bi smio biti skup. To je veoma jednostavan stroj kojem bi cijenu podiglo jedino implementiranje plaćanja kreditnom karticom – istaknuo nam je Vlahušić.
Aplikacija za vodiče i Grad
Drugi projekt koji je također predstavljen Gradu bio je nadomak realizacije, ali se zbog tadašnjih problema u Razvojnoj agenciji DURA, koja je organizator natjecanja Hackathon, nije ostvario. Kontaktirali smo mladiće koji su radili i na ovom projektu te su nam pojasnili gdje je nestao ovaj vrlo bitan projekt.
– Na drugom Hackathonu smo radili na projektu SmartTours. Htjeli smo riješiti problem gužvi u Gradu koje nastaju zbog turista koji se zadržavaju zbog tura na koje ih vode vodiči. Mi smo osmislili pametne štapove za vodiče i web stranicu uz pomoć kojih bi se mogao regulirati ‘promet’. Štapovi bi imali mjesto gdje bi se stavio pametni telefon s aplikacijom. U aplikaciji bi vodiči mogli staviti sva odredišta koja moraju proći sa svojim gostima. Svaki vodič bi preko aplikacije slao svoju lokaciju i turu na server gdje bi se uz pomoć algoritma reguliralo sve tako da govori vodičima gdje da idu prvo tako da se rastereti gužva po cijelom gradu. Web stranicu bi koristili voditelji turističkih agencija i na njoj bi mogli vidjeti gdje se koji vodič trenutno nalazi te najbitnije informacije o njima. Cijeli projekt ne bi imao veliki trošak na hardware, a najveći trošak bi bio plaćanje programera da sve to naprave – prisjećaju se mladi inovatori.
Prema našim saznanjima, za projekt je postojao velik interes u tadašnjoj Gradskoj upravi, ali je ostalo na tome. Pored svih muka i blagodati koje donosi sezona treba se stvarno zapitati do kada će se ovakvi hvalevrijedni projekti ignorirati. Direktor Libertasa tvrdi kako razmatraju ideje iz Osijeka ili Rijeke, a domaći mladi inovatori se zaboravljaju. Zanimljivo je i da se spominju ogromne cifre za uređaje i projekte, a jednostavnim pretraživanjem interneta cijene gotovih uređaja dizajniranih baš za tu svrhu se kreću između 800 i 1000 američkih dolara. Na kraju ostaje samo nada kako će Dubrovnik jednog dana ipak zakoračiti u 21. stoljeće i primjetiti brojne inovacije i digitalne napretke koje razvijaju mladi Dubrovčani, a ne prihvaćati upitna ili možda skupa rješenja koja su prihvatili drugi gradovi.