Na Sveučilištu u Dubrovniku i u Zavičajnom muzeju Konavala održavao se nedavno zanimljiv međunarodni projekt konzervacije-restauracije, nazvan ‘4 Universities for Konavle – Implementing collection care project’.
Projekt su organizirali Sveučilište u Dubrovniku i tri partnerska sveučilišta: University of Applied Arts Vienna (Austrija), University of Technology, Arts, Sciences, CICS-Cologne (Njemačka), Hungarian University of Fine Arts (Mađarska) i u suradnji sa Muzejima i galerijama Konavala. S dubrovačkog sveučilišta stigli su nam vrijedni profesori Danijela Jemo i Mateo Miguel Kodrič Kesovia, s austrijskog profesorica Tanja Kimmel te studenti Caroline Dalhed, Caroline Gollner te Cordula Redl, s njemačkog sveučilišta MA Laura Peters te Maike Oestern, Julia Nemeth te Alina Klenk, dok su mađarski posjetitelji bili dr. Orosz Katalin te suradnici Szidonia Pal i Judit Varga.
U Muzejima i galerijama Konavala gostoprimstvo su im pružile ravnateljica Antonia Rusković Radonić te suradnica Anita Arbulić.
O zanimljivom projektu svi su nam pomalo (od)govorili, a upravo zajednička suradnja projekt poput konzervacije baštine čini još plemenitijim, a cilj je, zapisalu su s našeg Sveučilišta, Cilj je ovom projektu i ukazati na opću važnost uključivanja lokalne zajednice, sveučilišta i međunarodnih institucija u zajedničkom cilju očuvanja baštine koja predstavlja kulturni identitet našega kraja, a čije je vrijednosti potrebno sačuvati za buduće generacije.
– Podijelili smo studente-suradnike u tri radne skupine čiji je sadržaj neraskidivo povezan. Glavni cilj cjelokupnog projekta je pogledati ‘ukupno’ u muzej, u ovom slučaju Muzeje i galerije Konavala. To uključuje ne samo zbirke s izloženim predmetima ili pak onima u skladištu, već i zgradu, okoliš, kulturni kontekst… Kako bi se realizirali savjeti sa stajališta konzervatora. Radili smo, za početak, na procjeni rizika, koji je zapravo složen pristup, metodologija razvijena od vodećih organizacija u sferi baštine. Upravljanje rizikom može nam pomoći da donosimo bolje odluke o očuvanju i korištenju kulturne baštine. To nam omogućuje da razmotrimo sve rizike koji se odnose jedni na druge kako bismo unaprijedili prioritete i bolje planirali naša sredstva – istaknuli su nam sudionici.
Drugi dio radnih grupa, ističu nam, vodio je brigu o digitalizaciji i poboljšanju poznate zbirke Jelke Miš koja se nalazi uskladištena u Muzeju, a uz to su radili i na poboljšanju izložaka. To uključuje, na primjer, razvijanje prilagođenih lutki za tradicionalnu odjeću.
– Muzejski djelatnici odigrali su veliki posao i vrlo smo sretni što radimo s njima – istaknuli su nam sudionici s drugih sveučilišta.
Radionice u koje su uključeni svi
Radionice unutar projekta ne tiču se samo restauracije ili samo restauratora, već uključuju cijelu zajednicu. Stoga nas je zanimalo i koji su budući planovi na ovim područjima?
Nastojimo ne ostati na jednom događaju, kojeg smo održali protekli tjedan, već planiramo uspostaviti događaje na regularnoj bazi, kako bismo našim studentima omogućili bolje prilike za sudjelovanje u različitim aktivnostima. Erasmus je već velika pomoć za financiranje ovog projekta, ali za realizaciju daljnjih projekata ovisimo o financijskoj potpori. Zato moramo pronaći i druge sponzore. Naravno, od samog projekta važniji su nam ti dugoročni ciljevi, što je zapravo uključivanje lokalnog stanovništva i cijele zajednice u projekt, kako bi oni podigli svijest o vlastitoj kulturnoj baštini. Ako postignemo uključivanje zajednice, važnost očuvanja baštine će se širiti – ističu nam vrijedni restauratori.
Prvi je korak bio razvoj informativnog ‘letka’ za privatne kolekcionare ili vlasnike tradicionalnih kostima i tekstila, na kojima se nalaze jednostavni savjet kako se brinuti za baštinu. Muzejsko osoblje je već stvaranjem izložaba, ne samo za turiste nego i za lokalne ljude, u tome. Oni žele napraviti muzej živim okupljalištem za sve.
– Budući planovi mogu uključivati posjete privatnim kućanstvima ili kolekcionarima kako bi pružili savjete na ‘licu mjesta’. Plan je organizirati i prezentacije konzervatora u muzeju, a oni bi se mogli odnositi na, na primjer, rizike, pravilno rukovanje, siguran materijal za pohranu, prikaz kulturne baštine… – istaknuli su nam dalje naši restauratori.
– Sve uključene zemlje imaju vlastiti program obuke o zaštiti baštine, ali s drugačijim fokusom. Što se tiče očuvanja tekstila, zanimljivo je vidjeti da, iako imamo istu razinu znanja, postoje različiti pristupi. Tako možemo puno učiti i dijeliti svoja iskustva – dalje naglašava ova vrijedna grupa znanstvenika.
Baš kao Mađarska, Njemačka i Austrija, i Hrvatska ima visoku razinu u očuvanju tekstila koja se nudi na Sveučilištu u Dubrovniku, iako je zanimanje poput restauratora i konzervatora u Hrvatskoj na naki način podcijenjeno, no situacija se mijenja, napominju. Razlog tomu je velika količina kulturnih dobara, predmeta koje treba istraživati i očuvati za buduće generacije.
– Divno nam je vidjeti da su lokalni ljudi vrlo ponosni na njihovu kulturnu baštinu i da cijene naš rad ovdje. Zahvalni smo i što smo dobili dublji uvid u konavosku kulturu – zaključuju sudionici ovog važnog međunarodnog projekta.
mnj