Već prva heksafora klaustra dade naslutiti da su klesari kapitela zaokupljeni mitološkim bićima, jer su u njoj kapitele 2 i 4 posvetili njima. Još su barem tri kapitela na kojima se mogu prepoznati bića iz mitologije, a to su 14, 16 i 42. Između takvih likova u klaustru ističe se figura boga Dioniza na kapitelu 14, poznatijeg pod imenom Bakho (latinski Bacchus). Riječ je o sinu Zeusa i Semele, antičkom bogu plodnosti, koji vrijedi kao simbol uživanja i opijanja vinom. Ovaj bog, prema mitološkoj priči, opio se sokom vinove loze, pa je i ljude naučio praviti vino za koje se smatralo da potiče stvaralaštvo, ljubav i zabavu. Bakho je oženio Arijadnu, koju je po jednoj verziji Tezej usnulu ostavio na otoku Naksu, a po drugoj ona je sama pobjegla Bakhu. Ostala je Bakhu vjerna i s njim imala djecu, među kojima i blizance Enopiona („koji pije vino“) i Stafila („grozd“). U drugom mitu Bakho je progonjen, ubijen, te je ponovno rođen, što je istaknuto i u egipatskoj verziji mita gdje ovaj bog ima ime Oziris (latinski Osiris), koji u onostranosti živi vječno kao vladar podzemlja. U čast boga Bakha u starom Rimu bile su organizirane bakanalije (lat. Bacchanalia), svečanosti poznate po pijankama i razuzdanim predstavama. Zabranio ih je rimski Senat 186. prije Krista. Zanimljivo je da je glasoviti pjesnik Ivan Gundulić (1589 – 1638), koji je pokopan u crkvi Male braće, napisao pjesmu Arijadne, koja je 1633. tiskana u Jaklinu, a koja govori o ljubavi Arijadne i Bakha. Čini se da je to izdanje u Hrvatskoj sačuvano samo u knjižnici Male braće i jedan primjerak u Hrvatskoj nacionalnoj knjižnici u Zagrebu.
A dubrovački franjevac slikar Mate Celestin Medović (1857- 1920), čija se stota obljetnica smrti ove godine obilježava, dobio je za vrijeme studija slikarstva 1893. u Münchenu u Njemačkoj nagradu za sliku na temu bakanala, s kojom se predstavio na više izložbi i koja mu je donijela međunarodnu slavu.
Na kapitelu u klaustru Bakho je prikazan kao starac s dugom jakom bradom i brkovima, okrenut prema šetnici. Da je ovdje riječ o tom božanstvu potvrđuje druga mitološka figura postavljena na istu stranu koju se zbog karakterističnih zašiljenih ušiju može prepoznati kao polubožansko biće Silen. Ovdje je taj lik, koji se često izjednačuje sa Satirom i Panom, predočen s vilenjačkim ušima. To biće grčke mitologije ima ljudski lik s nekim životinjskim oznakama, kao što su zašiljene uši, rogovi, jarčev rep ili konjska kopita, a prati boga Bakha. Kao predstavnika raskalašena života Silena, Satira ili Pana, prikazuje se s vijencem na glavi i s frulom, s mijehom vina i slično, a štovan je i kao bog polja i pastira.
Da je ovdje riječ o Bakhu i njegovu pratitelju potvrđuju i reljefi velikih stiliziranih listova loze, koji se nalaze u sredini kapitela s istočne i zapadne njegove strane. Listovi su izvedeni kao završetak po dva režnja palmina lista koji se penju s dna kapitela a u njegovu vrhu pretvaraju se u veliki list loze. List loze inače vrlo je čest u formi reljefa na sakralnim objektima i liturgijskim predmetima, zbog simbolične veze s euharistijom. Ima ga dosta na reljefima u ulozi te simbolike i u klaustru, ali na ovom kapitelu listovi imaju očito zadaću ukazati na vezu ovih mitoloških figura s opojnim pićem vinom. S tim pićem može se zasigurno dovesti u vezu i grifon, koji je predočen na kapitelu 16, a koji je u grčkoj mitologiji vrijedio kao čuvar zlata i Dionizijevog vina.
Fra Stipe Nosić