U ovotjednom điru zaputile smo se na još jednu ‘mikrolokaciju’. Posjetile smo bivši Put Stjepana Cvijića koji će odlukom Gradskog vijeća nositi ime generala Janka Bobetka. Odlučile smo stoga porazgovarati sa stanarima ove ulice, saznati njihovo mišljenje o najavljenoj promjeni, ali i doznati koji ih još problemi tište. Stanari su oko mijenjanja imena ulice podijeljeni, a većina ih je o tome zapravo tek samo čula preko medija te, kako su nam otkrili, nisu dovoljno informirani. Poznato je da ova ulica, zajedno sa susjednom joj Ulicom od Gaja, slovi kao jedna od onih s najvećim problemima. Naši su nam se sugovornici potužili kako im glavobolju zadaje nedostatak parkirnih mjesta, ogromne gužve koje se stvaraju u ovoj dvosmjernoj, a slijepoj ulici zbog kojih se radi ‘čuvanja živaca’ ni ne usude uputiti osobnim automobilom do butige.
— Za nas starosjedioce nije problem jer smo više naučili kako manevrirati ulicom. Međutim, za ljude koji ne poznaju ovu ulicu, s obzirom da se s obje strane parkira, veliki je problem, a pogotovo ako nisu vješti vozači. Nekada nastane opće zakrčenje i bude problem uopće se mimoići. A, i mnogi susjedi imaju mjesto gdje uvijek parkiraju, iako zapravo nije službeno njihovo, ali su si ‘prisvojili’ pa tako bude automobila s obje strane. Mi, srećom, imamo veliki parking ispod zgrade i tu možemo neometano parkirati. Imali smo i mi problema dok njega nisu prije neke tri godine izgradili – ističe nam naša sugovornica koja je zaželjela ostati anonimna. Priča nam kako je problem ulice odvodnja, ali kako je bivši ‘Stjepan Cvijić’ još i dobro prošao.
Za mijenjanje imena čula preko medija
— Veći je problem u ulici ispod naše, u Andrije Hebranga. Dolje bude ‘show program’. Kad pada kiša, slijeva se u nas niza skale, nastane vodopad i sve njima dolje ide. Naša je ulica ipak u nekom padu pa voda otječe – ističe. O mijenjanju imena njezine ulice, govori nam, čula je preko medija te nije previše s time upoznata. Ipak, podržava prijedlog da ulica nosi ime generala Bobetka. Dodaje kako ne zna što drugi sustanari misle jer im je sve još uvijek jako svježe.
— Ma naši ljudi ne vole ništa mijenjati, samo nek’ im je po starom, totalno su konzervativni. Ali, promjene su dobrodošle. Ja također podržavam prijedlog novog imena za našu ulicu – priča nam mlada stanarka ove ulice te dodaje kako njihovo naselje, kao i mnoga druga, ima ‘nadzorne kamere’, tj. stanare koji stalno s balkona nadgledaju cijelu ulicu i znaju sve o svakome. Naglašava i kako imaju veliki problem sa psima. Naime, gotovo svatko u njihovoj zgradi ima psa, i to malog, pa kada jedan usred noći počne lajati, svi mu se ‘u glas’ pridruže i ne daju im spavati u miru.
Dva lica iste ulice
Naš sljedeći sugovornik objasnio nam je specifičnu prometnu situaciju koja vlada ovom ulicom. Njihovim dijelom ulice, govori nam, još se nekako i da živjeti, ali u drugom dijelu, ispod Hotela Adria, opća je katastrofa.
— Ovdje barem imamo garažu i parking pa možemo pretrpjeti ostale stvari, a oni se tamo nemaju gdje ni okrenuti. Ako vidiš da je na automobilu daruvarska tablica, miči se s puta jer inače se nećeš lako ‘iskoprcat’. Ovuda svi voze ‘Bože sačuvaj’. Jedan dan sam tako zaradio poprilično ružne riječi od jedne susjede. Vozio sam svojom trakom, a druga traka nije bila slobodna. Za to nisam kriv ja, nego komunalni redari koji dopuštaju da se parkira kako tko hoće. Išao sam odozgor, a susjeda je vozila prema meni i sasula na mene ‘drvlje i kamenje’, da gdje sam navalio s autom. Ja sam se odlučio povući i pustiti je na moju traku i otiš’o sretan. Tko će se svađati, svaki dan nam je neki zastoj ovdje. Propustio sam je, tako mi je bilo lakše iako sam bio u pravu i u svojoj traci – prisjeća se gospar te dodaje kako je promet nemoguć te da cijelu situaciju dodatno pogoršava navodni privatni parking koji je, naglašava, označen pogrešnim znakom.
— Postavljena je tabla pred zgradom kao da je zabranjen pakring i imaju princip blokade kotača pa ako parkiraš ne možeš odblokirati automobil osim ako ne platiš. Ne znamo kako je to privatno vlasništvo, tabla je postavljena na crno. Znak je krivo postavljen. Na tom dijelu za koji bi on trebao vrijediti, kolni je prilaz zgradi, a tu ionako nitko ne parkira jer je fizički nemoguće. Znači, on ne vrijedi za automobile nego za one palme ispred zgrade. Mislim da bi još gore bilo kada bi se proveo onaj prijedlog da našu ulicu učine dvosmjernom. Kad bi sto Čeha i ostalih turista uletjelo u našu ulicu što bi to bilo? Ona je i sad dvosmjerna, ali bar je slijepa do magistrale. Gdje će onda sa svim ovim silnim autima? Nigdje! Sve se ovo gradilo bez nekog plana. U našoj je zgradi 51 stan, a predviđeno je bilo za nas samo 15 parking mjesta. Tko je to tako izdav’o, ne znam. Sve je ovo protuzakonito – govori sugovornik koji je mišljenja kako bi njegova ulica trebala nositi ime generala Bobetka.
‘Nemoj mi revoluciju, samo demokraciju’
— Mislim da je taj prijedlog u redu, on je jako zaslužan za obranu juga Hrvatske i itekako zaslužuje ulicu. A, ovaj Stjepan Cvijić bio je revolucionar. Ja čim čujem za revoluciju, diže mi se kosa na glavi. To ništa dobro nije. Nemoj mi revoluciju, samo demokraciju. Nisam to ni znao, ali jedan dan su mi djeca u školi imala zadatak opisati svoju ulicu i po kome je dobila ime i što je on bio. Tada sam malo sufrao i saznao tko je bio taj Cvijić. Mislim da bi sve te revolucionare trebalo ukloniti s imena ulica – mišljenja je ovaj stanar ulice.
Dodaje i kako nije problem ni ako budu morali sami snositi troškove promjene naziva ulice na svim dokumentima, iako, misli kako bi to trebao financirati grad. — Čini mi se da je i Bandić u Zagrebu kada se mijenjao naziv Trga maršala Tita sponzorirao takse koje su ljudi morali platiti. Kad nas već prisiljavaju na trošak, neka ga i sami snose. Po meni bi to bilo logično – rekao je stanovnik ove ulice. Što se tiče butiga i pekara, imaju ih sasvim dovoljno, dodaje. Jedino što im u toj situaciji ponovno parking zadaje muke pa tako ovaj naš sugovornik radije pođe u butigu koja je tri puta dalja od ulice samo da ne bi ‘gubio’ živce s parkingom. ‘Ako zaglaviš kod Studenca, gotov si’ – ističe.
Djeca se igraju i druže
U ovoj ulici, naglašavaju nam stanari, nikada nije dosadno. Ovdje se jako puno djece još uvijek igra i druži na ulici. Ma, jedva čekaju kada će izletjeti iz kuće, pričaju nam.
— Bilo je govora kada se pravio naš parking na dvije etaže da će se jedan dio urediti djeci za igralište, ali od toga se odustalo. Djeca bi se i više igrala da imaju gdje. Uvečer tate i mame znaju dovesti djecu na parking pa se igraju tu loptom, ali nezgodno je zbog parkiranih automobila. Mogu loptom što slomiti, a opet djeca jednostavno nemaju gdje. Neki su ih susjedi čak polijevali vodom s balkona jer su se igrali pod zgradom. Puno je djece, a nemaju sadržaja. Ma, nema nitko više sentimentalnosti za njih. Ali, tako je nažalost, urbanizacija nosi svoje dobre, ali i loše stvari – ističe nam jedna sugovornica iz ove ulice. Gospar Nikola u ovoj ulici živi već 60 godina. Inzistirao je da ga potpišemo kao stanara bivšeg ‘Puta Stjepana Cvijića’.
— Čuo sam na televiziji da će nam mijenjati ime ulice. Ja sam za to. Da vam pravo kažem, ni ne znam tko je taj Stjepan Cvijić. Čuo sam da je jedanput posjetio Dubrovnik, ali ništa o njemu ne znam. O Bobetku znam i taj prijedlog podržavam. Čuo sam i na Gradskom vijeću da će nam financirati mijenjanje adrese na ispravama – ističe gospar Nikola te se i on tuži na problem s prometom.
— Ima i gorih ulica od naše, ali najgore bude kad stranci dođu automobilima u ulicu. Tijekom ljeta se ovdje ne može ni ući. Ne daj Bože da nekome pozli, ne znam kako bi hitna došla po njega. Ljudi se snalaze kako god znaju. A, muče nas i poplave, iako uspjelo se nešto učiniti po tom pitanju. Problem je nastao kada se hotel spojio na kanalizaciju. Oni gore imaju bazen i kad otpuste tu vodu nastane kaos, popluta nam cijela ulica. Ali, izbacuje i fekalije što je još gore. Onda Vodovod odmah dođe i rješava situaciju. Ali, nisu to nikakva rješenja. Jedino da ovu ulicu pretvore tako da negdje ima izlaz, a da ne bude slijepa. Ljudi parkiraju s obje strane, a dvosmjerna je. Kad kamion dođe donijeti butigama robu, na rikverc se vraća sve do Vlahušića, nema drugog načina – govori gospar Nikola te dodaje kako je svojevrsna ‘referentna’ točka u ovoj ulici kuća bivšeg dubrovačkog gradonačelnika Andra Vlahušića.
Ulica bivšeg gradonačelnika
— Nama on ništa nije napravio, ali sebe je zato osigurao. Jedino što je napravio jest to što je dopustio ovom hotelu poviše nas da se spoji na kanalizaciju pa mi sada imamo probleme – priča nam ovaj gospar te naglašava kako je cijela ulica izgledala znatno drukčije kada je on u nju doselio. Nekada je imao maslinatu, a onda su niknule zgrade. Naša sljedeća sugovornica ističe kako uopće nije razmišljala o promjeni imena ulice te da je o tome čula samo iz medija.
— Ma baš me briga. Neka se ulica zove kako god žele, meni je svejedno. Po meni bi grad trebao financirati mijenjanje adrese, ali, eto, ako hoće super, ako neće, ne moraju – istaknula nam je dok je njezin susjed na naše pitanje o tome što misli o mijenjanju imena ulice samo sarkastično dobacio: ‘Krasno, divno, jedva čekam’.
Maria Prkut i Leona Rašica
Iz tisanog izdanja DuLista od 13. studenog 2019.