Nedavno sam se osvrnuo na “rekonstrukcije” u našem Gradu, a već nam pristižu nove za koje se moramo pitati jesmo li počeli gubiti orijentaciju u odnosu na kulturno-povijesni značaj Dubrovnika.
Neki naši planeri kao da ne razmišljaju o tome da nanese štetu našim spomenicima i značajnim krajobrazima sa nekim projektima koji su prilično iracionalni, a uz mogućnost da budemo izbrisani sa liste svjetske kulturne baštine. Naveo bih primjer njemačkog grada Drezdena što je izgubio taj status samo zato što izgradio most na rijeci Labi koji zaklanja pogled na povijesni dio grada.Na jednom dubrovačkom portalu čitam obavijest da je Vlada RH potvrdila odluku DN županije o osnivanju Županijske lučke uprave
Dubrovnik.
ŽLU Dubrovnik je odmah spremna proširiti granice lučkog područja na temelju odluka županije iz 2013 god.
Ovo proširenje se odnosi na lučko područje gradskog Porta u svrhu gradnje pristaništa za prihvat putnika sa kruzera ispod Lazareta odnosno na Komardi. Ova ideja datira još iz 2007 god. sa ciljem da se rastereti Porat i Pile od prometa tendera i putnika, ali na sreću tome se suprostavio dubrovački konzervatorski odjel nedavši dozvolu za takvu intervenciju ispred spomenika nulte kategorije pod zaštitom UNESCO-a.
Međutim pročitao sam da je predsjednik Stručno savjetodavnog povjerenstva za obnovu Dubrovnika Miljenko Domjan ipak odobrio ovu gradnju još 2010 god. Ipak se ovome suprostavlja i Društvo prijatelja dubrovačkih starina koje je već 2011god. u otvorenom pismu iskazalo svoje neslaganje sa ovakvom neprimjerenom intervencijom na području povijesne luke Grada, kojom bi ozbiljno narušila vizure povijesnog područja,odnosno koja bi prestavljala njegovu degradaciju i neprihvatljivu devastaciju.
Stoga Društvo apelira da se ne realizira ovakva odluka koja narušava opstojnost vrhunske povijesne cijeline u ime trenutačnih i upitnih zahvata temeljenih isključivo na materijalnoj eksploataciji baštine. Stoga treba ustrajati na čuvanju i afirmaciji našega Grada i sprječavati svaki pokušaj zahvata koji bi poremetio njegovu neprocijenjivu vrijednost. Potpuno sam siguran da se sa ovakvim poduhvatom ne slaže ni većina građana.
Projektom obnove lukobrana Kaše prema smjernicama Konzervatorskog odjela možemo također biti djelomično zadovoljni, jer se odustalo od temeljite pregradnje i obnove, već se predviđa samo konzerviranje lukobrana u postojećem stanju kako bi se spriječilo njegovo daljnje oštečivanje. Najveći dio radova bi se trebao izvesti na južnom dijelu Kaša (prema tvrđavi Sv.Ivana)koji je počeo tonuti. Pretpostavljam da se od temeljitog popravka odustalo radi složenog i skupog postupka, premda mislim da bi obzirom na stanje cijelog lukobrana to bilo nužno. Da ni naš Lokrum ne bi bio van suvremenih poduhvata u povijesnoj baštini i značajnim krajobrazima pristupa se rekonstrukciji dvaju baraka još iz vremena I svjetskog rata koje su dostavljene ondašnjoj državi kao ratna odšteta, kaže se da su pod zaštitom Ministarstva kulture RH. One su tijekom vremena korištene kao odmaralište djece i druge svrhe do 1980 god., da bi se u kasnijem razdoblju prepustile propadanje do gotovo potpunog razaranja u Domovinskom ratu. Svrha ove rekonstrukcije je da Uprava rezarvata Lokrum dobije koristan prostor za restoran, kuhinju, salu za sastanke i druge za tu svrhu potrebna prostore, jer se predviđa da bi se u doglednoj budućnosti konačno pristupilo obnovi i rekonstrukciji Benediktinskog samostana pa uprava mora napustiti neke prostorije u tom objektu.
Tijekom vremena ,a i ratnim djelovanjima samostan je teško oštećen u Domovinskom ratu.Samostan je bio dat na raspolaganje Sveučilištu u Zagrebu,Institutu Ruđer Bošković i HAZU-u za znanstvenoistraživačke programe.Međutim niti su započeti ovi programi niti je izvšena rekonstrukcija i obnova samostana, kaže se da je najviše zapinjalo na imovinskopravnim odnosima a svakako i na financijama. Danas se govori o raskidu ugovora sa tim institucijama zbog nepoštovanja preuzetih obaveza u vezi sa uređenjem i prenamjenom bivšeg samostana i vraćanju u vlasništvo Grada sa čime Grad preuzima i obavezu rekonstrukcije kompleksa.
Sasvim je sigurno da se i pored mnogo truda uloženog u održavanje Lokruma ima još dosta raditi na hortikulturnom uređenju i održavanju objekata na ovom našem preljepom otoku. Bilo bi interesanto vidjeti kako je bio uređen u vrijeme Austrougarske carevine kada je Lokrum bio odmaralište članova carske obitelji. Ne mogu se ne spomenuti još jednog problema koji traje od vremena rekonstrukcije tvrđava Sv.Ivan i Revelin, kao i djela obrambenog zida pored Kneževa dvora. Sa terasa ovih objekata poslije kiše još mjesecima teće voda.To je posebno bilo izraženo na Sv.Ivanu gdje je tekla i crna tekučina bojeći i zidove tvrđave.Vidljivo je da nešto nije bilo pravilno postupljeno u izvedbi hidroizolacije ili sam postupak ili izbor izolacijskog sredstva,tako da je od hidroizolacije ostalo samo hidro. Možda je netko predvidio uzgoj pomadora postupkom hidroponije.,ali u svakom slučaju bi trebalo konačno pristupiti otklanjau ovog problema.
Ovih dana nas je iznenadio i izazvao opće oduševljenje izbor gotovo bezbojnih kupa na rekonstruiranim Lazaretima. Ja mislim da bi bili oduševljeni i stari meštri iz Kupara i da bi tražili recepturu za materijal kupa. A mi se trebamo pretplatiti na ovaj proizvod,jer je toliko usklađen sa kupama u Gradu da bi ove kupe trebali i nadalje ugrađivati kod rekonstrukcije spomenika.
Marko Tomić