Radijski spiker i voditelj, pjesnik, glazbenik, amaterski glumac i voditelj brojnih manifestacija, ali ponajprije zaljubljenik u dubrovačku povijest i kulturnu baštinu. Tako bi se, u jednoj rečenici, mogao opisati Sebastijan Vukosavić. Stoga povoda za razgovor s ovim, reklo bi se, renesansnim čovjekom, nikad ne manjka. Ovaj put biramo poseban povod – njegovo čedo, kako voli reći kad ga se pita kako gleda na svoju radijsku emisiju ‘Gradoplov’, vremeplov kroz dubrovačka stoljeća, koji osmišljen u obliku radio kalendara prati događaje iz dubrovačke povijesti. Od prvog dana emitiranja 1. siječnja 2016. godine ‘Gradoplov’ budi samo pozitivne reakcije Dubrovčana u gradu i svijetu, koji su svakog dana u 8.20 (reprizno u 18.20 sati) ‘prikovani’ uz svoje radio aparate.
Kako se rodila ideja o Gradoplovu?
Gradoplov je cjeloživotna priča, a intenzivno se počeo oblikovati kao vizija za radijsku emisiju otprije nekih 15 godina. Toliko, naime, traju moja traganja za zanimljivostima iz dubrovačke povijesti i prikupljanje i arhiviranje bezbrojnih stranica svakovrsne literature i dokumenata koje sam mogao pronaći na tu temu. Doduše, od djetinjstva sam uvijek nekako bio zaljubljen u Grad. Kroz sve faze odrastanja na razne načine Dubrovnik se provlačio kao motiv: kroz pisanje pjesama, skladanje glazbe, ili pak bavljenja sportom… ta ljubav prema Gradu kao da me oduvijek vodila, volio sam šetati povijesnom jezgrom, svaki dan nekom drugom ulicom, kako bih zapazio nešto što dotada nisam. To je s godinama preraslo u u detaljno proučavanje literature o Dubrovniku, prije svega djela Lukše Beritića. Beritić je bio moje ishodište za zaron u svijet dubrovačke prošlosti, npr. njegova knjiga ‘Utvrđenja grada Dubrovnika’, a kasnije i sve ostale. Dolaskom na Radio Dubrovnik, u siječnju 1996. godine, ubrzo sam počeo raditi jutarnji program u koji sam tada uvrstio malu rubriku, nagradnu igru pod nazivom ‘Male dubrovačke povijesne zanimljivosti’, koju sam pripremao s kolegicom, a danas suprugom Nilom. Temeljio sam je na nekim zgodnim detaljima iz povijesti Grada, baš iz Beritićeve knjige koja time obiluje. Već tada se rodila ideja i neke naznake o budućoj emisiji posvećenoj Gradu, jednom… Kad god to bilo… I eto, dočekao sam je! Naravno, velik utjecaj na mene imao je i kultni ‘TV kalendar’, kojeg sam kao dijete silno volio gledati, nekako kao da je predodredio moju sklonost ka bogatstvu povijesnih otkrića na svim područjima, i upravo takav format mi se sviđao. Puno je lijepih priča iz dubrovačke povijesti, i maštao sam realizirati formu svojevrsnog radiokalendara, koji bi na dnevnoj bazi pričao zanimljivosti iz tog neiscrpnog izvora kakav je Dubrovnik.
Kako ste došli do svih tih podataka?
Idući korak bio je prikupljanje literature. Trebalo je toga biti jako puno, kako bi podaci bili vjerodostojni, a ujedno i dovoljno zanimljivi slušateljima, te zatim sve to uobličiti u radijski format s ograničenom minutažom. Upravo to bio je najzahtjevniji dio posla. Kroz godine, sakupljajući sav taj materijal, od Državnog arhiva, Narodne i Znanstvene knjižnice preko dostupne literature na webu, došao sam do iznimno obimnog broja izvora i podataka. Pokušao sam obuhvatiti sva područja, od gospodarstva, politike i zdravstva do sporta, glazbe, kulture… Svu zanimljivu literaturu npr. iz Dubrovačkog arhiva, u tim sam svojim počecima prije nekih petnaestak godina, najprije fotokopirao, a kasnije skenirao i prenosio u digitalni oblik, te potom podatke sortirao po datumima.
Kakve su bile prve reakcije na Vaš projekt?
Svaki put je trnovit, pa tako i put Gradoplova, od samog početka, iznošenja ideje i želje, do trenutka početka emitiranja. Ako je možda i bilo neke lagane skepse u uspješnost projekta, nakon što sam prezentirao ciklus pilot emisija, dobio sam ‘zeleno svjetlo’. Uz potporu glavne urednice Radio Dubrovnika Adriane Tomašić, ali i drugih kolega, koji su prepoznali ideju i onu nit koja me vodila kroz sve ove godine nastajanja Gradoplova – moju neizmjernu ljubav prema Gradu i građanima, od 1. siječnja 2016. emisija je svakodnevno krenula s emitiranjem u našem programu u 8.20 i reprizno u 18,20 – što me iznimno raduje i na čemu sam zahvalan. Posebno me raduju i dobre reakcije slušatelja, i sretan sam što sam, izgleda, opravdao povjerenje. Naravno, višegodišnje rađanje Gradoplova bilo bi nemoguće bez potpore moje obitelji, točnije supruge, koja je imala razumijevanje za moj entuzijazam i goleme količine slobodnog vremena koje sam utrošio, i još uvijek trošim, baveći se Gradoplovom.
Koja je bit Gradoplova?
Želja mi je bila svakodnevno podsjećati na svo bogatstvo koje su nam ostavili naši stari. Htio sam to približiti našoj generaciji, a one starije podsjetiti na neke trenutke iz prošlosti koje možda i sami još nose u sjećanju… Volio bih mladim ljudima pokušati prenijeti ljubav i opčinjenost Gradom, jer mi se čini kao da se mladi udaljavaju od tih vrijednosti. Naravno, emisija se uklapa i u kontekst osnovne zadaće Radio Dubrovnika i HRT-a, a to je edukacija, gdje su izniman prinos već dale kolegice Maja Nodari, Jelena Obradović Mojaš, kao i neki drugi naši kolege. Mislim da se Gradoplov dobro uklopio u tu priču. I da, svakako moram zahvaliti i kolegici Niki Nagy, koja uz moju Nilu, sjajno interpretira tekstove u emisiji, pa im objema i ovim putem zahvaljujem na strpljenju i uloženom trudu.
Zanimljivo je da na kraju svojih tekstova web stranici Radio Dubrovnika redovito navodite izvore.
Od samog početka sam odlučio da ću za svaki podatak navoditi izvor, kako bi sve bilo provjerljivo i vjerodostojno. Trenutno je devedeset posto podataka iz literature eminentnih znanstvenika, od naših suvremenika do Foretića, Beritića, Medinija i Razzija. Možda je neki podatak u međuvremenu promijenjen kroz novija znanstvena istraživanja, ali doista sam nastojao citirati svaki relevantni izvor, i maksimalno ih istaknuti te evidentirati. Mislim da su to i slušatelji prepoznali.
Zanimljivo je bilo vidjeti kako se podatak o 600. godišnjici ukidanja ropstva, koju ste ‘izvukli’ iz zaborava u Gradoplovu, kasnije na veliko koristio u javnim nastupima političara i crkvenih vjerodostojnika tijekom Feste svetog Vlaha. Dakle, tek mjesec dana od nastanka emisije, odmah prvi veliki odjek?
Postoje datumi koji su općepoznati i često ih se sjetimo. Od Velike Trešnje, ulaska Francuza u Grad, Dana dubrovačkih branitelja, ili datuma ukidanja ropstva. Do tih datuma se može doći. Ali slažem se da je kontinuitet dnevnih informacija u Gradoplovu proizveo reakciju. Nadam se da će se tako i nastaviti i da će se mnoge druge obljetnice, koje smo možda smetnuli s uma, puno lakše isplivati na površinu. Također, drago mi je da su podatke iz emisije počeli prenositi i drugi mediji, internetski portali, čak i radijske postaje.
U emisiji ste posebnu rubriku posvetili zbivanjima u Domovinskom ratu, gdje se spominju događaji koji su dosad bili u drugom planu u odnosu na npr. 1. listopada ili 6. prosinca?
Sudionik sam Domovinskog rata, dubrovački branitelj. Dao sam neke od svojih najboljih godina i drago mi je zbog toga. Ali postoje naši sugrađani, kao i branitelji iz svih krajeva Lijepe naše, koji su braneći hrvatski jug u temelje Hrvatske ugradili svoj život, dali najvrjednije što su imali. Da nisam branitelj, možda ne bih doživio tu dimenziju, ali mi je bila želja sjetiti se svih tih ljudi, ‘malog čovjeka’ koji je dao najviše što je mogao i time stao uz bok dubrovačkih velikana koji su nas zadužili svojim djelima. Žao mi je da nemam još više podataka upravo o njima.
Zanimljiva je i rubrika u kojoj prikazujete biografije Dubrovčana, ali ne samo rođenjem već i djelom. Puno je ljudi ‘sa strane’ koji su zadužili ovaj grad?
Svakodnevno, susrećući se s ljudima po Gradu, upoznao sam jako puno sugrađana koji nisu rođeni tu, ali su Gradu dali neizmjerno puno, čak možda i više nego neki koji tu jesu rođeni i žive oduvijek. Osim toga, sreća je da moderno doba omogućava pristup informacijama, a na internetu brže dođete do podataka. Otvara se more imena ljudi iz cijelog svijeta koji su imali neku vezu s Gradom i ostavili dubok trag, koji je u svakodnevnom životu zaboravljen. Kroz Gradoplov mi je bila želja zabilježiti i njihov prinos slavi i ljepoti Dubrovnika u kojoj mi danas svakodnevno uživamo.
S obzirom na toliku količinu podataka, ima li ‘Gradoplov’ granicu?
Zasad je moja želja Gradoplov zaokružiti u prvoj godini kao cjelinu, kao temelj koji će poslužiti u nadogradnji sadržaja i njegovom ‘apdejtiranju’ za iduće godine, i zaista bih volio da ova emisija potraje. U posljednjih pet godina provodio sam uz njega od 5 do 15 sati predanog rada dnevno. Samo biografija imam oko 1300 stranica, za Domovinski rat između 600 i 700 stranica. Ostatak materijala je tek posložen kroz datume. Tako vjerujem da ubuduće neće trebati toliko vremena za realiziranje emisije iz dana u dan. Zapravo, najteže mi je skratiti neki tekst kako bih ga prilagodio radijskoj formi, a da ipak vjerodostojno i sažeto opišem neki hvalevrijedni povijesni događaj. To mi zna oduzeti i nekoliko dana.
Planirate li ukoričiti Gradoplov?
Još uvijek ima nas koji smo zaljubljenici u knjigu, a to me vodi k razmišljanju o nečemu takvom. Ali nakon što se zaokruži ciklus radijske emisije od godine dana. Naravno da će u papirnatoj formi biti nešto izmijenjen, a trebat će biti dopunjen ilustracijama i fotografijama. Tu ću sigurno trebati pomoć struke i sugrađana koji na društvenim mrežama svakodnevno objavljuju fotografije iz dubrovačke prošlosti. Volio bih kada bi uz buduću knjigu bio priložen i CD s radijskim emisijama.
Kad smo kod društvenih mreža, komentari na Facebooku su redom pozitivni. Jeste li iznenađeni?
Zasad su, i na društvenoj mreži i kroz osobne kontakte, komentari pozitivni. Gradoplov se može ne samo poslušati već i pročitati, jer sve objavljujemo i na internetskoj stranici Radio Dubrovnika, kao i na Facebook stranici i mom osobnom profilu. Emisije se komentiraju, nepodijeljeno se hvale. Neki ljudi svakog jutra uz kavu čekaju početak Gradoplova, tako mi barem pišu i govore… Prijatelji iz raznih dijelova svijeta slušaju emisiju, pa čak se i zabrinu ako tonskog zapisa nema na Facebooku. Najdraže mi je što me ljudi najrazličitijih profila, pa čak i oni koje ni ne poznam, na ulici zaustavljaju, čestitaju i zahvaljuju. To me uvijek iznova dirne, i naravno motivira da nastavim s jednakim žarom i entuzijazmom.