U prepunoj improviziranoj koncertnoj dvorani Tvrđave Revelin sinoć je održan scenski kolaž Ljubavni trokut u organizaciji Dubrovačkog simfonijskog orkestra i Udruge Sve ostalo je glazba. Orkestrom je ravnao maestro Mladen Tarbuk, a solistički su nastupile pijanistica Ivana Jelača i glumica Frana Marija Vranković.
Publika se već na samome početku, nakon uobičajenog ulaska orkestra, mogla uvjeriti kako nije riječ o kanoniziranoj koncertnoj formi. Koncert je bio podjeljen na dva dijela, a prije ulaska maestra i solistice publici se obratila Inge, služavka gospođe Clare Schumann, koju je utjelovila Frana Marija Vranković, pozdravljajući publiku na njemačkom jeziku i najavljujući koncert. Uz negodovanje orkestra zbog govora na njemačkom jeziku, preko kajkavskog narječja, Inge je postupno prešla na dubrovački organski idijom kojeg je često kombinirala i s engleskim jezikom kako bi sadržaj koncerta bio razumljiv i stranoj publici.
Posebnost ovoga koncerta je što su maestro Mladen Tarbuk i pijanistica Ivana Jelača nastupali kao Clara Schumann i Johannes Brahms. Kroz Inginu priču pred publiku je stavljen pseudopovijesni svijet u kojemu je publika nazočila koncertu na kojemu je gospođa Schumann trebala svirati Klavirski koncert u a molu, op. 54 svoga muža Roberta Schumanna pod njegovim ravnanjem, ali je on skočio u rijeku i dao se zatvoriti u sanatorij pa je njegovo mjesto zauzeo obiteljski prijatelj maestro Brahms. Također je na veseo i zanimljiv način ispričana priča o životu Clare i Roberta Schumanna te njihovom odnosu s Johannesom Brahmsom zbog čega je i samo slušanje glazbe dobilo jednu drugačijiu dimenziju. Pod sigurnom dirigentskom rukom maestra Mladena Tarbuka orkestar je odsvirao poprilično težak Schumannov koncert. S lakoćom i potpunom uživljenosti na tome je koncertu solistički na klaviru nastupila mlada dubrovačka pijanistica Ivana Jelača. Nakon što je prvi dio koncerta završio odlaskom Inge i gospođe Clare u posjet gospodinu Robertu Schumannu u sanatorij, prije čega je pročitano pismo koje je Brahms uputio Clari, a koje bi se moglo svakojako tumačiti, u drugome dijelu koncerta izvedena je Brahmsova Serenada u D duru, op. 11.
Interes za ovaj koncert bio je velik te je publika izvođače nagradila dugotrajnim pljeskom. Prava je šteta što Dubrovnik u ovom periodu godine nema adekvatnu dvoranu u kojoj bi se ovakvi koncerti, zbog velikog interesa publike, mogli reprizirati. Valja napomenuti kako je publika na generalnoj probi, koju su činili učenici osnovnih i srednjih škola, također iznimno pozitivno primila ovakav oblik izvođenja koncerta uz scensku priču te da bi zasigurno ovaj koncert još najmanje jednom mogao popuniti koncertnu dvoranu.