Sport

90 velikih godina Juga

Jug171

Povijest VK Juga počela se pisati daleke 1923. godine, kada je pri novoosnovanom sportskom društvu Jug utemeljena vaterpolo sekcija, ponajprije zaslugom Rudija Reša, poznatog plivača i vaterpolista sa Sušaka, a uz pomoć Pera Kolića i Tonča Nardellija. Na kupalištu Danče organizirana su natjecanja u plivanju i igranju loptom, a mladi Dubrovčani su pokazali interes za plivanje i vaterpolo.

Od osnutka pa do 1961. godine i otvaranja bazena u Gružu Jugaši su nastupali i trofeje osvajali u Portu. Ipak, prva vaterpolska utakmica odigrana je na Porporeli, 28. lipnja 1924. godine. Jug je s 3:0 dobio Penatura, a igrao je u sastavu: Drobnić, Merlo, Zakarija, Reš, Lošilo, Depolo i Brajida (strijelac sva tri gola). Tek godinu kasnije prva titula stigla je u Dubrovnik. Bio je to prvi naslov prvaka u povijesti dubrovačkog športa. Jugaši su svoj prvi naslov prvaka države osvojili u sastavu: Dinko Fabris, Ante Zakarija, Marko Dabrović, Rudi Reš, Ivica Dabrović, Zdenko Šapro, Mirko Brajda. Uslijedio je niz od 13 uzastopnih naslova prvaka države, sve do 1937. godine. Osvojenih prvenstava bilo je i nakon Drugog svjetskog rata, od 1949. do 1952., pa 1980. do 1983. pa 1985.. U samostalnoj Hrvatskoj Jug je 11 puta bio prvak – 2000. i 2001. godine te od 2004. do 2007. i 2009. do 2013. godine.
Osim klupskih naslova, brojni Jugovi igrači osvajali su europska, svjetska i olimpijska odličja. Prvo olimpijsko odličje Jugaša je bilo srebrenog sjaja, a osvojili su ga Lovro Štakula i Vladimir Ivković Salko 1952. godine na Olimpijskim igrama u Helsinkiju. Jugaši Hrvoje Kačić i Matko Goszl su osvojili na Europskom prvenstvu 1950. godine u Beču brončano odličje. Na Olimpijadi u Melburnu 1956. godine Hrvoje Kačić i Vlado Ivković osvajaju srebro. Pero Katušić i Hrvoje Kačić 1958. godine srebrni su na Europskom prvenstvu u Budimpešti, a Kačić je izabran u najbolju sedmorku prvenstva. Frane Nonković i Davor Poković su 1962. godine osvojili srebro na EP u Leipzigu. Luko Vezilić, jedan od najboljih vratara Juga svih vremena, na EP u Joenkoepingu 1977. godine osvojio je srebro, a 1978. u Berlinu na SP osvojio i broncu te bio proglašen najboljim vratarom svijeta.
Za Jugovu povijest poseban značaj ima 1980. godina, kada je u Jugovu vitrinu ‘sletio’ prvi trofej prvaka Europe. Taj uspjeh ostvarila je momčad u sastavu: Luko Vezilić, Đuro Savinović, Dubravko Staničić, Božo Vuletić, Veselin Đuho, Boško Lozica, Niko Matušić, Luko Vuletić, Goran Sukno, Ivica Dabrović, Antonio Milat i Gojko Vukašinović, pod vodstvom trenera Trifka Bandura i Blaga Barbieria. U reprezentaciju koja će 1980. godine na Olimpijskim igrama u Moskvi osvojiti srebrnu medalju izbornik Tripun Cirković pozvao je Luka Vezilića i Boška Lozicu, dok je trener reprezentacije Milivoj Petković. Prvi uspjeh u nacionalnom Kupu Jug je ostvario 1981.godine.
Goran Sukno, Veselin Đuho i Božo Vuletić na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine postižu najveći uspjeh u povijesti dubrovačkog sporta – osvajaju naslov olimpijskog pobjednika. Sukno (tada kapetan) i Đuho na Svjetskom prvenstvu 1986. godine u Španjolskoj postaju svjetski prvaci, a dvije godine kasnije Đuho (kao kapetan reprezentacije) na Olimpijskim igrama u Seulu uspijeva obraniti zlato.
Devedesete godine počinju hrvatskim osamostaljenjem i Domovinskim ratom, kada se obrani od agresije priključuju brojni članovi kluba. U najvećem napadu na Grad, 6. prosinca 1991. jedna granata teško ranjava Željka Standingera, jednog od najboljih igrača Juga svih vremena koji je igrajući čak dvadeset i jednu sezonu bio najbolji strijelac momčadi, te najbolji strijelac prvenstva. Nekoliko dana poslije, Jugov velikan je podlegao ozljedama.
Prvi put pod hrvatskim barjakom Jug igra 1992. godine. 1993. godine Ognjen Kržić igrajući za državnu reprezentaciju osvaja srebrno odličje na Mediteranskim igrama u francuskom Monpellieru, a Jugov bazen dobiva svoj ‘balon’. 1994. godine Jug pobjednik je hrvatskog kupa, kojeg su osvojili Maro Balić, Mario Bijač, Đani Pecotić, Hrvoje Herceg, Đuro Musladin, Božo Lujo, Emil Nikolić, Miho Klaić, Alen Bošković, Pero Jovica, Miho Bobić, Elvis Fatović, Ante Režić, Milan Vasić i Tomislav Jurišić s trenerom Nevenom Kovačevićem i pomoćnikom Tomom Udovičićem. Vrijedi istaknuti kako su na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. Jugaši Maro Balić i Ognjen Kržić osvajaju srebrnu medalju.
2000. godine Jug osvaja LEN kup u sastavu: Goran Volarević, Tihomil Vranješ, Đani Pecotić, Igor Računica, Ognjen Kržić, Mile Smodlaka, Dragan Medan, Ivo Ivaniš, Alen Bošković, Tamaš Molnar, Davor Rilović, Elvis Fatović, Frano Karač, Maro Balić, Marko Iveković, Nikola Lasica pod vodstvom trenera Veselina Đuha, Emila Nikolića i Deana Kontića. Iste godine Jugaši osvajaju i Prvenstvo Hrvatske.
Godine 2001. Jug je u svim natjecanjima u kojima je sudjelovao došao do kraja. Naslov prvaka Hrvatske, pobjednik Kupa, te naslov prvaka Europe, osvojen u Gružu pred više od 5.000 gledatelja. Jug – Olympiakos 8:7. Igrali su: Goran Volarević, Tihomil Vranješ, Đani Pecotić, Igor Računica, Ognjen Kržić, Mile Smodlaka, Dragan Medan, Ivo Ivaniš, Alen Bošković, Andrej Belofastov, Elvis Fatović, Frano Karač i Maro Balić, a pod vodstvom trenera Veselina Đuha, Emila Nikolića i Deana Kontića. Na žalost, 2003. Jug, Dubrovnik i Hrvatska ostali su bez Iva Ivaniša, Jugov prvotimac i reprezentativac stradao je tragičnom smrću u 27. godini.
U trećem mileniju redaju se naslovi prvaka države, osvajaju se i kupovi, a 2006. godina ostat će upamćena kao sezona u kojoj se osvojilo apsolutno sve. Prvenstvo, Kup, Superkup LEN-a i, opet u Gružu, novi, treći naslov prvaka Europe. Pao je talijanski Pro Recco, a Jug je nastupio u sastavu: Volarević, Komadina, Bošković, Računica, Kržić, Smodlaka, Marković, Karač, Bušlje, Joković, Dobud, Drobac i Fatović pod vodstvom trenera Emila Nikolića.
Naravno, Jugaši i u najnovije doba čine okosnicu hrvatske reprezentacije. Uz brojna druga odličja, ona tri najsjajnija – svjetsko u Melbourneu 2007., europsko u Zagrebu 2010. i olimpijsko zlato u Londonu 2012. – satkani su i jugaškim doprinosom: Miho Bošković, Andro Bušlje, Maro Joković, Pavo Marković, Mile Smodlaka, Frano Vićan, Sandro Sukno, Paulo Obradović… Svi su oni nositelji najsjajnijih odličja s velikih natjecanja.

Predsjednici Juga:
Dr. Ivo Karlović, Tonči Nardelli, dr. Mario Krmpotić, dr. Ivo Smolčić, Frano Milović, Marinko Kojaković, dr. Miljenko Orlić, Stanko Merčep, Ante Vetma, Boro Kosović, Luka Obradović, Dubravko Cota, Boro Andrić, Davor Miloglav, Cvijeto Ruso, Đuro Kolić, Branko Bazdan, Željan Konsuo, Ivica Rustan, Goran Hrnić, Ivan Pavličević, Lukša Jakobušić

Rudi Reš o prvim Jugovim danima
Tako je počelo!
„Danče su me toliko zarobile da ih se do danas nisam oslobodio. Na njima sam našao odličan materijal. Djeca su slušala, nikada im nisam morao nešto dvaput reći. Naročito sam posvetio pažnju da oni nauče točno pokrivanje igrača i da znaju onemogućiti protivnika da slobodno šutira na gol. Svi su bili mladi. Najstariji je bio Marko Dabrović koji je bio 10 godina mlađi od mene, a ostali i po 12 godina.
Prvi put nastupili smo protiv splitskog Jadrana koji je bio državni prvak. Bilo je to 1924. Ja sam ih dočekao u luci. U razgovoru apelirao sam na njih da nam ne daju mnogo golova da moji igrači ne izgube volju. Oni su odgovorili da su oni državni prvaci i da moraju pobijediti s dvocifrenim rezultatom. Na utakmici su nas podcjenjivali. Kako i ne bi kad ranije nismo odigrali nijednu javnu utakmicu! Međutim, dogodilo se iznenađenje. Jugaši su odlično zaigrali, bez trunke treme. Točno su pokrivali. Borili su se dančarskim srcem. Dali su dva gola, a primili samo jednoga. Tamo smo na Peskariji priredili malu senzaciju. Brojni Dubrovčani postali su navijači Juga i njegova vjerna podrška u kasnijim okršajima.“
(Objavljeno u prilogu „P.K. JUG“ povodom 45 godina postojanja u ožujku 1969. godine)

Treneri Juga kroz povijest:
Rudi Reš, Ismet Prcić, Ivica Dabrović, Vlaho Kojaković, Luka Ciganović, Lovro Štakula, Blago Barbijeri, Vladimir Ivković, Trifko Banđur, Srđ Murvar, Milivoj Petković, Ivo Trumbić, Đuro Savinović, Tomo Udovičić, Boško Lozica, Božo Valjalo, Neven Kovačević, Veselin Đuho, Emil Nikolić, Elvis Fatović, Miho Bobić

Bogata vitrina trofeja!

Nacionalno prvenstvo: 1925., 1926., 1927., 1928., 1929., 1930., 1931., 1932., 1933., 1934., 1935., 1936., 1937., 1940., 1949., 1950., 1951., 1952., 1980., 1981., 1982., 1983., 1985., 2000., 2001., 2004., 2005., 2006., 2007., 2009., 2010., 2011., 2012., 2013.
Nacionalni kup: 1981., 1983., 1994., 1996., 2000., 2002., 2003., 2004., 2006., 2007., 2008., 2009.
Prvaci Europe: 1980., 2001., 2006.
Kup LEN-a: 2000.
LEN Superkup: 2006.
Pobjednik Jadranske lige: 2009.

VK Jug/DuList

Pročitajte još

SEDMI NA SVIJETU Vlaho Nenadić i ekipa u vrhu svijeta

Dulist

Otvorena konferencija “Woman 4 Sport” u Dubrovniku, naglasak na osnaživanju žena u sportu

Dulist

SVJETSKO PRVENSTVO U BUDIMPEŠTI Barčot isplivao osobni rekord, Nenadić sa štafetom u finalu!

Dulist