Za početak citirati ću našeg uglednog stručnjaka dr Srećka Božičevića.
„Otvori li čovjek priručnik o zakonom zaštićenim područjima prirode Republike Hrvatske, vidjet će da je čitavo područje Rijeke Dubrovačke još od 1964. izdvojeno kao značajan krajolik u kom se mogu vršiti samo one djelatnosti koje mu ne narušavaju izgled i ljepotu!
Pravo stanje hidroloških odnosa podzemnih tokova bilo je, djelomično, nepotpuno i zagonetno – što je na žalost još i danas!
Nakon što sam tijekom radnog vijeka upoznao naš dinarski krš uz njegovo nadzemlje i podzemlje – iskustvo me prisiljava – da kao hidrogeolog i zaštitar naše prirode upozorim na zastrašujuće opasnosti koje postoje s obzirom na nedovoljna saznanja o brojnim detaljima rješenja.
Na visini od 135 metara iznad mora ili iznad izvora Omble na sjeverozapadnoj kosini strmine nalazi se otvor Viline pećine, koje speleološko istraživanje i topografsko kartiranje svih čovjeku dostupnih špiljskih šupljina rezultiralo je izrađenim nacrtom u dužini od 3.063 m vrlo razgranate podzemne morfološke pojave. To je potvrdilo moje uvjerenje o velikoj složenosti eventualnoga građevinskog zahvata, o čemu čitav projekt do tada nije uopće vodio računa. Predviđeno injektiranje zacrtanih zavjesa od površine do podzemne nepropusne barijere nije dovoljno definirano i zadaje mnogo nepoznanica.
Moje iskustvo s injektiranjem podzemnih šupljina uz branu Sklope u Lici, te uz dugu injekcijsku zavjesu na Buškom Blatu, rezultiralo je spoznajom o "ponašanju" injekcijske smjese u tami podzemlja uz pukotine iz kojih je izbijala. Slijedi iskustvo iz izvora Krčić s naglim nadolaskom vala podzemne vode, te istraživanje jedne izvorske pećine kod Nevesinja, koju se na pogrješan način željelo iskoristiti za vodovodni zahvat, ali je podzemna voda izazvala urušavanja površine.
Očito, da naš (ne)svjesni zločin nad prirodom postaje sve očigledniji, iako ima i razmišljanja i stručnjaka iz EU, koji upozoravaju na visoku rizičnost projekta, jer se očito vidi da se ovdje radi o jednom eksperimentalnom zahvatu, a ne o pothvatu koji počiva na pouzdanim i nepobitno utvđenim premisama. Primjeri s kojima se uspoređujemo – od Sredozemlja do Kine – nalaze se u stijenama s drugačijim morfološkim karakteristikama, a uz to je za dubrovačko područje poznata i visoka seizmička aktivnost, koja bi svakako mogla prouzročiti nepredvidive posljedice. Radi se o "ujezerenoj" vodi koja je pod nepoznatim tlakom "zaustavljena" vrlo visoko u okršenom podzemlju iznad razine današnjeg izvora i spleta špiljskih kanala te šupljina, za koje ne možemo znati jesu li i u kojoj su mjeri "začepljene" u postojećim sistemima pukotina te erozijom i korozijom oblikovanih kanala s istaloženim kršjem i obrušenim blokovima.
Zamislite izgled današnje strmine iznad izvora kad se u nju urežu svi potrebni putovi ili ceste za dovoz strojeva i građevinskog materijala? Ljepota i sklad kamene vertikale, koja kao da je "rođena" samo za divan vidikovac na prostranstvo ispred izvora i tok Rijeke Dubrovačke prema otvorenom moru, bit će zauvijek uništena!
Svjedoci smo da se upravo formira komisija za utvrđivanje nepravilnosti pri izgradnji zadnje brane i akumulacije na Dobri, i sve nam to nije dovoljno za nužan oprez! Očito da svi – od nepotpuno informiranih javnih medija i samih građana, do "zavisnih" stručnjaka i sveznajućih političkih odlučitelja tonemo u ponor neznanja, jer na žalost ne učimo na iskustvu prošlosti.
A sada pročitajmo mišljenje dr. Ognjena Bonaccija:
Jedan od najžešćih kritičara projekta Ombla koju u građevinskom i hidrološkom smislu naziva apsolutnim promašajem Bonacci je, podsjetimo, izbačen iz Povjerenstva za ocjenu Studije utjecaja na okoliš nakon što je još 1999. upozorio na štetnost projekta. Tvrdio je tada kako bi stvaranje stalne podzemne akumulacije utjecalo na povećanje seizmičke aktivnosti na krajnjem jugu. Od svojih stajališta ne odustaje ni danas:
– Izgradnjom hidroelektrane na dubrovačkom području sasvim izvjesno će porasti rizik od potresa. Doći će do stvaranja klizišta i odrona u Mokošici, dubrovačkom gradskom naselju s petnaestak tisuća stanovnika. Inducirana podrhtavanja tla prirodnim podizanjem razine rijeke Omble postoje i danas, no izgradnjom HE potresi će biti češći i jačeg intenziteta – predviđa dr. Bonacci koji iznosi niz primjedbi i u pogledu arhitektonskog rješenja postrojenja:
Rješenje se temelji na tzv. injekcijskim zavjesama, što znači da bi se brana gradila kroz sustav posebnih bušotina u koje se pod visokim pritiskom ubacuju glina, bentonit, cement i drugi dodaci koji će stvoriti podzemnu branu. Praksa je pokazala kako nijedna takva zavjesa nije trajna, jer se za razliku od postojanih betonskih brana vremenom “izliže” i nestaje – kaže naš sugovornik i dodaje kako će ubacivanje materijala u injekcijske zavjese apsolutno štetiti podzemlju Omble.
– Hidroelektrana neće postići ni potrebnu vodoodrživost. Ako brane budu izvedene u projektiranom obliku, izazvat će prelijevanje vode u okolna izvorišta. Podizanje razine vode za 137 metara teško će se postići. Ukratko, mislim da akumulacija neće moći proizvoditi struju – mišljenja je dr. Bonacci.
Iako je i ovo sapientis sat, navesti ću još neke činjenice.
Hidroakumulacije izazivaju potrese,dokazano u tisućama slučajeva širom svijeta(Lungarone,HE Mratinje, HE Tri klanca(rijeka Jang ce gdje se moralo raseliti 2 mlijuna ljudi,a potresi i klizišta su 70% intenzivirani)a možda i najnoviji potresi sa epicentrom oko Danilovgrada HE Glava Zete.
I crpljenje vode za golf igralište u Lorci je (znanstveno dokazano 2011,dr P.Gonzalez i suradnici,University of Western Ontario) izazvalo katastrofalan potres u kojem je 15.000 ljudi ostalo bez domova,130 ranjeno i 13 poginulo.
Ako ovome pridodamo da bi HE Ombla proizvodila samo 1 posto potrošnje struje u Hrvatskoj, te da kako je lijepo istakao prorektor dr. Kurtela Hrvatska ima neograničene mogućnosti služenja energijom sunca i vjetra i plina pitam se kome treba ova skupa i rizična investicija.
Ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode Davorin Marković bez sustezanja je kazao kako će projekt HE Ombla imati štetne posljedice po prirodu i okoliš, posebno zbog uništenja nekih endemskih vrsta. Kazao je da je u projektu potreba iskazivanja mišljenja javnosti jako bitna.
Stručnjak za energetiku dr.sc. Branimir Molak čudi se zašto HEP ne ulaže u smanjenje gubitaka energije u kilovatsatima. U Hrvatskoj je taj gubitak 16,18%, dok je u EU prosjek 6,7%, a u svjetskim razmjerima 9,8%. Da se to sanira, ističe Molak, ne bi bilo potrebe za gradnjom ove hidroelektrane.
Bahatost i bezobraznost HEP-a vidimo i na primjeru HE Lešće i na primjeru Kupske ulice u Zagrebu, gdje nakon odrona (koji je pukom srećom prošao bez žrtava) se nastavljaju radovi na HEP-ovoj deveterokatnici u vrijednosti od 100 milijuna kuna, a sve bez da se vodi dijalog sa ugroženim stanarima Kupske.
Zanimljivo je da HEP mora otpustiti 2000 radnika, neki imaju otpremninu i do 500.000 kuna.
Vrijeme je da gospodin Koračević i oni koji ga podržavaju daju ostavku.
Moja pitanja HEP-u
1.Tko financira trafo stanicu i tunel na Srđu i koliko će to koštati?
2.Tko je odgovarao kada je izgorila trafo satanica u Dubrovniku(taman nakon istekagarancije),a sa stare su skinuti(otuđeni)dijelovi?
Teo Trostmann