UNESCO je organizacija UN za obrazovanje, znanost i kulturu. Projekti sponzorirani od UNESCO-a, između ostalog, uključuju međunarodne projekte zaštite svjetskog kulturnog i prirodnog nasljeđa.
Važan dio rada UNESCO-a odnosi se na izradu međunarodnih pravnih instrumenata u području kulture, to su konvencije (ugovori), deklaracije i preporuke. Izađeno je 14 konvencija koje su prihvatile i sa njima uskladile svoja djelovanja na području zaštite kulturne i prirodne baštine 191 država, među njima i Republika Hrvatska. Ni jedan ugovor ne zadire u suverenitet ili samostalnost država, ali se od njih očekuje da poštuju prihvaćene obaveze, koje ih povezuju u zajedničkom djelovanju sa UNESCO-m radi zaštite kulturno-povijesnih cjelina i objekata, kao i izuzetne prirode. UNESCO se sa svoje strane obavezuje da će pružati stručnu, materijalnu i financijsku pomoć i podršku, dok države potpisnice imaju sljedeće obaveze: osigurati nacijonalnoj službi odgovarajući proračun, što kod nas nije slučaj jer se radi štednje kao primjer stalno smanjuju financijska sredstva Zavodu za obnovu Dubrovnika, toliko da se čak dovodi u pitanje ne samo izvođenje predviđenih projekata zaštite, nego, ako sam dobro informiran, i plaće zaposlenika.
Zavod ne može zaposliti dovoljan broj potrebnih stručnjaka, jer nema zainteresiranih za rad uz male plaće. Nadalje je obaveza države poticati gospodarstvo i zajednicu na sudjelovanje u očuvanju kulturne baštine; unapređivati sustav zaštite kulturne baštine; usklađivati razvoj sa očuvanjem baštine; unaprijediti vrijednost baštine: identifikacija, zaštita i očuvanje; donijeti integralne strategije za provedbu konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. Je li to sve kod nas učinjeno? Poštivati specifični karakter baštine pri gospodarskom razvoju, što je kod nas također pod znakom pitanja; priznati značaj civilnog društva u očuvanju baštine.Tu bih dodao da ne treba pretjerivati u ocjeni rada građanskih udruga i njihovog zalaganja u zaštiti značaja Grada i njegove povjesne važnosti proglašavajući ih izdajnicima Grada, što oni nisu niti mogu biti. Naše Ministarstvo kulture naglašava da UNESCO nema pravo naređivati državama što imaju raditi na polju zaštite, ali to i nije pravo UNESCO-a, pa se iza toga netreba sklanjati ne-ispunjavanje pojedinih obaveza države kao potpisnice konvencije. Međutim UNESCO ima pravo očekivati da svi učesnici u postupku zaštite sudjeluju prema preuzetim ugovorima ispunjavajuću te obaveze. Ako UNESCO smatra da je trebao biti upoznat sa značajnim predviđenim projektima na Srđu i Bosanci onda je normalno da očekuje izradu Strategiju zaštite kulturnog nasljeđa koja je trebala biti izrađena prije davanja suglasnosti za ovaj zahvat i treba ga imati prije započinjanja radova, stoga se traži razjašnjenje navednog projekta, jer država nije dostavila informacije o namjeri poduzimanja ili odobravanja nove gradnje koja bi ujecala na izniman svjetski značajan povjesni lokalitet Grada. Tvrditi da projekt na Srđu i Bosanci nema utjecaja u društvenom kulturnom, ekonomskom pa i ekološkom smislu na Grad ne stoji, jer je riječ o planiranom ogromnom zahvatu u neposrednoj blizini povjesne cjeline bez obzira što nije unutar zaštićenog područja niti u njegovoj kontaktnoj zoni.Izgradnja projekta može izbrisati razliku koja povjesno postoji između urbanohg djela Dubrovnika i srednjovjekovne arhiktekture. Također se traži izvršenje cjelokupne Studije utjecaja na zaštićenu spomeničku cjelinu.
Ne postoji ili nije dostavljen Plan upravljanja povjesnom cjelinom Dubrovnika, kao i strategija razvoja turizma, posebno kruzing turizma i njihovog utjecaja na povjesnu baštinu. O tome kako je Ministarstvo kulture, odnosno Vlada, u predhodnom razdoblju dala suglasnost za navedeni megaprojekt, kao i o odlukama predhodne i sadašnje lokalne vlasti, sve u ime razvoja i ostvarenja investicija, to je posebna priča. U novije vrijeme imamo i nova događanja gdje invenstitor sebi dozvoljava tražiti izmjenu konzervatorskih uvjeta u vezi odnosa vizualne izloženosti nekih od planiranih građevina na platou Srđa (Bosanka sjever i Bosanka jug). Nažalost i IGH i uprava Grada ih želi poduprijeti zahtijevom za ukidanje zabrane gradnja na padinama Srđa. Za sada županija odoljeva ovim pritiscima, što je za svaku pohvalu.
Nitko naglašavam nitko ne želi da Grad izgubi status svjetske baštine,ali se od nas očekuje da poštujemo potpisane ugovore i preuzete obaveze za očuvanje iste, što nije samo interes svijeta nego svih nas koji živimo i koji ćemo živjeti u ovom GRADU, stoga je poželjna suradnja s UNESCO-m ne samo deklarativna nego i stvarna ako želimo ovo svjetsko priznanje. Međutim, ako bi misija UNESCO-a utvrdila nezadovoljavanje kriterija za upis u svjetsku kulturno baštinu, moglo bi se dogoditi da budemo sa te liste i brisani,što svakako nebi bilo poželjno.
Završio bih sa misli velikog Voltairea: ‘Odgovorni smo za ono što radimo, ali i za ono što ne radimo.’
Marko Tomić
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.