Knjiga ‘Nesan Marina Držića’, autora Davora Mojaša predstavljena je ovu nedjelju u Domu našeg velikog Vidre, a sudjelovali su Nikša Matić, Lada Čale Feldman i Mirej Stanić, glumica Kazališta Marina Držića.
Već je prije u knjizi Lada Čale Feldman zapisala kako ‘Mojaš ne kreće putem romansirane biografije, ne domišlja konzistentni, opipljivi materijalni svijet Držićevih svakodnevnih ili kazališnih ambijenata, niti razlaže psihološke motivacije njegovih prijateljstava i ljubavi, niti dočarava konkretne političke neuralgije koje su Vidru natjerale na još uvijek ne sasvim razjašnjen urotnički potez. Posve onkraj uzaludnih, a možda i neumjesnih potraga za ovom ili onom osobom, ulicom ili događajem koji bi se mogao kvalificirati kao stvarni predložak Držićevim pjesničkim, dramaturškim i epistolarnim kulama u zraku, blude Mojašove anakrone i metaleptičke pomutnje povijesnih i fikcijskih imena, prevažnih i nevažnih zgoda, djetinjih anegdota i artističkih konstrukcija koje njegovu Držiću, u svim svojim izdanjima, i s istim intenzitetom, nisu dale spavati, bio u pitanju Vetranović ili Mažibradić, Sasin ili Monaldić, Pera ili Pomet, skalini ili Piccolomini.
…Tako se i u Nesnu Marina Držića, kao da je riječ o prethodnim (ili možda naknadnim?) radnim skicama, sustavno niže slijed smiješno izmijenjenih ili za nešto prikraćenih znamenitih prizora iz Držićeva opusa, slobodno parafraziranih fraza, u koje Mojaš odlučuje prometnuti čitav, kako naslov fragmenta kaže, Teatar Marina Marinova (onako kako su to svojedobno sa Shakespeareovim Hamletom napravili Stoppard i Bourek, ili kako se sa samim Držićem svojedobno našalio trojac Senkera, Mujičića i Škrabe u Noveli od Stranca).’
Sveučilišna profesorica i znanstvenica Viktorija Franić Tomić zapisala je pak kako ‘Mojašev nadrealistički tekst teži za razbijenim i ponovnim uspostavljanjem logički poremećenoga totaliteta, te impregnaciji brojnih značenjskih sustava koji su svojim asocijativnim dinamizmom stvorili neobično diskurzivno polje koje se danas mora percipirati kao jedan od značajnijih intertekstualnih predložaka o Marinu Držiću’.
– U Nesnu Marina Držića postignuta je golema redundancija citatnosti, kako držićoloških tekstova, a tako i drugih kulturalnih studija o renesansi u Dubrovniku. Po toj osobini Davor Mojaš Držićev svijet i njegove biografeme za razliku od većine svojih suvremenika nije reducirao, nego ih je multiplicirao, što i jest jedan od najbitnijih nadrealističkih poetičkih postupaka s riječima – dodaje.
Foto: Dom Marina Držića