Najduži mjesec u godini konačno ide svome kraju. Sporo. Nikako proć'! Financijski nekako je najgori. Stalno prazna špaga.
Kune ni za lijeka, reklo bi se. Još ove kiše, južina… kratki dani, duge noći. Ma sve nekako ide kontra njemu, ovom siječnju. Al' evo sve ima svoj kraj. Pa i taj prvi mjesec u godini. Istina, bit će još kiša i južine i bura, pa i snijega, čekat ćemo još da se oduži dan i skrati noć, al' ulazimo u dane festa našem parcu Svetom Vlahu, a to ovom Gradu i njegovoj čeljadi nekako godištima vrati osmijeh na lice i učini ih veselim i radosnim.
Ove godine Festa svetog Vlaha pada baš u nedjelju, 3. veljače, nakon dugo godina. I ne tako davno, prije dvadeset i koju, za vrijeme „onog“ sustava, zbog tadašnjih političkih razloga Festa se nije slavila na sam blagdan našeg parca, već najbliže nedjelje. Zavisno kad bi blagdan parca bio u tjednu, pa bi se slavio onu nedjelju koja je bliža tom danu. I baš kao u inat tim zabranama, skupilo bi se te nedjelje na Festu čeljadi sa svih strana, ma i šire, puno šire. Kao što će bit i ove nedjelje.
ČITAJTE TEKST O FESTI OD LANI!
Točno prije godinu dana u ovom điru ulicama napisan je tekst „Dani feste našeg parca“. U njemu je zapisano kad je i gdje zaštitnik – parac našeg Grada rođen, kako je živio kao liječnik, zašto je postao zaštitnik grla, prepričana je i legenda o tome kako se u noći 972. godine ukazao dum Stojku, tada svećeniku u Crkvi svetog Stjepana, možda i najstarijoj u Gradu, smještenoj podno Mira, a na vrhu Stuline ulice, koja se konačno obnavlja zahvaljujući Društvu prijatelja dubrovačke starine. I kako je svojim ukazanjem i savjetom dum Stojku spasio Grad od Mlećana.
Napisano je u tom tekstu i kako se festižalo, slavilo našeg parca kroz stoljeća i pod raznim vlastima, od Republike, Senata i Vijeće umoljenih oliti Consilium rogatorum, preko Francuza i generala Marmonta koji je Festu, kao i Republiku – ukinuo! Pa kako je bilo za Austrije i Kraljevine Jugoslavije, naravno i za vrijeme Banovine, kad su u procesiji bili ban Šubašić i nadbiskup Stepinac. Spomenuto je čak i vrijeme prvih godina komunizma i partizana koji su jednom, točnije 1945. godine bili na čelu procesije! S puškama i u uniformama.
A onda su je nekoliko narednih godina zabranili! U tom tekstu od prije godinu dana pojašnjena je i ta bitna razlika dubrovačkog i dalmatinskog dijalekta i izgovaranja slova s kvačicama, kao za primjer „š“, te zašto se kod njih kaže „fešta“ i „šinjorina“, a u nas ovdje u Gradu festa i sinjorina! Dio tog teksta čak je citirao i komentator na HTV za vrijeme direktnog prijenosa Feste. Stoga je najbolje pronaći ga u arhivi web stranice duLista i pročitat iznova.
NEZABORAVNI LIKOVI SA STARIH FOTKI
Tad je uz navedeni tekst objavljena i fotografija koju iznova i s razlogom objavljujemo. Snimio je tadašnji znani barbijer Grada, gospar Antun Triva, baš na Festi svetog Vlaha 1933. godine. Svoju radnju imao je pored Sponze, gdje današnja apoteka. A fotku smo dobili zahvaljujući gospođi Nevenki Grošeta. Koji dan iza, javio se iz Župe jedan naš dragi čitatelj, te pojasnio tko je na ovoj davnoj fotki! S lijeva na desno, kaže nam on, prvi je Ivo Grbić pokojnog Andra, pa festanjul te godine ing. Milan Baletin, zatim barjaktar Nino Grbić pok. Andra, te festanjul pomorski kapetan Lujo Domjan, a dalje Luko Lujo Mišić pok. Marina, Antun Mišić pok. Nikole i Petar Simatović pok. Sima.
Naglasio je važnost tog dodatka „pokojni“, jer u Župi je puno čeljadi istog imena i prezimena, pa nek' se točno zna tko je tko. I pojasnio nam je taj naš dragi čitatelj kako su „spomenuti na slici bili pratnja barjaka bratovštine Svetog Luke iz Čibače. Osim festanjula koji su im se pridružili!“ Hvala mu na pojašnjenju i čuvanju uspomene na ove drage ljude, a to je dovoljan razlog za ovo ponovno objavljivanje.
Vjerujem kako je puno fotografija s procesija raznih godišta negdje sačuvano u privatnim arhivama. Mnoge od njih ima i čuvar sjećanja na mnoge događaje i likove Grada Ivan Viđen. Tako mi je poslao i fotku s procesije negdje oko davne 1925., u sredini nje tada poznati trgovac Ilija Miletic, ali i zamolio da je za sad ne objavljujemo, te kao zamjenu ponudio također povijesno vrijednu i lijepu fotografiju: dubrovački biskup Josip Carević u procesiji Svetog Vlaha oko 1931./ 32. godine. Uz Ivanovu napomenu kako se original čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku u ostavštini dr Ernesta Katića.
A u ove dane Feste našem parcu, počele su i druge feste, počeli su dani maškara i karnevala. Župljani su imali ove nedjelje svoj tradicionalni škerac – kazin obračun ispod Zvonika. I poručili svima kojima se ima što poručit što ih toka! Pa 'ko pukovnik, 'ko pokojnik! I tko se ljuti, neka mu je. Rekli bi stari: sami su tražili! Jer, tko se politike i javnosti hvata, u tom mu je kolu i zaigrat. Osim aplauza poniznih, nek' budu spremni i primit neku i grubu, al' istinitu poruku. Pod maskama je sve skriveno, al' i u ime šale i smijeh i oprošteno. Jer, istina, samo pod maskama se u ova vremena neke stvari mogu na miru i iskreno i reć'! I tako veselo pod maskama nek' bude do Ultima, a dalje ćemo opet iznova. Ko' fol – ozbiljno! Ako ćemo se lagat.