Knjiga Renate Lachmann ‘Od ljubavi do nostalgije. Ogledi o hrvatskoj književnosti’ te projekti Tekstualne mreže ranonovovjekovne Hrvatske i Epistomološki modeli hrvatske književne historiografije (1913.-1980.) predstavljeni su u četvrtak navečer u Čitaonici Narodne knjižnice Grad.
Predsjednica dubrovačkog ogranka Matice hrvatske Vesna Čučić na početku promocije izjavila je kako je Renate Lachmann poznata njemačka slavistica, koja je istražujući u Dubrovniku desetljećima, što u arhivu što u znanstvenoj knjižnici, u gradu stekla prijatelje. Lachmann je rođena 1936. godine u Berlinu. Predavala je na sveučilištima u Bochumu i Konstanz, a bila je i gostujuća profesorica na brojnim sveučilištima od Yalea do Stockholma. Na početku svog znanstvenog rada proučavala je dubrovačku dionicu hrvatske književnosti, a u Dubrovniku je boravila i na stipendiji.
Lahorka Plejić Poje kazala je kako je knjiga Renate Lachmann objavljena u bibilioteci zagrebačke Matice ‘Inozemni kroatisti’, koja inače broji 14 izdanja.
– Hrvatski jezik je mali jezik, a hrvatska književnost mala književnost, pa je u tom kontekstu doprinos inozemnih kroatista doista velik i ne može se procijeniti. Pokazuje se sve dragocjenijim u vremenu kad je struka sve lošije pozicionirana – istaknula je Plejić Pole.
Tomislav Bogdan govorio je detaljnije o dubrovačkoj dionici Renate Lachmann.
– Iza ovog romantičnog naslova krije se prava rigorozna humanistička znanost. Riječ je o vrlo kvalitetnim rezultatima znanstvenog rada, studijama koje su svojedobno bile vrlo važne i utjecajne. Danas su možda već i zastarjele, ali su ipak vrijedne i korisne – istaknuo je Bogdan.
Tekstualne mreže ranonovovjekovne Hrvatske i Epistomološki modeli hrvatske književne historiografije (1913.-1980.) projekti su Hrvatske zaklade za znanost. Lahorka Plejić Poje kazala je kako je projekt Tekstualne mreže ranonovovjekovne Hrvatske zamišljen s namjerom objave kritičkih izdanja starih tekstova koji još nisu vidjeli svjetlo dana.
– Za takav posao nikad nije bilo previše novaca niti znanstvenika koji bi se posvetili isključivo tekstološkom poslu. Još uvijek nemamo potpunu bibliografiju starih knjiga i rukopisa – kazala je Plejić Poje, dodavši kako je tekstologija, odnosno rad na kritičkim izdanjima mukotrpan i precizan posao, a koji se ne priznaje kao znanstveni rad, što također doprinosi njegovoj marginalizaciji. Upravo stoga je i nastao projekt Tekstualne mreže, koji okuplja šesnaest suradnika s četiri institucije, a u kojem će kroz četiri godine u 12 knjiga i na digitalnom repozitoriju biti objavljeni tekstovi koji datiraju od prve hrvatske tiskane knjige do 19. stoljeća.
Leo Rafolt predstavio je projekt Epistomološki modeli hrvatske književne historiografije (1913.-1980.), a kojeg je pokrenulo Sveučilište u Tokiju.
– Projekt pokušava istražiti najvažnije književno-historiografske uratke od 1913. do osamdesetih godina. Postojali su raniji projekti, ali su išli krivim putem, posebno jer nisu obrađivali arhive, već samo objavljena djela – objasnio je Rafolt. Dodao je kako je cilj projekta teorijska knjiga koja zasad čeka tiskanje, potom zbornik u dva toma s dvadesetak autora te na kraju knjiga o Branku Vodniku, značajnom književnom povjesničaru.
U prigodnom programu promocije nastupili su klavirski trio učenika UŠ Luke Sorkočevića Vesna Palčok, Toma Širok i Nina Zvone. Promocija je održana u organizaciji ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku, Matice hrvatske Zagreb i Dubrovačkih knjižnica Dubrovnik.