Dvadeset i nešto godišnjaci Natalie, Kenneth i Lisa mogu se svrstati pod isti nazivnik – njih troje polaznici su Academic Programs International (aPi) i Erasmus student programa pri Libertas međunarodnom sveučilištu u Dubrovniku. Ipak njihovo obrazovno i obiteljsko zaleđe u mnogočemu se razlikuje kao i planovi za budućnost. S njima s smo porazgovarali u klaustru Dominikanskog samostana u Gradu – mjestu koje će sljedećih četiri mjeseca nazivati svojim akademskim domom.
Armenska poveznica
Natalie Chaprazian (21), studentica Framingham State University u Massachusettsu svoje prve obrazovne korake napravila je u školi koje su vodile katoličke redovnice – Armenian Sisters’ Academy. Naime, Chaprazianin prvi jezik je armenski. Dijete je imigranata iz Sirije i Libanona koji mahom vuku korijene iz Armenije. Svojim podrijetlom se uvelike ponosi te ne skriva interes za povijest i kulturno nasljeđe ovog naroda koji će je, među ostalim, dovesti u grad na čijim bedemima se vije stijeg nebeskog zaštitnika – armenskog biskupa mučenika sv. Vlaha. Razinu poznavanja pisanja i sporazumijevanja na armenskom jeziku, kako će reći zbog nesuvislosti, američkog školskog sustava zadržala je na osnovi trećeg osnovne. Zbog savladavanja engleskog bila je prisiljena upisati javnu školu gdje su joj savjetovali da napusti svoj materinji. U njoj, objašnjava to je stvorilo određenu prazninu, dugo se borila sa spoznavanjem vlastitog indentiteta. To, međutim, svjesna je nije neuobičajena pojava. Jednaki proces prošao je njen mlađi brat. Njen dijalekt razlikuje se od onoga kojim se koristi izvorno stanovništvo te ga često nazivaju dijalektom dijaspore. Ipak, odlučna je vratiti se svojim korijenima.
Ratom pogođena područja
Posebice je intrigira mučno razdoblje armenske prošlosti kada je nad njenim narodom za Prvog svjetskog rata vlada Turskog carstva izvršila etničko čišćenje. Ono će se kasnije nazvati ‘Armenskim genocidom’ za kojeg zločinci, međutim nikad nisu snosili odgovornost. Za rezultat ono je imalo potpuni nestanak zapadnog armenskog jezika, ali i iseljavanje brojnih pripadnika u ruski dio Armenije, Zapadnu Europu, Sjevernu Ameriku i Australiju. Iz tog razloga Natalie Chaprazian gaji osobitu naklonost prema osobama koje su proživjele strahote rata. Mada je četvrta generacija, još uvijek osjeća snažnu bol i gubitak svojih predaka. Želja joj je stoga dati svoj obol svijetu podučavajući djecu u izbjegličkim kampovima. Specijalizirala se za rano obrazovanje i globalne studije koje su, kako nam tumači, mješavina antropologije, sociologije, političkih znanosti i ostalih srodnih predmeta. Podrazumijevaju studiranje jednog semestra u inozemstvu, a kako bi se stekla šira perspektiva o strujanjima svijeta. Isprva, njen odabir bila je Azija ili Bliski Istok gdje su ratni sukobi stvar svakodnevice, međutim na savjet roditelja ipak dolazi u Dubrovnik. Istraživajući povijest mjesta koji će nastavnih nekoliko mjeseci biti njenim domom, došla je do zanimljivih spoznaja.
Učiti na pogreškama
Susret s ‘khachkar’, umjetninom križa izrade karakteristične za armensku kulturu, a koji se čuva u muzeju dubrovačkog Dominikanskog samostana bio joj je pokazatelj kako je na pravom putu. Nastavni program koji se većinom zasniva na praksi, a ne teoriji kako je to uobičajeno na njenom matičnom sveučilištu, joj leži. Više pažnje, kaže, može pokloniti materiji koju obrađuju na licu mjesta, umjesto da je pokušava obraditi sama kroz brojne zadatke i često teške ispite znanja. Također, ima dojam kako se ovdje sagledavaju svi aspekti neke pojave, bilo dobri ili loši, što u SAD-u nije slučaj. Ono što je negativno najčešće se gura pod tepih. Sa svojim kolegama s Libertas međunarodnog sveučilišta, Natalie će 24. travnja, u okviru predavanja kojeg je autorica podijeliti iskustvo i saznanja o etničkom čišćenju Armenaca. Jasno joj je kako su ljudi ovog područja ne tako davno proživjeli sličnu traumu. To su teške teme. No, tim više, smatra kako je o njima potrebno govoriti. Od povijesti trebamo učiti kako se sutradan ne bi pronašli u jednakoj situaciji. Ljude se nerijetko drži u neznanju te im iz ovih ili onih razloga nije dopušteno postavljati previše pitanja. Ovo se uglavnom, odnosi na djecu koja su ionako ranjiva skupina.
Volontiranje s djecom
S Dubrovnikom, odnosno Hrvatskom pronašla je brojne poveznice primjerice gastronomske. Najdraži zalogaj trenutno joj je pita od sira koja ju podsjeća na tradicionalno armensko jelo od lisnatog tijesta s punjenjem od mljevenog mesa. Također, legli su joj ljudi, njihov način komunikacije, glasno pričanje i afektiranje, ljubaznost i spremnost da joj pomognu bilo pri odabiru lokalnog birca ili namirnice na tržnici. Iako tu boravi tek mjesec dana, kazat će 21-godišnja Natalie, već se poprilično udomaćila te čak na tjednoj bazi volontira u Udruzi Bonsai. Inače poprilično sramežljiva, nova sredina, govori, potaknula ju je da se otvori. Malen grad poput Dubrovnika ulijeva joj sigurnost. Navikla je na mjere predostrožnosti da sama ne hoda noću jer su napadi na djevojke česti. Baš prošli semestar dvojica muškaraca na njenom kampusu nasrnula su na studenticu te još uvijek nije otkriven njihov indetitet. S prijateljima se navikla kretati u grupama, a ovdje je slobodna šetati bez društva što joj je veliko olakšanje. Doduše, s osmijehom će, ima dosta stepenica no njih kompenzira blizina moru kojim je očarana. Veseli se posjetu Pomorskom muzeju i gradskom Akvariju. Tijekom proljetnih praznika voljela bi se upoznati s ostatkom hrvatske obale primjerice Splitom ili Zadrom i otocima za što s cimericama već kuje planove.
Učenje lokalnog jezika
Njeno razmišljanje dijeli 22-godišnji Kenneth Echeverría student Chapel Hilla, perjanice obrazovanja u North Carolina, ujedno najstarijeg javnog sveučilišta u SAD-u. Svoje zadovoljstvo boravkom u Dubrovniku ne krije. Ono je nadmašilo sva njegova očekivanja. Desetominutna šetnja mjestom gdje je rođena diplomacija – glavni predmet njegova interesa, svakog jutra izuzetno mu godi. Želja mu je naučiti hrvatski jezik u čemu mu pomažu lokalci. Kad s prijateljima sjedne na kavu uz Google Translate savladava izgovor ponude s menija. Mada je poprilično samosvjestan vjeruje kako će se kući vratiti sa savladanim osnovama. A ondje vodi poprilično ambicioznu studentsku karijeru. Sudjeluje u studentskoj vladi te kao dijete imigranata iz El Salvadora gorljiv je protivnik Trumpove administracije. Mišljenja je kako američkim javnim prostorom vladaju dezinformacije. Predsjednik pokušava provesti obećanje dato u kampanji čiju realizaciju nije logistički promislio. Podizanje zida na američkomeksičkoj granici potpuni je promašaj, kaže. Dovoljno je pogledati obrasce kojim imigranti dospijevaju u SAD-e. Oni s kriminalni dossierom uglavnom dolaze zrakoplovom ili brodom, a ne pješke. Teško mu je slušati Trumpovu retoriku usmjerenu protiv doseljenika jer se na taj način stvaraju podjele i dava prostor mržnji.
Sudjelovanje u promjeni
Sada više nego ikada prije SAD-u su potrebni saveznici, objašnjava Kenneth. Zbog načina postupanja Donalda Trumpa odnosi s europskim partnerima, u najmanju ruku rečeno, su nategnuti. Amerikance se promatra u drukčijem svjetlu nego ranije. A takvo što u svijetu gdje se događaju stvari poput Sjeverne Koreje, Rusije ili ISISa dodatno destabilizira stvari. U sprječavanju novonastale situacije i sam je pokušao pomoći sudjelovanjem u kampanji, prikupljajući podatke na terenu, registiranjem birača i lobiranjem glasova za Hillary Clinton 2016. godine. Bio je to, govori, povijesni trenutak kada je tako snažna politička stranka po prvi puta za predsjedničkog kandidata odabrala žensku osobu. U njemu mogao je sudjelovati svatko bez obzira na dob, spol, vjeru ili rasu. U tome leži ljepota američkog nacionalnog sustava. Ako smatraš da je direktno participranje u saveznoj vladi za tebe prevelik zalogaju, uvijek se možeš okušati u onoj državnoj, lokalnoj ili poput njega u studentskoj. Svatko može doprinjeti promijeni tumači te se veseli izborima 2020. Također, do tada volio bi se okušati u diplomatskoj karijeri. Tijekom godina, iščitavanjem materije, taj mu je poziv prirastao srcu. Kroz literaturu upoznao se sa radom institucija čija je zadaća vođenje međunarodnih dijaloga što ga je osobito zaintrigiralo.
Kolijevka diplomacije
Za Kennetha je od krucijalne važnosti dolazak ovdje – u mjesto gdje se povijest stvarala i formirala svijet kakvog mi danas poznajemo, gdje može učiti o samim početcima diplomacije i njenoj evoluciji. Kada je sa savjetnikom razmatrao mogućnosti u koji grad bi bilo najbolje otići shvatio je koliko malo poznaju Istočnu Europu. Naime, često spominju Englesku, Francusku ili Njemačku, ali ovaj dio kao da zaboravljaju. Razumijevanje zbivanja ovdje, tvrdi, bitno je u shvaćanju međunarodnih odnosa uopće. Za to je, svjestan je, potrebno dosta vremena, angažmana i koncentracije. No, to nije nešto što se može preko noći. Polako upija. U tome mu uvelike pomažu predavanja koja se održavaju svakim danom u isto vrijeme po tri sata. Taj mu tempo odgovara. Profesori su puni znanja kojeg su više nego voljni podijeliti sa studentima. Često vode rasprave prilikom kojih mu je zanimljivo čuti stavove svojih kolega. Nastava se takoreć osim u učionici odvija i na terenu. Posebno ga je dojmio posjet Splitu gdje je svjedočio ostatcima arhitekture Rimskog carstva i imao prilike čuti o vladavini Dioklecijana. Biti u takvom okružju, poticajno je.
Usavršavanje znanja
Lisi Kasper iz Münchena, Njemačke ovo nije prvo iskustvo studiranja u inozemstvu. Prije koju godinu sudjelovala je u razmjeni koju je za mlade profesionalce inicirao njemački Bundestag i američki State Department. Sada joj je 25 godina i već je prošla kroz specijalizaciju dopisnice za strane jezike. Uz materinji njemački, tečna je u engleskom i španjolskom, a već se sada prijavila za stažiranje pri njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova. Ono uključuje rad u ambasadi, a na raspolaganju su joj gradovi poput Barcelone, Malage, Beča, Milana, Bruxellesa i ostalih. U Dubrovniku pak želi izbrusiti svoje poznavanje međunarodnih odnosa. Korisno je steći uvid u načine postupanja kako druge sredine rješavaju određen problem. Vaš način, govori, nije nužno uvijek nabolji. Zato je odabrala sveučilište gdje su manje grupe, profesori imaju sa studentima odnos jedan na jedan te se lakše integrirati s lokalcima. Olakotna okolnost joj je što se ne mora baviti s poduzetništvom koji je sastavni dio njenog studija na matičnom joj fakultetu u Regensburg, Bavarskoj – gradiću 150 kilometara udaljenom od Münchena, a koji poput Dubrovnika uživa UNESCO-ovu zaštitu.
Ljubaznost stanovništva
Zadovoljna je što je sama mogla odabrati predmete, a koji se sadržajem ne preklapaju s onim što je već odslušala. Fascinira je povijest ovog kraja, stoljetna sposobnost jedne male države da zadrži svoju samostalnost mada su je svi vrebali, to stremljenje slobodi koji se uvuklo u svaku njenu poru. Pa, eto, kaže, samo sveučilište nosi ime Libertas. Željela bi se upoznati sa situacijom u čitavoj regiji koja je poslijednje vrijeme pretrpjela dosta promijena. Posebice se veseli diplomatskom praktikumu koji počinje za nekoliko tjedana. Program bi preporučila svakom pogotovo jer sadrži dosta predmeta srodnih politici. Živjeti samoj u novoj okolini ovoj 25-godišnjakinji ne smeta. Ni u jednom trenutku, zahvaljujući sveučilišnim koordinatoricama, nije se osjetila izgubljeno ili bespomoćno. Zaposlenici fakulteta vrlo su pristupačni što ne može reći za svoje sunarodnjake. U većini slučajeva se ponesu hladno. Ovdje su je već pri dolasku zrakoplovom obasuli pažnjom i lijepim željama pa joj je čak jedan bračni par ponudio broj telefona svog sina koji ovdje studira kako bi joj pomogao oko snalaska u Dubrovniku. Gazdarica joj je izuzetno susretljiva te joj često pošalje poruku treba li joj što.
Europski standard
Cijene je, unatoč upozorenjima, pak nisu prestravile. Mnogi njeni prijatelji podrijetlom iz Hrvatske svrnuli su joj pozornost da bude oprezna s novcima. Posrijedi je, objašnjava, europski standard na kojeg se već navikla. Namirnice nisu ništa skuplje nego u Njemačkoj, štoviše dosta su jeftinije. Međutim, ljuti je što ljudi u Dubrovniku zarađuju jednako kao u ostatku Hrvatske, a pri tom su za osnovne potrebe primorani trošiti više novca. Doduše neki trgovci daju popust za domaće i studente. Ipak, nada se kako cijene neće eksplodirati početkom turističke sezone. Lisa je zadivljena arhitekturom grada. Potječe iz urbane sredine u kojoj ne možete baš na svakom koraku susresti monumentalnu građevinu. Inače, pristup njima otežan je. Drago joj je što ima priliku razgledati Dubrovnik dok još ne vrvi posjetiteljima o čemu su joj također govorili. Naime, u Puli je ljetovala kao djevojčica. Situacija je, kaže, ondje neusporediva, gotovo kao da ste u drugoj zemlji. Od znamenitosti za sad je obišla tek zidine. Pretpostavlja kako je to ‘sport’ samo za turiste. No, njoj nije teško pao. S roditeljima je često planinarila. U budućnosti nada se odgledati koju predstavu u KMD-u i svratiti do Kotora. Vjeruje, ima dovoljno vremena kako bi se u potpunosti ‘ufurala’ u dubrovački đir.