U prvim danima rata vojnici su s istinskim entuzijazmom i euforijom odlazili na fronte. U početku se mislilo kako će rat biti gotov za nekoliko tjedana. Naravno, bilo je i pesimista koji su govorili kako će rat potrajati sve do Božića, no da je netko ustvrdio kako će trajati četiri godine, što je na kraju i bilo, vjerojatno bi bio izrugan. Rat se nije vodio na teritoriju Hrvatske, ali Cavtat i Konavle bili su u blizini fronte istočnog bojišta jer je Austro-Ugarska bila u ratu i s Crnom Gorom te su se sva zbivanja prema istočnoj granici Monarhije osluškivala s izuzetnom pažnjom. Ipak, iako samo na prvi pogled udaljeni od rata, jedan je događaj 9. kolovoza 1914. izazvao ‘stravu i paniku u Konavlima’. Naime, nesmotrenošću poštanskog službenika u Mrcinama (Dubravka) poslan je brzojav u Dubrovnik gdje je javljeno kako su ‘Crnogorci već na putu put Dubrovnika’. Te vijesti nadležni iz Grada nisu bili provjerili pa je glas o skorom crnogorskom napadu izazvao ‘metež i paniku’. Zbog toga je odmah bilo naređeno iseljavanje državnih službenika zajedno sa svojim obiteljima iz Cavtata jer su, kako se mislilo, Crnogorci ante portas! Čak se u svrhu evakuacije u Cavtat poslalo dva parobroda “Cavtat” i “Soko”. Vjerojatno je sama pojava spomenutih brodova kod stanovništva izazvala još veću paniku budući da za ostale mještane mimo državnih službenika nije bilo dovoljno mjesta. U cavtatskoj kronici ostalo je zabilježeno sjećanje na taj događaj.
‘ŽURBA I BEZGLAVOST’
Tako kroničar don Ivo Božić piše: “Pod dojmom tih vijesti i naredba iz grada, nastala je ovdje neka zabrinutost i strava neka žurba i bezglavost”. Mjesni župnik don Ivo Božić bio je zabrinut mišlju kako u Grad poslati svoju “rodicu s dvoje malo djece k svojima u Gruž” s obzirom da su parobrodi bili rezervirani samo za službenike i njihove obitelji. Zato se činilo gotovo nemogućim ukrcati bilo koga drugoga osim njih. Tada je kapetan parobroda “Cavtat” bio Ljubo Lonza koji je ipak pristao ukrcati svećenikovu rodicu s djecom. Iako je bilo potaknuto ogromnim strahom, ukrcavanje na brod i evakuacija trajali su gotovo cijelo jutro. Da cijela ova priča bude još zanimljivija, tijekom dana stigao je i novi brzojav iz Grada koji je smirio nastalu situaciju i opovrgao prvi brzojav koji je govorio o skorašnjoj provali Crnogoraca. Zato su odmah nakon ukrcavanja ti isti službenici i iskrcani s broda. No, ova epizoda je svoj nastavak doživjela tri dana kasnije jer je u Cavtat 11. kolovoza 1914. poslano oko 200 domobrana koji su trebali čuvati Cavtat i Konavle. Domobranima je zapovijedao neki major Dušan Milanov kojeg su uhitili na Obodu pod optužbom kako je on kao vojni zapovjednik grada bio uzrokom panike prije tri dana te da je čak prethodno potpisao predaju Grada Crnogorcima. Kasnije se ispostavilo da je on stvarno nevin. Već se 15. kolovoza 1914. obustavila obalna plovidba između Cavtata i Dubrovnika parobrodima “Cavtat” i “Gruž”. Najvjerojatniji uzrok obustavi plovidbe bio taj što je jedna francuska eskadra uplovila u Jadran i pred Ulcinjem potopila austrougarsku staru krstaricu “Zenta”. To su bili prvi austrougarski gubitci na moru. No, strah od provale od strane Crnogoraca s kopna bio je prisutan i dalje, pa će tako 18. kolovoza 1914. sedamdeset Čilipljana poći na Grab kako bi čuvali granicu da ‘slučajno ne provalu Crnogorci’.