Predsjednik Mjesnog odbora Koločep Ivan Vuleša uputio je apel državnim i političkim institucijama i hrvatskoj javnosti u vezi slučaja Otoka Znanja koji se, kako se ističe, ni nakon osam godina agonije ne može riješiti. Priopćenje prenosimo u cijelosti.
“Kalamota pod kriminalnim ucjenama
Ponovno odgođena prodaja dionica Otoka Znanja u stečaju je probudila zle duhove. Mjesni odbor otoka Koločep prije dvije godine je pokrenuo promjene prijavama nadležnom Trgovačkom sudu o nezakonitom stanju u Hotelima Koločep.
Ovaj Mjesni odbor, i ja osobno, i dalje pridržavamo pravo da se borimo za svoj otok protiv svih onih koji su nam činili štetu – koji nas još uvijek ucjenjuju na razne načine pokušavajući svoje promašaje prebaciti na Hotele Koločep, dok hrvatsko pravosuđe pokazuje nemoć da svemu tome stane na kraj.
Mislimo da s svim ovim podmuklim „igrama“ javnost treba biti upoznata.
Najprije da razjasnimo: U stečaju je OTOK ZNANJA, koji je bio u vlasništvu tvrtki trojice nesposobnih poduzetnika – Siniše Grgića, Davora Lauca i Željka Markote. HOTELI KOLOČEP nisu u stečaju (mada se u medijima ove činjenice često miješaju). Hoteli Koločep nisu i neće ići u stečaj, jer već drugu godinu zaredom dobro radimo, imamo posla kroz čvrste poslovne ugovore s najvećim svjetskim tour-operatorom TUI-om, s kojima smo osigurali budućnost našem hotelu i našem otoku.
Ovdje treba jasno ukazati na izraženo subverzivno djelovanje gospodina Željka Markote, jednog od osnivača propalog projekta Otoka Znanja, koji bi gurnuo u stečaj i same Hotele Koločep, kako bi prodajom njegovih nekretnina namirio svoje promašaje. To je uzaludno nadanje, to nećemo dozvoliti, takva mogućnost je prevladana. Ali tražimo od svih razumnih osoba i institucija, naročito hrvatskih medija da prestanu nasjedati na njegove insinuacije – moraju biti svjesni da ih se uvlači u jedan nečasni posao.
Gospodin Markota bio je ravnopravan „ortak“ u kriminalnom projektu „Otok Znanja“. Taj projekt je proizveo velike, direktne i indirektne štete otoku, zaposlenicima hotela, državnom proračunu i ugledu dubrovačkog i hrvatskog turizma. Mi gospodina Markotu ne možemo niti želimo izuzimati od suodgovornosti za katastrofalne posljedice njihovog štetnog djelovanja, a međusobne razmirice ortaka su njihova privatna stvar, od njih mi nismo imali nikakve koristi, i ne dozvoljavamo nasilno uvlačenje u njihove razmirice jer samo produbljuju štete.
Procjena vrijednosti dionica Hotela Koločep (s kojom se manipulira u javnosti) nužno uključuju i pozitivnu i negativnu stranu, na nekretnine i gubitke nagomilane tijekom dugih osam godina njihovog haranja. Umjesto da se prse i galame u javnosti od srama bi se trebali skrivati ispod zemlje. No, ovakvi srama nemaju, ovakvi „stručnjaci“ razmišljaju samo o nekretninama. U svom djelovanju nikada nisu promovirali poslovanje i razvoj otočnih potencijala; naprotiv, stalno su nastojali otuđivati imovinu koju su dobili na „poklon“ – tj. „kupovali“ dionice Hotela Koločep bankarskim kreditima koje nisu vraćali, zato i jesu završili u stečaju.
Nismo impresionirani ni mudracima iz Otoka Znanja, ni Privrednom Bankom Zagreb, koja nam u zadnjih godinu i pol dana nimalo nije pomagala. Posve sami u posljednjih godinu i pol dana smo poslovanje sveli u pozitivne okvire, otok smo vratili na turističko tržište i – što je najvažnije – uspjeli smo ugovoriti strateškog partnera – svjetski najrespektabilnijeg tour-operatora. S njim imamo kvalitetne ugovore i trasiranu budućnost kakvu otok zaslužuje.
Koločepu trebaju partneri koji će cijeniti vrijednost otoka, koji će ulagati u razvoj kakav naš otok zavrijeđuje. Ozbiljni partneri (kao TUI) su to prepoznali u godinu dana; oni iz Otoka Znanja to nisu uvidjeli ni poslije osam godina agonije. Nama ne trebaju takvi poduzetnici, nije dobrodošla ni PBZ koju mi krivimo za ovu situaciju gotovo isto toliko, ako ne i više nego sam.
Otok znanja – Otok Znanja je bio njihovo „čedo“, proizvod bankarske neprofesionalnosti. Davanje golemih kredita gologuzim neznalicama nije bio samo zločin prema otoku, nego u suprotnosti s propisima i procedurama bankarskog poslovanja. Sada bi i Banka prebijala vlastite promašaje preko leđa otočana. Žalosno je i apsurdno vidjeti naoko suprotstavljene strane kako se danas udružuju u ucjenama s čime ometaju normalizaciju prilika na našem otoku. To nećemo dozvoliti.
Gospodin Markota laže kad tvrdi da je Ugovor o privatizaciji Hotela Koločep istekao „silom Zakona“. Tu djetinjastu tvrdnju zasniva na neutemeljenoj pretpostavci – da na Koločepu nije bilo prostorno-planske dokumentacije, da nije bilo moguće ulagati. To nije istina. Ulaganje od 200 milijuna su bila bitan dio Ugovora – a lažni investitori Otoka Znanja tu obvezu nisu mogli ni smjeli izbjeći – zato što:
– nadležnim organima Grada nikada nisu dali ni jedan jedini konkretan projekt, pa tako nisu dobili bilo kakvu odbijenicu nadležnih gradskih organa kojom bi dokazali takve tvrdnje;
– prostorni plan Grada Dubrovnika je postojao i prije njihovog dolaska na Koločep, a Koločep je dio Grada Dubrovnika. Prema tom planu mnogo toga se moglo napraviti, uz određene intervencije i prilagodbe čak i više – no to nisu ni pokušali! Imali su 200 milijuna za ulaganje, mogli su i trebali investirati u nedostajuću prostorno-plansku dokumentaciju – a nisu.
– 2008. godine nisu sudjelovali u promjenama Prostornog plana, mada su od strane nadležnih organa Grada bili pozvani da sudjeluju.
Ni sam HFP nije nasjeo na priču o „nepostojanju planova“ , ugovor nije poništio nego ih je teretio s 230 milijuna (za neizvršena ulaganja s kamatama).
A za neku malu investiciju (koju je izvodio Markota sa svojim „rodijacima“ iz Posušja i Vinjana) revizorska kuća ODB, angažirana od strane HFP-a, tražila je građevinsku ekspertizu izvršenih radova – jer su već na prvi pogled uočili nerealne stavke investicije. Zašto to tadašnji HFP nije proveo trebalo bi ih upitati. Ali uvijek je moguće to i učiniti.
Slučaj „Hughes“ je posebice indikativan za kriminalno ozračje stvarano godinama oko Otoka Znanja. Gospodin Arthur Hughes (ili Tvrtka Chadellus) najprije je kupio ZAPI i NRC (Siniše Grgića i Davora Lauca koji su bili osnivači ustanove Otok Znanja). Time je postao većinskim suvlasnikom Otok Znanja – dakle, gospodin Arthur Hughes je ustvari bankrotirao s Otokom znanja- gospodin Hughes je četvrti ortak tog propalog projekta ali o toj činjenici se nigdje ne vodi računa.
Kad je dao poveliki i izuzetno nepovoljni kredit Hotelima Koločep založio je najvrjedniju imovinu hotela, dok je sredstva kredita trošio na Otok Znanja – dakle sam sebi je dao kredit, sam ga trošio za vlasite potrebe, a i on sam, uz pomoć nesposobnog hrvatskog pravosuđa pokušava ovrhom vlastite promašaje prebaciti na Hotele Koločep.
Pleća otoka Koločepa nisu toliko jaka i tražimo zaštitu – krajnje je vrijeme da se javnost upozna sa stvarnim istinama glede Otoka Znanja, da se konačno raščisti sve smeće nakupljeno dugim godinama haračenja lažnih i zlonamjernih poduzetnika u zavjetrini hrvatske pravosudne neefikasnosti. Molimo javnost i institucije hrvatske države da nas se pusti u miru da živimo, stvaramo i razvijamo se. Nikakve ucjene neće proći.
Ivan Vuleša,
Predsjednik Mjesnog odbora otoka Koločepa”