Mjesečni susret mladih Dubrovačke biskupije održao se u srijedu 24. travnja u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku, a gost je bila zajednica Cenacolo zajedno sa svojim duhovnikom don Ivanom Filipovićem.
Don Ivan Filipović ukratko je uvodno predstavio zajednicu. Naglasio je da u zajednici Cenacolo postoji 6 svećenika, 10-ak bogoslova, 30-ak časnih sestara, 30-40 mladih bračnih parova, itd.
– Zajednica je rođena iz srca jedne časne, srca majke Elvire koja je imala potrebu i nadahnuće da pomogne mladim ljudima, da donese živoga Boga. Lijepo je kada se stvari rode iz ljubavi i krenu iz ljubavi. Dvadeset godina živim u zajednici i vjerujem da je Božje djelo – kazao je don Ivan.
Prisjetio se i patnji obitelji:
– Nije bilo lako našim roditeljima gledati svoju vlastitu djecu kako im umiremo pred očima, nisu znali kako da nam pomognu. Koliko je tu neprospavanih noći bilo, koliko suza prolivenih, koliko postova, koliko se misa prikazalo i koliko koljena nažuljalo moleći krunicu i vapeći Bogu za spas djece. Puno puta taj vapaj uspoređujem s vapajem Izraelaca u Egiptu, kad su bili beživotni, izgubljeni, poraženi, nisu znali što će sa sobom, pa su vapili Bogu za slobodu. Majka Elvira je naš mali Mojsije, ona nas je odvela u slobodu – kazao je Filipović. Govoreći dalje o majci Elviri kazao je:
– Za nju su smatrali da nije čista u glavi, kad jedna časna odluči živjeti s izgubljenim mladima, a bili smo puno izgubljeni. Kaže da nikada nije otvorila zajednicu Cenacolo tek tako da bi pomogla ovisnicima, nikada je nisu interesirali ovisnici, nju su interesirali mladi ljudi koje je vidjela tužne, zadubljene i izgubljene. I znala je odgovor, a odgovor je Bog! – naglasio je Filipović.
Progovorio je o svom bijegu iz pakla heroina i kokaina:
– Mene su moji vodili i kod psihologa i kod psihijatara, bio sam u Njemačkoj na terapiji, na heptanon terapiji, ali to što je majka Elvira imala u srcu to je nešto savršeno, to je ta ljubav i ta njezina riječ. Zamislite meni se taj život s njom toliko svidio da smo mi kada sam imao tri godine zajednice, rekli da želimo ostati cijeli život u zajednici. Mi smo ovdje našli toliku radost, sreli Isusa Krista, otkrili što znači moliti srcem, doživjeli susret s živim Bogom – kazao je Filipović.
Svjedočanstvo je imao i Pero iz Zagreba koji je i poput don Ivana bio teški ovisnik o kokainu i heroinu. Posvjedočio je da dok se drogirao osobe koje su bile s njim bile su zbog interesa, kao i on s njima. Počeo se udaljavati od obitelji zbog krađa, neistina, nepovjerenja.
Treće i posljednje svjedočanstvo imali su supružnici Gregor i Zvonka koji žive u Cenacolu već 10 godina i imaju 4 djece. Gregor je kazao da je bio ovisnik o heroinu, te da mu je bilo najteže s 20 godina prihvatiti da je cijeli njegov dotadašnji život bio promašaj. Zvonka je kazala da je njezina prošlost „bila crna“, da je „živjela u paklu, a u zajednicu ušla s 28 godina.“, te nastavila:
– Probala sam sve moguće poroke: droga, alkohol, seks, pola toga se ne sjećam i bolje da se ne sjećam. No, zajednica mi je dala život. Nakon puno lutanja na kraju sam prestala imati osobne želje i sve prepustila Bogu! – kazala je Zvonka.
Na kraju okupljenima se obratio i dubrovački biskup koji je zahvalio zajednici Cenacolo na dolasku i svjedočanstvu.