Kad ste zadnji put prelistali dječji časopis? U vrijeme kad ste još bili u klupama? Šteta. Popularni naslovi iz naše mladosti još uvijek redovito izlaze – SMiB, Drvo znanja, Modra lasta…
A pridružili su im se i neki novi, zanimljivi i interaktivni časopisi. Koliko je važno čitati znamo od malih nogu, no koliko zaista čitamo? Odlučili smo provjeriti to u Osnovnoj školi Marina Getaldića i to u ‘maloj školi’, na kantunu Gučetićeve i Miha Pracata. Tamo nas je ugostila knjižničarka Josipa Vragolov koja nas je ponovo podsjetila na čarobni svijet časopisa. Kako doznajemo, svaka dubrovačka škola u svojoj ponudi ima različite dječje časopise, no sve manje i manje djece zaista kupuje ove vrijedne riznice znanja. Navodno, sve se može pročitati na Internetu…
-Betino zrcalo, Drvo znanja, Modra Lasta… Imamo dosta časopisa u školi. Dolazim iz cavtatske osnovne škole, sjećam se da smo tamo imali i SMiB i Radost, Drvo znanja, Zrcalo – školski časopis, Mak… Škola je dobivala časopise i mi učenici smo ih kupovali. Danas je otprilike ista priča, no sve manje djece se odlučuje za ovaj izvor znanja i informacija – pojašnjava nam Josipa.
Padaju pretplate
– Iako su dječji časopisi edukativno gledajući važni, shvaćam kako je to još jedan izdatak roditeljima, no recimo za šest brojeva časopisa Moj planet, koji je najskuplji, potrebno je izdvojiti 90 kuna. Nije to puno za časopis koji ima interaktivni odnos s malim čitateljima – od kviza, plakata, stripa… S obzirom na to koliko se daje za dnevne novine, mislim da ovo nije preveliki izdatak – dodaje. Saznajemo i to kako ne samo da pada broj prijavljenih učenika za časopise – pada i sam broj učenika u školi centar, dalje nam priča Josipa.
– Kao knjižnica moramo svake godine uraditi godišnje izvješće. U njemu se piše broj učenika i popisuju se pretplate. 2002. i 2003. godine u ovoj je školi bilo 469 učenika, a danas nas je 296. Skoro duplo manje… Dalje, 2008. i 2009. godine bilo je pak 210 pretplata. Pola učenika je primalo neku pretplatu i to je ogromna količina časopisa. Prošle godine je bilo 56 pretplata, a trenutno je oko 30 pretplata, no nisu još zaključene, čekam da svi donesu prijavnice – kaže nam. Broj pretplata pada jer svako dijete danas umije koristiti Internet, pogotovo preko mobitela, no neograničeni pristup informacijama ima i svoje velike nedostatke.
Od previše informacija izgube volju
– Upućeni su, koriste Internet, no stvar je s djecom da što od toliko mogućih informacija i svega što ih zanima jednostavno izgube volju, zato što je jednostavno previše toga. Što više mogu i doznaju sve, to manje rade – napominje. I tu u priču ‘upadaju’ časopisi i poseban način na koji su oni kreirani.
– Naša želja je da budu uključeni u taj svijet, kolegica Ana Borić koja je radila prije mene u knjižnici učila ih je o tome što su časopisi, kako se pišu, kako funkcioniraju, što uopće časopis sadrži… Nastavljam tu edukaciju, stvaramo kulturu čitanja. Naime, najveća vrijednost časopisa leži u tome da djeca u njima vrlo često pronađu nešto što im se sviđa i baš nakon toga nastave samostalno istraživati tu temu – napominje Josipa, dodavši kako se časopisi uvijek mogu posuditi u knjižnici, međutim s obzirom na njihovu interaktivnost (kvizove, plakate, križaljke…) po njima se ne smije šarati i slično. Možda je zato mnogima lakše ‘sjest na mobitel’.
– Možda zbog Interneta, igrica, svega toga pomalo… I možda glupo zvuči, ali kad se kupi mobitel i kad on može ići na Internet, onda je to znanje ‘besplatno’. A zapravo nije. Stoga mi ne odustajemo – svake godine prošetamo po razredima, predstavimo časopise i učimo o njima – zaključuje Josipa.