Osjećate li se bezbrižno dok se vaša djeca igraju na dubrovačkim dječjim igralištima? Provjeravate li sigurnost sprava i površina koji ih okružuju?
Znate li koje sve opasnosti prijete ako igrališta nisu održavana, a sprave su neispravne?
Nezavisna istraživanja koja su provođena posljednjih nekoliko godina pokazala su kako su, uz obitelj i dom, igrališta za djecu najvažnije okruženje u djetinjstvu.
Ipak, prema podacima Bolničkog informacijskog sustava, koji su prikupljani u razdoblju od 2000. do 2010. godine, vodeći uzrok smrtnosti djece nakon dojenački dobi su nesreće, a među jednim od uzroka su ozljede zadobivene na dječjim igralištima. Zanimalo nas je stoga što Grad Dubrovnik kao vlasnik gotovo svih dječjih igrališta u gradu poduzima po pitanju sigurnosti na dječjim igralištima i pridržava li se zadanih europskih normi.
Bez odgovora i odgovornosti
Tako smo Gradskoj upravi još 14. prosinca 2012. godine poslali cijeli niz pitanja koji se izravno tiču sigurnosti djece na dječjim igralištima kojim upravlja Grad. Zanimalo nas je prije svega koga je Grad Dubrovnik odredio kao odgovornu osobu za održavanje igrališta, je li ta osoba osposobljena za taj zadatak i vodi li se o tome odgovarajuća dokumentacija. Također, postavili smo pitanje postojanja redovitog izvještaja o sigurnosnim pregledima, kao i Plana pregleda i održavanja dječjih igrališta.
Htjeli smo utvrditi je li i kad je Grad Dubrovnik proveo godišnje operativne preglede dječjih igrališta od strane neovisnih stručnjaka, odnosno inspektora za dječja igrališta, a zanimalo nas je i koji su neovisni stručnjaci angažirani. Htjeli smo saznati je li Grad Dubrovnik do danas uopće osposobio određenu osobu za provođenje rutinskih pregleda dječjih igrališta. Posebno nas je zanimalo, ako izvještaji o sigurnosnim pregledima postoje, provodi li i na koji način Grad Dubrovnik mjere proizašle iz tog izvještaja. Na žalost, niti nakon gotovo mjesec dana čekanja nismo dobili odgovore na ova za naše sugrađane bitna pitanja.
Odgovori bi zasigurno zanimali prije svega roditelje čija djeca svakodnevno provode svoje slobodno vrijeme na dječjim igralištima. Nisu nam ova pitanja pala s neba, već je riječ o najosnovnijim 'uvjetima upravljanja' propisanim europskom normom EN 1176 iz 2008. godine, a sve prema preporukama najveće svjetske organizacije za sigurnost djece RoSPA, kojih bi se trebali pridržavati svi gradovi i općine te općenito vlasnici igrališta za djecu.
'Prijatelj djece'?
Grad Dubrovnik nalazi se u velikoj skupini gradova i općina koji se nazivaju UNICEF-ovim 'prijateljima djece'. Međutim, bez poštivanja spomenutih osnovnih preduvjeta teško se ijedan grad može istinski krasiti takvim imenom. Roditelji najčešće ne znaju da je velika većina javnih igrališta zapravo vrlo rizična i djecu prepuštaju riziku ozljede na prvom igralištu do mjesta njihova stanovanja ili školovanja.
Prema reakciji iz Gradske uprave, ali i stanju na terenu, moglo bi se zaključiti kako se u Dubrovniku ne posvećuje dovoljno pozornosti sigurnosti na dječjim igralištima. Đir tek nasumce odabranim dubrovačkim dječjim igralištima (u Pilama, Bogišićevom parku i na Batali) pokazao je kako je stanje daleko od bajnog. Osim neodržavanih sprava, najčešći problem je pokrovna površina, koja je u nekim slučajevima šljunčana, a u nekim gumirana, ali s nedovoljnom površinom, jer često ne pokriva propisanih 1,9 metara oko sprave.
Nečiji propust, nemar i neodgovornost stalna su prijetnja sigurnosti dubrovačke djece na dječjim igralištima. Mora li 'okidač' za reakciju gradskih otaca biti tragedija ili se ipak može djelovati preventivno, a po europskim normama? Najmlađima nije važno tko bi trebao brinuti ili tko je odgovoran za sprave na igralištima, a cijena dječjeg plača zbog nemara odraslih jednostavno je preskupa.
Pod mnogim spravama nismo zatekli mekan materijal debljine 30 centimetara, poput preporučenih pijeska ili piljevine, već zemlju i travu, što se smatra nesigurnom površinom. Neke sprave postavljene su preblizu jedna drugoj, toliko da se granično dodiruju. Posebno je bilo čudno primjetiti kako je doduše ispravno postavljena gumirana podloga zaokružena ni manje ni više nego betonskom 'krunom' s oštrim bridom prema spravi.
Ni na jednom dječjem igralištu nismo zatekli znakove koji jasno odvajaju sprave za predškolsku djecu (2 do 5 godina) od onih za školarce (5 do 12 godina). Veličina opreme na spravama predviđenim za stariju djecu neodgovarajuća je za 'mališe', koji nemaju dovoljnu snagu u gornjem dijelu tijela koja je potrebna za penjanje, što može dovesti do ozljeda. Na nekim igralištima zatekli smo i ljuljačke u obliku životinja i penjalice na kojima se djeca mogu vješati, a koje se također smatraju nesigurnim spravama.
Grad kao vlasnik odgovoran je ukoliko dođe do ozljede korisnika igrališta, a ukoliko nema dokaze da igralište zadovoljava zahtjeve normi, te da je svakodnevno održavano u ispravnom stanju, osim za štetu može odgovarati i za nemar, što bi u konačnici moglo dovesti i do kaznenog progona.
Prije svake igre upoznajte dijete o mogućim opasnostima i napravite kratku inspekciju igrališta i sprava. Provjerite stabilnost sprava, protresite ih snažno kako bi bili sigurni da su čvrsto postavljene. Temelji sprava mraju biti pokriveni materijalom koji ublažava udarce. Na spravama ne smije biti ruzine, niti smiju viriti čavli ili vijci. Provjerite je li drvena površina glatka ili je drvo trulo. Ako je metalna, provjerite moguće oštre rubove ili oštećenja. Na toboganima provjerite oštećenja na površini za spuštanje, posebno na starinskim trakama. Na ljuljačkama s lancem, provjerite može li djetetu zaglaviti prst ili je dovoljan jedan zamah da lanac pukne. Ako ljuljačka visi na špagi, provjerite je li čvrsta. Oko sprava morala bi postojati zaštitna podloga, dovoljna da prekrije cijeli prostor oko sprave , otprilike oko metar i pol, ovisno o visini na kojoj se dijete igra. Najpametnije bi bilo da se dijete ne igra u otvorenim pješčanicima jer se u njima mogu naći narkomanske igle, staklo i smeće.