Aktualno

GOSPOĐA LJUBE OBŠIVAČ Ispengala je tisuće ‘uzoraka’ na jajima. Najdraže su ipak šare njenih unučica!

Ljube Obsivac pengana jaja Uskrs 17

Ovo jaje cvijeta dva, primi ga na dar! – jedna je od brojnih poruka koje je gospođa Ljube Obšivač zapisala na svojim penganim jajima ove, ali i prethodnih godina. Vješta ruka i puno mašte, uz ‘urođenu’ kreativnost, recept su za još jednu uspješnu preduskršnju tradicionalnu priču. Priču koju je rado podijelila s nama, a mi je zapisali u ugodnom razgovoru u njenom stanu na Brašini.

Ima još puno brojnih poruka, primjerice: ‘Ovo jaje na dar ide, da ga crne oči vide!’, ‘Ovo jaje na ružice, sretan Uskrs djevojčice!’ ili jedno veselo – ‘Ovo jaje snijela žaba, da daruje zeta baba!’.

– Puno je poruka, osim tradicionalnih, tu su i vesele, humoristične poruke, kao ova zadnja koju ste zapisali. Bitno je da su sve u dobrom duhu – napominje nam gospođa Ljube. Sve što je naučila, naučila je od svoje mame koja je preminula prije dvije godine, u svom 97. ljetu.

– Te zadnje godine smo i pengale i plele pome zajedno. Ona je pravila križiće i plela samnom. Živjela je samnom zadnjih sedam godina života. Sve me je naučila – s ponosom će gospođa Ljube, pokazujući i nošnju koju je dobila u nasljedstvo. O tome ćemo pričati – čim opengamo koje jaje.

Ljube Obsivac pengana jaja Uskrs 20

‘Nemoj kupovati, stižu domaća!’
Čini se kako je neizostavno pitanje za sve one koji se bave ovom tradicijom – odakle nabavljaju jaja?
– Domaća, vjerovali ili ne, slavonska! Imamo prijatelje u jednom selu kraj Vinkovaca koji uzgajaju koke. Prijateljica mi je poslala čak 200 komada, i rekla: ‘Nemoj kupovati, stižu domaća!’. Slavonska jaja imaju malo čvršću koru, a i veća su, pa je lakše raditi na njima – otkriva nam eto, i tu zanimljivost gospođa Ljube.
– Uz tople poruke, šare su ‘standardne uskrsne’ – a potezi bakjačicom kratki, brzi i vješti.
– Danas puno žena penga s penicom, a mi nikako nismo pengali s njome. Uvijek smo pengali bakjačicom, premda i ja u zadnje vrijeme, kad pišem, uzmem penicu. Ljepše ispadne, tanja je. Doduše, malo je i do ruke. A i moraš biti atento. Vosak je vreo, a vi morate biti pribrani i misliti samo na to, da nema nikog kod vas i da mislite samo na šare i ideje koje ćete prenijeti – ističe dok u ruci drži jedno, ali vrijedno jaje i pali plin. Tko god penga, penga na sebi svojstven način, no treba do ‘konačnog proizvoda’ doći. U tome joj, uz spomenute bakjačicu i penicu, pomažu i drugi alati. I baš ovdje kreativnost dolazi do maksimuma.

Ljube Obsivac pengana jaja Uskrs 35

Genijalna improvizacija
– Pogledajte ovu moju tećicu. Napravim ju od paštete, a muž napravi žicu okolo da mogu držati. Nije vruće, ne brinite! Baš mi je to zgodno za staviti na plin. Doduše, plin zna biti prejak pa sam ja sebi pripremila i mali rešo. Njega znam i stavit u skute i brzinski opengat – dodaje kroz veliki osmijeh. Nezgoda ima, ako se žuri dok penga. Ali, kaže, ništa strašno. Iako voli sama raditi, u miru, ipak obožava kad se taj mir prekine na sasvim poseban način. Ponos – ne skriva!

Ljube Obsivac pengana jaja Uskrs 34

– Kad mi dođu unučice i kad hoću da samnom pengaju, koncentracija mi je na tisuću pa onda još na sto! A veseli me što hoće pengati i zanima ih. Ma morate ih pustiti i morate ih učiti. Kako će djeca naučiti ako ih ne pustite? One malo to ‘zašvrljaju’ onako, po njihovom, a mi veliki svake godine obavezno opituramo i njihova jaja. Ta sreća je neizmjerna – zaključuje gospođa Ljube Obšivač, dok završavamo naš razgovor o tradiciji preduskršnjeg doba. Ona će i dalje smišljati i pengati svoje mustre i šare, a mi ćemo se, kao vjerujemo i vi, dragi čitateji, diviti ljepoti prenesenoj na ova malena ‘slikarska platna’ – na pengana jaja.

Ljube Obsivac pengana jaja Uskrs 18


Pjeva u zboru u Svetoga Ilara i uživa u svakom danu 

Šesnaest godina pjevala sam u Mihajla, a kad smo prešli ovdje, na Brašinu, išla sam jedno vrijeme tamo na zbor. Ljeti je relativno lako, ali zimi je nezgodno ići dva puta tjedno pa sam se ‘prebacila’ tu, u Ilara. Volim zbor i pjevanje, a posebno druženje – ističe nam gospođa Ljube Obšivač. Inače je doista jako kreativna, čuva djecu, penga, plete pomice…
– To me drži i volim to, kad se čovjek opusti i ne radi ništa, onda radi psiha, odnosno čovjek se nađe razmišljati i onome što bi trebalo i onome što ne bi trebalo. Ovako kad se ‘opteretiš’, bude bolje. Moja mati bi mi rekla: ‘Kad ti je najteže, uputi se u baštinu, naradi se i vrati se kao da ništa nije bilo!’. Kauč i televizija čovjeka ‘zavežu’. Ja je takoreć ne palim, doduše svako jutro upalim svoj mali tranzistor. Kava, pa idemo ‘po kući’ i što treba napraviti. Muž malo gleda TV, utakmice, kako je sportski tip. Ipak je igrao u GOŠK-a! – smije se naša kreativka.
– Rado i šijem, svojim curama sam za Festu sašila nošnju. Njihova stara baba im je, od 90 godina, ručno sašila nošnju, a ja sam im ove godine sašila novu jer je ona bila kratka, mala – s ponosom priča o još jednoj vještini koju zna.


Raskoš nošnje uz turizam nekad i sad

Ovo je marama moje mame kad je bila cura – pokazuje nam gospođa Ljube – a ovo je nošnja kad sam ja bila cura! – dodaje s ponosom.
– Kod nas u Trnovici bio je dobro razvijen seoski turizam. Atlas je vozio svaki dan, jutri i popodne, ture po pet, šest autobusa. Moja mama bi u kominu kuhala menestru, a gosti i svi mi bi na onim štapima pekli pancetu. Menestra bi bila s pancetom, suhim mesom… A prije toga u ponudi sir, smokve, rakija, umbul i patate na ploške ispod sača ili kako se kod nas reče – ispod sasije. Na gumnu se balao linđo i otud su te nošnje i ‘žica za tradiciju’. Mati mi je složila ovu kotulu – ovi ogrnjač i ovi ubrusac oko vrata su materini kad je ona bila cura. Košulu mi je sašila i kamižolicu te ova dole skuta – s ponosom govori naša čuvarica tradicije.

Pročitajte još

VIJEĆNICI APELIRAJU Grad bi trebao kupiti Skočibuhu na Šipanu

Nora Di Leo

KAZNILI IH ZBOG KORIŠTENJA PALETARA Grad sankcionirao Konzum

Dulist

Svjetski je dan darivatelja krvi!

Dulist