Za nekoliko dana stiže nam proljetna ravnodnevnica, a s njom duži i topliji dani savršeni za laganu šetnjicu. Sve što je potrebno je par udobnih tenisica i solidne bežične slušalice, i spremni ste spojiti zdravo s ugodnim i điravati u ritmu dobre glazbe. A ako niste baš sigurni što slušati, ovaj vikend su izašla tri solidna albuma za različite ukuse. Ili za nekoga tko je spreman izložiti se širokom rasponu moderne glazbe.
Sleaford Mods naši su stari gosti, s cijelom kolumnom posvećenom njihovom prethodnom albumu ‘Spare Ribs’ od prije točno dvije godine. Pjevač Jason Williamson i instrumentalist Andrew Fearn su s novim ‘UKGrim’ došli do već osmog dugosvirajućeg uratka, čime pokazuju da je fokus na društveno-političku tematiku uvijek dobar izbor jer su korumpirani i nesposobni političari i budale koje im daju svoje glasove nepresušno i perpetualno obnovljivo vrelo. Samim naslovom Modsi pokazuju što misle o stanju svoje domovine nakon katastrofalne odluke o izlasku iz Europske Unije. Britanci danas žive lošije nego ikada u povijesti, suočeni s visokim cijenama, nestašicama i konstantnim odljevom sposobne radne snage.
Naslovna stvar sa svojim pratećim animiranim spotom otvara album presjekom stanja nacije – s naglaskom na svoju precijenjenu vladu, u ‘Tilldipper’ kritiziraju sveprisutnu korupciju, a u ‘Right Wing Beast’ sebične i narcisistične ulizice i priljepke. Modsi se ne ustručavaju ni kritizirati glazbenu scenu u ‘D.I.Why’ ili ‘Pit 2 Pit’ u kojoj i sebe vide kao dio općeg problema. No dvije najbolje stvari su one s gostujućim dionicama, ‘Force 10 from Navarone’ (pogledajte i istoimeni solidan akcijski film s Harrisonom Fordom i Francom Nerom) s Florence Shaw iz Dry Cleaning, i meni najdraža ‘So Trendy’ s Perry Farrellom. Sleaford Mods su s ‘UKGrim’ dosegnuli nove
kvalitativne visine, a njihova mješavina dubstepa i post-punka zarazit će vas već s prvim taktovima.
Ako ste sasvim zaboravili da je krajem osamdesetih i početkom devedesetih industrijski metal bio iznimno komercijalan žanr, možda je album ‘Screamers’ odlična prilika da se podsjetite na Treponem Pal, band koji je u tom razdoblju bio iznimno utjecajan i cijenjen, ali nikad tako komercijalno uspješan kao Ministry, Fear Factory ili Nine Inch Nails. Od originalne postave iz 1986. preostao je samo pjevač Marco Neves, a novi album njihov je ukupno osmi, prvi nakon ‘Rockers Vibes’ iz 2017.
Njihov najveći uspjeh ostaje ‘Excess & Overdrive’ iz zlatnog doba industrijale, a sa ‘Screamers’ se kroz jedanaest pjesama pokušavaju vratiti u to vrijeme i pronaći mali komadić prostora u glazbenom stilu kojeg Rammstein herkulovskim naporom pokušava održati na životu. Stoga ‘Out of Mind’ i ‘Earthquake’ najviše podsjećaju na njihove njemačke kolege. ‘Heavy Load’ i ‘Machine’ sličniji su drugim Nijemcima – KMFDM-u, no klasični Treponem Pal, koji je uvijek eksperimentirao s jamajkanskim i europskim dubom odlično se čuje na uvodnoj ‘The Fall’ te ‘Too Late’ i ‘Cosmic Riders’. ‘Screamers’ zasigurno neće ostati zapamćen kao vrhunac industrijskog metala, ali je solidno ostvarenje koje se isplati višestruko preslušati u 2023. godini.
Onima željnim sporijeg metala s pjevnim vokalnim dionicama i dobrim solažama dobro će sjesti u uho švedski tradicionalni epski doom band Isole i njihov najnoviji, osmi album ‘Anesidora’. Sedam vrlo kvalitetnih pjesama u tradiciji Candlemassa i Solitude Aeturnusa, s odličnim vokalom Daniela Bryntsea prvi su kvalitetan doom album u 2023. godini. S dovoljno raznolikosti od početne ‘The Song of the Whales’, preko balade ‘Forgive Me’ i gitarski orijentirane ‘Monotonic Screams’, vrhunac dosižu na epskoj osmominutnoj ‘In Abundance’, miješajući visoke čiste vokale s čestim dubokim zlokobnim režanjem. Odličan doom album i velika preporuka ukoliko volite điravati čvrstim odlučnim koracima.
I odličan razlog da u vašoj šetnji ignorirate nametljive poznanike koji mašu i trube. Uvijek im kasnije možete reći: ‘Slušao sam odličnu muziku!’.
FOTO: Sleaford Mods — sleafordmods.co.uk
Treponem Pal — Heavy Pal Association
Isole — Hammerheart Records