U Dubrovniku sve funkcionira izvrsno!

Sally Burgess, redateljica dugoočekivane opere Dubrovačkih ljetnih igara 'Cosi fan tutte', jedna je od vodećih svjetskih opernih glumica.

Također, izvodi dramske mjuzikle, s preko trideset godina iskustva u najjuzbudljivijim operama svijeta, u kojima je i sama tumačila najpoznatije uloge. Njen debitantski nastup u Engleskoj nacionalnoj operi, u produkciji Davida Poutneya, a u ulozi Carmen, lansirao ju je direktno u zvijezde opere, te su su uslijedili nastupi u Metropolitan operi, Pariškoj nacionalnoj operi, pariškoj opernoj kući Bastille, Bavarskoj državnoj operi, Minhenskoj operi, na festivalu u Bregenzu, te u Zurichu, Berlinu, New Zealandu i Portlandu.

Njezine ranije produkcije, poput  Così fan tutte iz 2009. godine, svrstale su je među ponajbolje suvremene redateljice.
Stoga, odlučila je za duList podijeliti svje viđenje novog projekta na kojem radi u suradnji u Igrama
.
Po čemu je ovaj projekt 'Cosi fan tutte' drukčiji od onog kojeg ste radili 2009. godine za English Chamber Opera?

-Godine 2009. prvi put sam se okušala u ovakvoj ulozi, redateljice opere 'Cosi fan tutte'. Ona tada i ova sad, na Igrama, u potpunosti su različiti načini pričanja iste priče. Tad, 2009. rađena je kako bi bila gostujuća, stoga je scena bila osmišljena kako bi se mogla adaptirati na bilo koje kazalište gdje gostuje. Ovdje pak, imamo monumentalnu pozornicu, nevjerojatno lijepu i statičnu. Što se tiče opere koja nam predstoji, prva stvar koja mi pada na pamet jest kako je fantastično raditi s ovim ljudima. Potpuno je drukčija – imamo internacionalne pjevače, iz svih dijelova svijeta, naravno ciljano i namjerno. Cilj nam je bio u potpunosti dočarati ulazak Hrvatske u Europsku uniju, nešto novo i drugačije. Recimo kako se ovdje događa vrlo multikulturalna stvar.

Kako je raditi s ljudima iz svih krajeva svijeta i s našim ljudima ovdje? Evo, po prvi put u ulozi vašeg asistenta okušao se i naš mladi glumac Robert Bošković.

-Ljudi su sjajni, ovdje u Dubrovniku sve funkcionira izvrsno! Zaista mi je ugodno raditi s njima. A Robert – on je 'natural'. Izvrsno se snašao kao moj pomoćnik  i cijenim njegov rad. A kako čujem, on je vrlo omiljen među svojim sugrađanima, i to me uopće ne čudi.

Vi ste se okušali u mnogim ulogama, od redateljskih do pjevačkih, no ipak je jedna bila presudna – ona debitatnska pjevačka, s 23 godine, također u Mozartovom djelu, Zelina u Don Giovanniju? Moglo bi se reći kako je ta uloga promijenila Vaš život.

-Pa evo,da se nadovežem na predhodno pitanje, moglo bi se reći kako sam bila u istoj situaciji kao Robert. Bilo je zaista uzbudljivo i radila sam ju za Englesku nacionalnu operu, koja je kasnije postala moja kuća. Mnogo sam sretnih trenutaka provela tamo, te sam nakon dvije tri godine počela pjevati i internacionalno, no to je ostala moja 'baza'. Više u Velikoj Britaniji na postoji takav ansambl, takvi izvođači.
Bila sam mlad mezzosopran, puna entuzijazma, i rano sam počela, bivajući u timu ljudi koji su bili ipak iskusni izvođači, i redatelj je bio vrlo drag prema meni i jako pažljiv. U tim uvjetima bilo je lako raditi i stvarati nešto. Rijetko kad netko tako mlad ima takvu priliku u životu, te sam iznimno zahvalna zbog tog.

Kako je surađivati s Oliverom Gilmourom?

-On je divan čovjek, odličnog karaktera. Vrlo je autoritativan dok radi, što je pozitivna stvar za ovaj projekt. Njegov život je vrlo zanimljiv, glazbeno gledajući, te se mnogo može naučiti od njega po tom pitanju.