Provesti skoro pola stoljeća na istom radnom mjestu, danas se zaista čini kao prava rijetkost. No nedavna priča na koju smo ‘naletjeli’ na društvenim mrežama, dokazuje upravo kako takve životne situacije nisu nezamislive. Davne 1973. godine, 21. dana u srpnju, službeno se otvorio hotel Croatia. Tog je istog dana s radom u kuhinji počeo i Konavljanin, gospar Božo Katušić kojeg od zaslužene mirovine dijeli tek nekoliko dana.
-Čovjek koji je svojim radom i znanjem kuhao na najvećim svjetskim sajmovima turizma, hodajuća enciklopedija kuharstva – čitamo gosparu Katušiću što su o njemu napisali u objavi u grupi Zavazda Konavle. On nam je kroz smijeh na to rekao: ‘Ma preuveličano vam je to’. Nismo mu povjerovali, nego promislili kako se radi o jednostavnom i skromnom čovjeku koji nije od velikih riječi, ali njegova djela u 47 godina dugoj karijera dokazuju da ima značajno mjesto u svijetu ugostiteljstva. Nema Facebook pa su mu djeca pokazala objavu koja sada ima više od petsto ‘likeova’.
-Svakako da me imponira, ali nisam se nadao ovolikoj medijskoj pažnji – iskreno će gospar Katušić.
Ili kuhinja ili trgovačka
Rođen je u Gabrilima gdje i danas živi. Prisjetio se s nama svojih početaka kada nakon osnovne škole, odlazi u trogodišnju ugostiteljsku školu u Dubrovniku, a praktično usavršavanje odrađuje u cavtatskom hotelu Albatros.
-Nije bilo izbora, ili kuhinja ili trgovačka škola. U to vrijeme turizam se počeo razvijati te su se gradili brojni hoteli. Nisam tada bio svjestan kojim će putem sve to poći. Kad se počeo graditi hotel Croatia, vizija ondašnjeg rukovodstva bila je da školuju svoje kadrove. Zanimljivo je da se nekoliko razreda školovalo samo za taj hotel – naglašava gospar Katušić. Kao stipendist se zapošljava u hotelu ‘Croatia’ gdje, evo, ostaje cijeli svoj radni vijek. Malo pomalo napredovao je u karijeri. Poslije povratka iz vojske 1976. godine, određen je za voditelja kuhinje nacionalnog restorana, koji je u to doba, kaže, bio reprezentativni restoran za posluživanje mnogih stranih delegacija koje su odsjedale u hotelu. Govori kako mu je u sjećanju najviše ostao bivši japanski car Akihito. Nakon Domovinskog rata, u kojem je kao pripadnik 163. brigade HV-a bio tri godine, nastavlja s radom u restoranu. Posljednje desetljeće obavljao je dužnost zamjenika šefa kuhinje. Kao mentora, odnosno osobu koja je na njega ostavila najveći dojam iz svijeta kuharstva, ističe zagrebačkog šefa kuhinje, pokojnog Stanka Ercega.
-Puno mi je pomogao u poslu i bio odskočna daska – ističe.
Cjelogodišnje poslovanje
Svoju karijeru dijeli na razdoblje do Domovinskog rata, i poslije rata. Kad je počeo raditi, ističe kako je tada prevladavala takozvana francuska kuhinja.
-S vremenom se dosta toga promijenilo. U prvom dijelu moje karijere rada bilo je karakteristično cjelogodišnje poslovanje. Organizirani su dočeci Nove godine za velike grupe gostiju. Sjećam se i Karneval festa na kojem su nastupala prva imena estrade, a bio je organiziran direktan televizijski prijenos iz hotelske kongresne dvorane. Od rata se promijenila i gastro ponuda. Više smo se usmjerili na kreativnu kuhinju. Dosta je veći upliv inozemnih kuhinja, nego što je to bio slučaj prije. Dolazi nam i više gostiju s dalekih tržišta, Koreje, Japana i Amerike. Trebali smo se prilagoditi takvom poslu i ići u korak s vremenom te pratiti sve trendove. U zadnjih nekoliko godina u hotelu smo imali dosta stranih vjenčanja te je trebalo raditi jela po posebnom meniju. Uspjeli bismo uvijek, a koristeći se s informacijama s Interneta – govori gospar Katušić ističući kako je ovo posao koji je dinamičan i svakodnevno se mijenja.
-U ovom poslu morate dati sve od sebe i ići u korak sa zahtjevima gosta. Sad su tu i aplikacije kao što je TripAdvisor koja nam kazuje jesmo li uspjeli u tome! Bilo što da napravim, može mi netko reći da ne valja. To je takav posao. Imam sreću, zahvaljujući mojim kolegama, da nismo imali nekih problema. Treba svaku kritiku prihvatiti, shvatiti da su gosti vazda u pravu i tako to treba ostati. Jer ako su gosti zadovoljni, to je najbolja reklama – naglasio je naš sugovornik koji je u kuhinji izrazito cijenio timski rad, dobre međuljudske odnose i urednost!
-Rad s hranom veliki je izazov i higijena treba biti na prvom mjestu – naglašava.
Brojna gastro događanja
Iza njega je sudjelovanje na inozemnim gastro događanjima. S kuharima iz hotela Croatia putovao je na brojna natjecanja, kao što su ‘Jadranski susreti’ te osvojio nekoliko nagrada. Također, bio je član gastro tima na svečanim otvaranjima nekoliko terminala Zračne luke Dubrovnik, mosta dr. ‘Franjo Tuđman’… U hotelu Westin u Zagrebu predstavljao je Dalmaciju na humanitarnoj večeri za slijepe osobe. Surađivao je dugi niz godina s glavnim uredom Hrvatske turističke zajednice i Ministarstvom turizma na promociji hrvatskog turizma. Zasigurno se kao jedan od većih događanja izdvaja Svjetski turistički sajam u Berlinu (ITB). Godine 2003. Hrvatska je bila država domaćin, a gospar Katušić je kao član hrvatskog gastro tima bio zadužen za prijem, odnosno buffet za 3 i pol tisuće uzvanika. Pokazao nam je i neke fotografije koje su zapisi u vremenu u njegovoj bogatoj karijeri. Kao član te voditelj hrvatskog gastro tima sudjelovao je također u organiziranju hrvatskih večeri u Baltičkim zemljama, Munchenu, Pragu, Stockholmu… Ističe i Svjetsku izložbu ‘EXPO’, odnosno Festival mora i brodova koji se održao u francuskom gradu Brest. A drago mu je bilo, tijekom nekoliko godina, u hotelu Croatia ugostiti najbolje djelatnike hrvatskog turizma u sklopu manifestacije ‘Plavi cvijet’ u organizaciji HTZ-a. Priznaje kako je tijekom svoje dugogodišnje karijere imao puno ponuda za rad u hrvatskim restoranima, ali i u onim svjetskim.
-I da sam pošao vani, možda bih imao više, ali uvijek bi mi nešto falilo. Za ostanak u hotelu presudila je blizina obiteljskog doma. Stvorio sam obitelj i nekako me sve vezuje za moj rodni kraj. U nas je najljepše, nema do naše klime. Ne bih mijenjao naše more! I ovdje se mogu postići izvanredni rezultati, samo ako se hoće. Lijepo je poć’ u svijet, ali treba se doma vratit’ – rekao je gospar Katušić. Kaže kako je riječ o poslu koji mu je dao puno iskustva i znanja, no isto tako, riječ je o napornom i zahtjevnom poslu koji zahtijeva brojna odricanja. Kuhinja je, kaže, ‘bijeli rudnik’.
-Stalna je napetost i utrka s vremenom. Ne možete provesti praznike u obitelji, sasvim je normalan dvokratan rad, kao i radne nedjelje. Nekad i nema radnog vremena. Zahvalan sam svojoj supruzi koja je imala veliku ulogu u odgoju djece. Smatram da su djeca najvažnija u životu. Mnogi u utrkama za karijerama zapostave obitelj, a to se vrati kad tad – reći će gospar Katušić. Kad je doma, najviše voli raditi pašticadu s domaćim njokama i konavosku zelenu menestru. Ništa komplicirano, kaže. Sad će se, ističe, u mirovini više posvetiti svojim maslinama i đardinu. ‘Uvijek se nađe kakav posao’, kroz smijeh će gospar Katušić.
Nagrada za doprinos hrvatskom kulinarstvu
Član je Hrvatskog kuharskog saveza od osnivanja i sudionik prvog kongresa 2003. godine te trećeg koji se održao 2013. u Vinkovcima. Tada je dobio Jubilarnu medalju Hrvatskog kuharskog saveza za značaju potporu u radu i realizaciji projekata saveza te doprinos afirmaciji hrvatskog kulinarstva i baštine.
Bitni su ljudi!
U vrijeme kad sam se školovao, najveći je naglasak bio na praksi. Ugostiteljska škola u Dubrovniku, kao i ona u Opatiji, bile su jako priznate. Sagledavajući trenutnu situaciju u ugositeljstvu, vidim da mladi odlaze, ali radna snaga ne dolazi kod nas. Hotelske kuće već rade na školovanju vlastitih kadrova kako bi ih zadržali. Mogu ih zadržati među ostalim u vidu dobrih plaća i bonusa, ali i da im daju nadu i perspektivu. Mi smo imali sreću da smo svi dobili stalni posao i na jedan nas je način to vezalo da ostanemo. Treba shvatiti poslodavaca koji ne može plaćati ljude cijelu godinu, jer ima dosta fiskalnih i parafiskalnih nameta. No, trebali bi se udružiti s državom po pitanju rješavanja problema nedostaka kadra. Nema smisla da dovodimo ljude kad bismo mogli educirati naše kadrove. Potrebno je imati kvalitetan kadar. Ljudi su osnova. Možete milijune eura uložiti u neku građevinu, ali ljudski faktor je najbitniji.