RAZGOVOR S VELEPOSLANIKOM IZRAELA U HRVATSKOJ NJ. E. ILANOM MOROM ‘Željeli bismo s Hrvatskom surađivati u digitalizaciji, zelenoj energiji i poljoprivredi’

Pristigao je u našu malu redakciju u prijepodnevnim satima, a posebno mu je drago bilo kad smo ga s vrata pozdra­vili sa ‘šalom’. Cilj mu je, prilikom posjeta nekom gradu, stupiti u kontakt, osim s lokalnim vlastima, i s lokalnim medijima te upoznati njihovu svakod­nevicu i tematiku kojom se bave. Za njega su ti odnosi jednako važni, kao i oni s nacionalnim medijima. Riječ je o veleposlaniku Izraela u Hrvatskoj Nje­govoj Ekscelenciji Ilanu Moru koji je u Dubrovniku službeno boravio nekoliko dana, a povodom Dubrovnik Foruma kao predstavnik svoje zemlje. Inače, naš je Grad već posjetio privatno 2015. godine, a posebno će istaknuti koliko cijeni ljepotu Dubrovnika. Održao je ovoga puta sastanke s gradonačel nikom i županom, a neizostavan je bio posjet židovskoj zajednici. Ističe i kako puno Izraelaca voli doći na odmor u Dubrovnik, a prvo što im padne na pamet kad se spomene Hrvatska su – nogomet, hrana i Igra Prijestolja. Izra­elci, prema njegovim riječima, vole ploviti Jadranskim morem. I naš je sugovornik iskoristio slobodno vrijeme za uživanje s prijateljima na moru, a sudjelovao je i na otvaranju Dubrovač­kih ljetnih igara. U razgovoru za DuList komentirao je kupnju borbenih aviona, govorio je o birokraciji i digitalizaciji, o projektu na Srđu, ali i o situaciji s COVID-om u Izraelu. Za početak smo ga pitali kako je među svim dubrovačkim medijima izabrao baš našu redakciju. ­
— Zar ima još medija u Dubrovniku!? Izraelcima je bitno uspostaviti kontakt s lokalnim vlastima i medijima. Svaki izraelski diplomat razgovara s medi­jima i nije u strahu od medija. Nemam problema s davanjem intervjua, ili stati ispred kamere, gostovati na radiju… Lokalni mediji, dakle, nisu ništa manje važni nego nacionalni. Lokalci prvo što naprave ujutro je provjere što se dogodilo u njihovom gradu. U ovom vremenu kad su društvene mreže sve popularnije, izraelska diplomacija ulaže napore kako bi bila prisutna na ovim platformama. Ako me pratite na Twitteru, vidjet ćete da imam objave čak tri puta dnevno. Imao sam i Tik- Tok, ali sam shvatio da to nije za mene. Premlad sam za to (smijeh). Nemam osobni Facebook, ali moja diploma­cija ima vrlo aktivnu stranicu ‘Izrael u Hrvatskoj’. To je naša sadašnjost i budućnost. Primjerice, sudjelovao sam na platformi Joomboos kako bih predstavio Izrael u dobrom svjetlu. Jer, kad gledate televiziju, nekad Izrael nije predstavljen u pozitivnom kontekstu. Želimo predstaviti drugu stranu real­nosti. Da, mi imamo problem s Pale­stincima i Iranom. Da, imamo i terori­zam, no postoje druge stvari po kojima Izrael nije poznat i ljudima su nepo­znate. Postoji toliko inovacija i startup-ova u našoj zemlji – rekao je Mor.
Prije dolaska u DuList sastali ste se sa županom Nikolom Dobrosla­vićem, a planiran je i sastanak s gradonačelnikom Matom Franko­vićem. Jeste li razgovarali o nekoj vrsti suradnje?
Razgovarao sam sa županom o poljo­privredi i navodnjavanju u Neretvi.
Moglo bi se nešto napraviti po pitanju organiziranja malih poljoprivrednika u veće jedinice. Izrael ima puno isku­stva na području poljoprivrede. Imamo odličnu tehnologiju koja čini posao lak­šim i više profitabilnim. Osim poljopri­vrede, jedno od pitanja su zelena ener­gija i digitalizacija.
U nas ide sve polako. Upoznati ste s našom birokracijom.
I Izrael je također vrlo birokratska zemlja. Procesi su nekada vrlo teški, primjerice, za dobiti dozvole. Ali, ula­žemo napore u poboljšanje digita­lizacije u javnom sektoru. To je vrlo važno. Ministarstvo pravosuđa vrlo je napredno u postavljanju obrazaca na online stranice. To je jedna, kako sam naveo, od ideja na kojoj možemo sura­đivati – digitalizacija. Razmišljam o organizaciji konferencije u Zagrebu na temu digitalizacije na kojoj možemo dovesti hrvatske i izraelske stručnjake i razmijeniti razmišljanja.
Hrvatski i izraelski ministar vanj­skih poslova Gordan Grlić Radman i Gabi Ashkenazi potpisali su kra­jem prosinca prošle godine Memo­randum o suglasnosti o strateškom partnerstvu dvaju ministarstava.
Tako je, i pokušavamo ga sada imple­mentirati. Ide polako, ali u dobrom smjeru. To je za nas napredak u odno­sima dviju država.

Jeste li razočarani što naša država nije izabrala i kupila izraelske F-16 avione?
To je dobro pitanje. Originalni dogovor bio je odličan za obje strane. Hrvatska je u to vrijeme napravila pravu odluku i dobila, kako se kaže, ‘vrijednost za novac’. No, nažalost, sve je stalo, nismo mogli ispuniti dogovor. Ne mogu reći tko je za to odgovoran, ali svatko govori o ‘slonu u sobi’, i bez toga da se kaže tko i zašto. Sada je nova situacija. Bila je objavljena nova ponuda, sudjelovali smo u njoj, a Hrvatska vlada donijela je odluku o kupnji francuskih borbenih aviona. Nedugo nakon toga, postav­ljena su mi pitanja o ovome te sam pritom zaželio Hrvatskoj sreću i puno uspjeha. To neće negativno utjecati na naše odnose. Ako je ovo što Hrvat­ska želi sada, to je ono što će Hrvat­ska i dobiti. No, svi znaju o kvaliteti naše tehnologije, kao i kako je izrael­ski vojni sustav napredan. Šteta je što prvi ugovor nije prošao jer smo mogli uspostaviti suradnju za druge aktivno­sti u industriji, istraživanju i razvitku, mogli smo graditi tvornice strjeljiva. Šteta. Obje su strane izgubile. No, tako je, kako je. Sretno Hrvatskoj s francu­skim avionima. Nisam ciničan. Stvarno vam želim dobru sreću. Pokušavamo pronaći druge ideje na kojima možemo surađivati.
Dosta podupirete startup-ove.
Tako je, to je jedna od ideja koje želimo promovirati. Zbog toga smo vrlo aktivni na društvenim platformama jer želimo pokazati Izrael na drukčiji način, način koji je prijateljski prema Hrvatskoj i ljudima. Ulažemo u to puno napora. Tel Aviv uvelike promo­vira otvorenost, toleranciju i jednaka prava. Postoji dosta aspekata koje ljudi ne znaju. Također, održavam dosta pre­davanja, a koje je pandemija nažalost usporila. Radi se o predavanjima o Izra­elu, političkim konfliktima, inovaciji, holokaustu… Ne možemo ne govoriti o prošlosti. Jer, ako želimo imati dobru budućnost, moramo o njoj i razgovarati.
Dvije godine ste Veleposlanik Izra­ela u Hrvatskoj. Kakve su Vaše impresije o Hrvatskoj?
Hrvatska je sjajna. Moje su impresije zaista dobre. Iz topografskog i geo­grafskog gledišta, jedna je od najljepših zemalja svijeta. Mlada ste demokracija od 30 godina. Proživjeli ste rat. Dok su druge zemlje ulazile u Europsku uniju, vi ste se borili za neovisnost. Imate ‘prazninu’ od više od pet godina, ali napokon ste dio Europske unije. Poku­šavate nadoknaditi to vrijeme. Nije lako, ali na pravom ste putu. Ideja je da ljudi shvate koje su prednosti ulaska u EU. Ako je ne tretirate kao automat za novac, to je dobro. Postoje zemlje u EU koje očekuju da će dobiti samo novac. To ne ide tako, malo je kompliciranije.
A ljudi?
Svugdje su prisutni dobri ljudi i oni ne tako dobri. Ljudi su većinom pozitivni. Nisam čuo pakostan napad ili pun mržnje kao što je ‘Izrael nema pravo postojati’. Ako se, primjerice, ne sla­žete s izraelskom politikom, možemo raspravljati, ali na kraju se možemo složiti ili ne. No, ako mi kažete da je Izrael kolonijalistički i imperijalistički izum velesila i da nema pravo posto­jati – hvala lijepa, ali ne možete biti moj partner. Možda jedina zemlja u Europi koja može razumjeti stvarnu sigurnosnu situaciju Izraela je Hrvat­ska. Bude, dakle, kritika, ali to je u redu. No, postoje i oni koji o Izraelu govore s divljenjem. Također, ne može se igno­rirati činjenica da je Hrvatska bila u komunizmu dugi niz godina. Taj način razmišljanja je i dalje prisutan što ima velikog utjecaja, ali nadvladat ćete i to. Trebat će vremena.
Jesu li Izraelci spremni ulagati u Hrvatsku?
Izraelci su poslovni ljudi. Vole istražiti mogućnosti te ako vide dobru moguć­nost, doći će. No, oni predstavljaju 50 posto u cijelom procesu, ostalih 50 posto ovisi o vama i vašoj birokraciji. Ako je birokracija spora, i moraju se ispuniti razni obrasci, onda neće biti kooperativni te će otići negdje drug­dje gdje je administracija lakša i puno kraća. Spremni su doći, ali mislim da ne vide baš potencijal. Hrvatska je poznata po turizmu, Igri prijestolja, nogometu, ali većina ne zna da vi imate Institut Ruđer Bošković, fakultete, zatim Mata Rimca. Morate ispričati te priče.
Jeste li informirani što se događa s projektom golfa na Srđu?
Nisam uključen u ovu temu. Znam samo da ovaj problem ovisi o sudu.
Hoće li to utjecati na odnose među dvjema državama?
Mislim da neće. To je poslovna transak­cija. Stvarno nisam stručnjak o ovome. Mislim da ljudi u Izraelu ne znaju o ovome. Ovo neće biti prepreka. Pre­prekom smatram birokraciju.
Jeste li upoznati s informacijom da Dubrovnik kao grad ide u smjeru digitalizacije, u čemu se ističu i pri­mjeri projekata kao što je ‘Car Sha­ring’ kako bi se smanjile gužve i rasteretile prometnice.
Naravno. Znam da je Dubrovnik bio proglašen najboljim ‘Smart Cityjem’ u 2019. godini za rješenje po pitanju par­kinga. U Izraelu je također promet uža­san. Previše je automobila, svaka obitelj ima dva do tri auta.

Koje je po Vama rješenje?
Trebali smo početi raditi na podze­mnoj željeznici prije puno godina. No, sada radimo na tome. U Tel Avivu je zbog toga trenutno kaos. Što raditi? Potrebno je imati bolju infrastrukturu, koju i imamo, ali izvan Tel Aviva. To je grad koji nije napravljen za aute. Ceste su uske.
Kakva je trenutna situacija s COVID-om u Izraelu?
Više od 50 posto ljudi je cijepljeno. Bro­jevi oboljelih rastu, ali ne dramatično. Smatram da je situacija trenutno sta­bilna. Trenutno promoviramo cije­pljenje djece od 12 do 15 godina. Sma­tramo da je to izvor novog Delta virusa. S obzirom na to da u Izraelu imamo dobre ‘rezerve’ i ekonomiju, vlada je ‘ulijevala’ novac u tržište. Do kraja lip­nja su davali novčanu potporu oso­bama koje nisu radile. Dobili su novac besplatno, a nisu morali raditi te nisu imali motivacije. Trenutno ima tisuću slobodnih radnih mjesta, no ljudi i dalje ne žele raditi. Izraelska vlada je napravila dobru stvar i dala ljudima potporu. Sada je u redu situacija, neza­poslenost je sve manja, no ne onoliko koliko bismo htjeli. Inače, prije pande­mije nezaposlenost je iznosila 1,3 posto.
Je li s Vama u Zagrebu i supruga?
Inače je moja supruga sa mnom, no tre­nutno je u Izraelu zbog nekih privatnih stvari. Moja obitelj je također u Izraelu. Moj sin je u Berlinu, a kći u Izraelu. Imam i dvoje unučadi.
Kakva je trenutna ratna situacija u Vašoj državi?
U redu je, ali opet moramo odvesti djecu u sigurne kuće i skloništa jer Hamas bombardira. Više smo zabri­nuti zbog koronavirusa, nego Hamasa.
Zaista?
Da. Nažalost, naviknuti smo živjeti s terorizmom. Sada se više suočavamo s Iranom i nuklearnim prijetnjama.
Jednom ste rekli da je tu riječ o humanom ratu. Rat je sam po sebi zao, ali… Kad želite bombardirati neke objekte, nazovete građane i kažete im što planirate.
Recite mi koja još vojska to u svijetu radi. Imamo cilj, i znamo da su u odre­đenom objektu teroristi. No, znamo kako doći do nedužnih civila, nazo­vemo ih i kažemo da imaju sat vre­mena da uzmu potrebne stvari i pođu na neko drugo mjesto. Dolazi do štete, ali ljudi nisu ubijeni. Današnje rato­vanje je drukčije zbog ljudskih prava. Uvijek postoji dilema što napraviti. Jer, napadaju te i moraš se zaštititi. Kako to napraviti? Međunarodni kazneni sud u Haagu, iako nismo njegovi članovi, odlučio je pokrenuti istragu protiv nas. Ne protiv Sirije, Libanona i dru­gih država koje su prekršile ljudska prava. Ali kad se branimo, jedina smo zemlja koja se istražuje. To je problem, ali moramo se boriti.
Odvija li se i propagandni rat?
Naravno. Kada se odvija propagandni rat protiv nas, dolazi do porasta anti­semitizma. To je užasno. Stvari koje ne možete ni zamisliti, dio su dija­loga i diskursa. Europska unija podu­pire edukacijski sustav Palestine i ako provjerite sadržaj knjiga, strašno je kako glorificiraju teroriste i kako por­tretiraju Izrael i Židove. Antisemiti­zam je prisutan dugo vremena kroz povijest. Primjerice, tu je ekonom­ski antisemitizam prema kojem smo krivi za ekonomske štete u svijetu. Za sve što se događa u društvu, uvijek će biti netko tko će okriviti Židove. Gro­zne su to priče! Najveći problem je što postoje ljudi koji vjeruju u to. Ako pitate osobe na ulici, slažu li se da su Židovi odgovorni za ubojstvo Isusa Kri­sta, automatski odgovor bit će da jesu. Katolička crkva je još 1965. godine na Drugom vatikanskom saboru, izdala deklaraciju kojom se govori katoličkim vjernicima da prekinu kriviti Židove za ubojstvo Isusa Krista. No, to ipak nije u potpunosti prestalo. Inače, tre­nutno imam dobre odnose s Katolič­kom crkvom.

‘KLASIČNA PRIČA’ ‘Neki ostali, a neki migrirali’
Moj otac je došao iz Poljske, a moja majka iz Rumunj­ske. Ovo je klasična priča Židova poslije Drugog svjet­skog rata. Preživjeli su ostali u Europi, neki su migrirali u Sjedinjene Američke Države, ali većina je migrirala u Palestinu te u Izrael. Izgubili su obitelji, i u Izraelu su stvorili novi život. Kao i moji roditelji. Nisu bili u kon­centracijskim logorima, no moj ujak jest. Kad bismo ga posjetili, uvijek bi bio miran i teško bi pričao.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 14. srpnja 2021.