Stanje u prostoru, prekomjerna izgradnja često okarakterizirana kao devastacija te izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika vruća su tema posljednje tri godine. Na idućoj sjednici Gradskog vijeća trebale bi se pokrenuti i izmjene tekstualnog dijela prostorno-planskih dokumenata, a u cilju što kvalitetnijeg unaprjeđenja prostornog uređenja, sklopljen je sporazum s Društvom arhitekata Dubrovnik koje će pružati Gradu savjetodavne usluge i davati stručna mišljenja prilikom izrade izmjena i dopuna PPU-a i GUP-a. Sve to bio je povod za razgovor s pročelnicom Upravnog odjela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša Jelenom Lončarić.
Gradske vijećnike uskoro očekuje Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o izradi izmjena i dopuna PPU-a i GUP-a, na što se konkretno te izmjene odnose?
Radi se o postupku koji je započet prošle godine kad je namjera bila realizacija pojedinih gradskih i županijskih projekata te otklanjanje određenih neusklađenosti odredbi za provođenje. Međutim, tijekom postupka izrade utvrdilo se da su se promijenile određene okolnosti i da bi trebalo detaljnije ‘pročešljati’ cijeli tekst s obzirom da konzervatorska podloga za ‘buffer zonu’ nije bila dostavljena pa se nisu stvorili preduvjeti za sveobuhvatne izmjene i dopune. Pojavila se dakle potreba za dodatnim izmjenama i intervencijama u tekstu odredbi. Izmjene i dopune Prostornog plana i GUP-a se konkretno odnose na dječji vrtić u Komolcu, na zonu sanitarne zaštite izvorišta Ombla, realizaciju skloništa za životinje na području Grabovice, kao i na realizaciju smještajnog objekta za liječnike u zoni kompleksa Opće bolnice Dubrovnik. Zatim je tu detaljnije definiranje uvjeta za izgradnju javnih garaža, ali i rekonstrukcija prometnog sustava na području Rijeke dubrovačke. Za to područje je izrađeno idejno rješenje te se pokazalo da je u tom dijelu potrebno uskladiti Prostorni plan i GUP, baš kao i za prihvatilište za beskućnike na području Batahovine. Izmjene i dopune tiču se i rekonstrukcije prometnice do tvrđave Imperijal na Srđu. Riječ je o postojećoj prometnici, koju treba rekonstruirati jer se za sad još neće izgraditi nova prometna mreža na Srđu, a znamo koji problemi na toj prometnici nastaju posebno tijekom turističke sezone.
Što se tiče odredbi, redefinirat će se odredbe koje se tiču visina, uvjeta uređenja na građevinskim česticama, preispitat će se svi uvjeti gradnje u svim zonama, udaljenost građevina, u biti sve ono što smo tijekom konzultacija s Društvom arhitekata i nadležnim Upravnim odjelom za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje detektirali kao problematično u provedbi ili kao eventualne buduće probleme koji bi se mogli pojaviti u prostoru. Svakako bi trebalo doći do smanjenja visina građevina, jer su za pojedine vrste građevina bile propisane ipak malo veće visine od poželjnih. No, tek nam sad slijedi konkretno usklađivanje svih odredbi pa ćemo i tijekom rada i prikupljanja zahtjeva javnopravnih tijela doći do konkretnih zaključaka koje odredbe treba promijeniti.
Kad se može očekivati usvajanje i početak primjene novih odredbi i kakva je točno procedura od odluke u rujnu do usvajanja?
Usvajanje očekujemo do kraja godine ako se sve okolnosti poklope. Dosad smo proveli cijeli prethodni postupak, posebno onaj vezan za zaštitu okoliša gdje smo uputili zahtjev za davanje mišljenja nadležnom županijskom upravnom odjelu, koji je zatim, budući da je već proveden postupak Ocjene o potrebi Strateške procjene utjecaja na okoliš, dao mišljenje da ne treba provoditi novi postupak niti izraditi Stratešku procjenu utjecaja na okoliš. Temeljem navedenog stvorili su se preduvjeti da prijedlog izmjena i dopuna odluka možemo uputiti na Gradsko vijeće. Njihovim usvajanjem i objavom u Službenom glasniku te stupanjem na snagu iste ćemo uputiti na davanje mišljenja i zahtjeva javnopravnim tijelima, koja imaju rok od 15 dana za dostavu zahtjeva (ako ih imaju). Slijedi utvrđivanje prijedloga plana za javnu raspravu, a paralelno će se usuglašavati s nadležnim upravnim odjelom, Društvom arhitekata i stručnim izrađivačem tekst koji će se dostaviti gradonačelniku u svrhu utvrđivanja tog prijedloga Plana. Potom ide provođenje javne rasprave koja može trajati od 8 do 15 dana, slijedi izrada izvješća o javnoj raspravi, nacrt konačnog prijedloga i konačni prijedlog plana kojeg utvrđuje gradonačelnik. Konačni prijedlog se upućuje na mišljenje županijskom Zavodu za prostorno uređenje, a nakon toga na suglasnost nadležnom Ministarstvu. Po dobivanju suglasnosti slijedi usvajanje na Gradskom vijeću i stupanje na snagu. Procedura je jednaka i za Prostorni plan uređenja i za Generalni urbanistički plan.
To je zapravo po najavama gradonačelnika tek prvi korak, koji je sljedeći i može li se očekivati smanjivanje pojedinih građevinskih zona? Znači li to da nam se više neće moći dogoditi Solinska ulica?
Očekujemo dostavu službene konzervatorske podloge koja će biti podloga za izradu sveobuhvatnih izmjena i dopuna PPU-a i GUP-a. Za razmatranje svih problema u prostoru moramo pokrenuti sveobuhvatni postupak koji će uključivati i izmjenu određenih građevinskih područja. Smanjivanje građevinskih zona je uvijek osjetljivo pitanje. Međutim, ako konzervatorska podloga, koja je stručna podloga, bude davala takve uvjete i ako na temelju toga i urbanisti takav potez budu smatrali opravdanim, smanjenje pojedine građevinske zone će svakako biti moguće.
Mogu li se u tom slučaju očekivati neke pravne posljedice?
To je uvijek moguće jer je riječ o jako osjetljivom pitanju. Tu se stvara određena pravna nesigurnost. Čim ste neku zonu prenamijenili u građevinsku, netko je možda takvo zemljište nekome drugome prodao, možda je nekoliko ljudi sudjelovalo u lancu kupoprodaje i može se dogoditi da se nekoga teško ošteti s takvom prenamjenom. Međutim, ako je to opravdano u svrhu zaštite prostora, takva prenamjena je moguća i to je i Ustavno i zakonsko pravo jedinica lokalne samouprave.
Postoje veliki pritisci za prenamjenu područja Petke, kakav je Vaš stav i stav Grada Dubrovnika?
Naš stav je da eventualno proširenje građevinske zone na tom području nije opravdano. Ipak se radi o park šumi, koju je potrebno štititi. Dugi niz godina tamo se ipak polako zadiralo u park šumu, što je vidljivo u prostoru, a na tom području se nalazi i ljetnikovac Rašica, čiji je areal također potrebno štititi.
Zbog čega se ne mogu raditi novi cjeloviti dokumenti prostornog planiranja?
Prije svega je potrebno donijeti Državni plan prostornog razvoja, koji je trebao biti donesen 2019., ali još nije. Postupak je započet, ali nije provedena javna rasprava, a on je glavni preduvjet za izradu i donošenje nove generacije planova županijskog i lokalnog značaja. Nije donesen niti novi pravilnik koji se odnosi na kartografske prikaze i obvezne sadržaje prostornih planova. Naime, planiraju se izrađivati planovi nove generacije. Oni će se izrađivati u GIS sustavu i bit će elektronički. Neće više postojati papirnati planovi. Kad se donese Državni plan prostornog razvoja ti podaci će se automatski, elektronski prebaciti na županijsku razinu, a potom u GIS-u i na lokalnu razinu. Dakle sustav je jako dobro osmišljen, ali još nisu ispunjeni svi preduvjeti da bi on u potpunosti mogao funkcionirati. Dakako, županijski i prostorni plan grada će se moći paralelno izrađivati, ali ipak će županijski morati početi s izradom malo ranije.
Koliko će Vam to olakšati posao?
Jako puno jer nećemo morati nabavljati pojedine podloge, budući da će one već postojati u informacijskom sustavu. Često smo imali problem i s Katastrom i s nabavom drugih stručnih podloga i s podlogama pojedinih javnopravnih tijela, a sad sva ta javnopravna tijela svoje podatke moraju držati u digitalnom obliku i morat će ih unositi u sustav. Tada ćemo mi te podatke automatski preuzimati i nećemo više morati čekati, pisati dopise, tražiti, slati požurnice… S tim će se ubrzati postupak te će se stvoriti pravna sigurnost, jer ćemo znati da su to zadnji podaci koje imamo.
Kad to možemo očekivati, koji su rokovi?
Rokovi su već probijeni više puta. Nadam se da bi taj sustav mogao zaživjeti kroz idućih nekoliko godina. Prije dvije godine Grad Dubrovnik je poslao zahtjeve za izradu Državnog plana sukladno zahtjevu tadašnjeg Državnog zavoda za prostorni razvoj i nismo do danas zaprimili poziv za javnu raspravu. Postupak jest u tijeku, ali konkretne podatke još nismo dobili.
Često se moglo primijetiti prebacivanje odgovornosti iz Upravnog odjela za izdavanje dozvola na Vaš odjel, a kao glavna argumentacija koristila se činjenica kako je sva ova gradnja kojoj danas svjedočimo u prostoru propisana GUP-om, kako to komentirate?
Ovaj upravni odjel je nositelj izrade prostornih planova. Prijedloge planova za javnu raspravu i konačne prijedloge je do 2009. godine utvrđivalo Gradsko poglavarstvo, a zatim osoba koja obnaša funkciju gradonačelnika. Mi smo nositelj izrade planova, a u postupku njihove izrade sudjeluje cijeli niz javnopravnih tijela, baš kao i upravni odjeli Grada. Uvijek zahtijevamo dostavu podataka i uključujemo sve naše nadležne upravne odjele u postupak, a uključena je i javnost. Cijeli niz institucija i stručnjaka radi na izradi pojedinog plan.
Čuli smo i kako je dolazilo do različitih tumačenja odredbi GUP-a, kako je to moguće i možete li nam navesti primjer gdje je različito tumačenje moguće?
Niti jedan pravni, zakonski i podzakonski akt nije moguće napisati toliko precizno i nomotehnički jasno da bi se mogla isključiti mogućnost drukčijeg tumačenja. To je u praksi uvijek moguće, posebno kad je u pitanju provedba ovakvih dokumenata s obzirom da se tu radi i o konkretnim projektima, o konkretnim situacijama na terenu gdje primjenjujete i grafički i tekstualni dio. Osim toga, cijela je šuma propisa koji se svakodnevno mijenjaju. I sami zakoni koji reguliraju prostorno uređenje i gradnju su se od 1994. godine, kad je donesen prvi Zakon o prostornom uređenju, nebrojeno puta mijenjali. Nije jednostavno stoga tumačiti pojedine odredbe prostornih planova. Znali smo nekad zauzeti drukčiji stav oko određenih pitanja. Međutim, nismo službeno sudjelovali davanjem mišljenja nego smo u kolegijalnoj komunikaciji vidjeli da različito pristupamo pojedinim temama. Kao primjer mogu navesti tumačenje o tome koju bi namjenu imali apartmani, odnosno je li riječ o stambenoj ili poslovnoj namjeni. U smislu GUP-a smatrali smo da bi oni trebali predstavljati stambenu, a ne poslovnu namjenu.
Osnovni GUP i njegove izmjene i dopune koje su bile u međuvremenu, nisu razmatrali posebno to pitanje. Ono tada nije ni bilo aktualno. Apartmanizacija se aktualizirala tek iza 2015. Tada smo primijetili neke probleme u prostoru i to su detektirali i službenici upravnog odjela za dozvole. GUP je u dijelu definiranja broja parkirališnih mjesta apartman tretirao kao stambenu namjenu, a tome u prilog ide i njegov način korištenja jer služi za smještaj. Budući da GUP-om nije definirano u koju točno namjenu spada, moguće je i različito tumačenje budući da je Pravilnikom o ugostiteljskim objektima propisano da se radi o poslovnom prostoru. Zato danas imate građevine koje su u poslovnoj zoni u Gruškom polju, u kojima je izrađen niz apartmana, a prava namjena GUP-a bila je da se u tu poslovnu zonu smjeste zapravo uredi, odnosno sadržaji poslovne namjene. No, sad su tamo apartmani koji će se vjerojatno koristiti kao stanovi. Moguće je dakle i jedno i drugo tumačenje i teško je sad reći tko je u pravu, a tko nije kad GUP tada nije prepoznavao taj problem, jer on u tim trenutcima nije ni postojao.
Spomenuli ste kako dosad u postupku izdavanja dozvola niste davali službeno mišljenje, međutim to se nedavno promijenilo. Što nam donosi uključivanje Vašeg odjela u postupak ishođenja građevinske dozvole i zar takva suradnja nije bila nužna i dosad?
Na Gradskom vijeću je donesena izmjena Odluke o ustrojstvu Gradske uprave gdje je nama dodijeljeno u nadležnost davanje mišljenja vezano za tumačenje i primjenu odredbi prostornih planova. Mi možemo jedino davati mišljenje ako se pojavi nejasnoća u primjeni određenog prostornog plana. Naime, Zakon o prostornom uređenju i Zakon o gradnji su jako specifični i striktni vezano za definiranje nadležnosti ovakva dva upravna odjela. Tako je sukladno zakonu upravni odjel za izdavanje dokumenata prostornog uređenja i gradnje upravno tijelo, koje je nadležno za provedbu prostornih planova i izdavanje akata o gradnji, dok mi spadamo pod definiciju stručnog upravnog tijela koje je nositelj izrade prostornih planova. Radi se o potpuno različitim aktivnostima i postupcima. Oni primjenjuju Zakon o općem upravnom postupku pri izdavanju dozvola, dok mi primjenjujemo isključivo neupravni postupak i nemamo nadležnost u upravnom postupku. Stoga smatramo da konkretno sudjelovanje i davanje posebnih uvjeta u pojedinoj građevinskoj dozvoli ne bi bilo zakonski moguće.
Kako će se onda realizirati odluka Gradskog vijeća?
Primjerice ako se prilikom izdavanja nekog akta za gradnju pojavi različito tumačenje vezano za primjenu pojedine odredbe prostornog plana ili se uoči da je neka odredba problematična, može nam se uputiti zahtjev za davanje mišljenja. Također, nema prepreke da mi u kolegijalnom dijelu rada s našim kolegama razmjenjujemo mišljenja i zauzimamo zajedničke stavove. Tu nema prepreka, ali za konkretnu građevinsku dozvolu, tu je zakon isključivo propisao nadležnost odjela za dozvole. Oni nisu vezani za naše mišljenje, čak ni za mišljenje nadležnog ministarstva. Stoga treba biti jako oprezan prilikom izdavanja takvih akata i vođenja takvih postupaka. U suprotnom bi bili podložni različitim žalbama.
Gradonačelnik je u jednom razgovoru za DuList rekao kako se u trenutku kada konzervatorska podloga za novu buffer zonu bude aplicirana u prostorno planske dokumente više neće moći raditi planovi po narudžbi kao što je bilo 2014. Vaš potpis stoji i na tom dokumentu…
Moj potpis jest na tom dokumentu kao potpis osobe koja je odgovorna za provođenje javne rasprave. Na tom je dokumentu i potpis tadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća, a prijedlog plana i konačni prijedlog plana je utvrđivao tadašnji gradonačelnik. Ne bih rekla da je to bio plan po narudžbi, to je bila regularna izmjena i dopuna kao što je to bio slučaj i s izmjenama i dopunama iz 2007., ali i s osnovnim planom iz 2005. Javnost je 2014. godine imala priliku sudjelovati u izradi tog plana čak tri puta, prije samog postupka izrade davanjem prijedloga i na dvije javne rasprave. Svjesna sam da on ima svojih nesavršenosti i nedostataka. On nije savršen plan, ali nisu savršeni niti ovi iz 2007. i 2005. Svaki plan ima svoje i prednosti i nedostatke.
Zbog GUP-a je gradonačelnik prema njegovim riječima primao prijetnje, jesu li se i na Vas radili pritisci?
Tijekom svih ovih godina bila sam izložena svim mogućim vrstama negativnog i agresivnog ponašanja pojedinaca. To su jako ružna iskustva. Ovo je jako stresan posao i neminovno je da se susrećete s takvim načinima ponašanja. Vjerujem da su pritisci na gradonačelnika puno veći, jer je osoba koja je na funkciji gradonačelnika ta koja donosi konačne odluke o tome hoće li se nešto mijenjati, kreće li se u postupak, kakav će se prijedlog plana utvrditi i kakav će se konačni prijedlog plana uputiti na Gradsko vijeće. Netko tko je gradonačelnik Dubrovnika u tom je smislu sigurno izložen jako velikim pritiscima. Ovo je jako vrijedan prostor i to je neminovno. Pritisci su uvijek postojali, vjerujem da su postojali i prije 30 i 50 godina.
Završena je javna rasprava za UPU 2.2 Sveti Jakov, međutim to nije jedina planirana gradnja. Konkretno riječ je o potezu od Zlatnog potoka prema Belvederu, između Vlaha Bukovca i Frana Supila. Kakva je gradnja tu planirana i propisana prostornoplanskom dokumentacijom?
Cijelo to područje je građevinsko područje, koje ima svoje uvjete. Tu je planirana gradnja srednjih građevina. Međutim, ovih smo dana zaprimili rješenje o preventivnoj zaštiti Svetog Jakova, koje traje do 2024. godine i to je dobra stvar, jer će prilikom izdavanja svake pojedine građevinske dozvole Ministarstvo kulture imati nadležnost davati svoje uvjete. Pri završetku je i konzervatorska podloga, koja će sigurno dati i određene drukčije parametre za to područje, tako da će se to sve razmatrati prilikom sveobuhvatnih izmjena i dopuna prostornog plana i GUP-a.
Sveti Jakov je ipak kontaktna zona Svjetskog dobra, iako se to ponekad tako ne čini.
Tako je, Sveti Jakov jest u buffer zoni, a možemo reći i da je u zoni jače konzervatorske zaštite, ali u ovom trenutku nemamo mogućnost zabraniti gradnju na tom području ili staviti moratorij. Područje za kojeg je sad u tijeku izrada UPU-a, 2015. godine proglasili smo kao neuređeno i neizgrađeno područje koje je po zakonu pod obveznom izradom UPU-a. Zato i jesmo odredili takav obuhvat plana i zato taj dio i jest do sad ostao neizgrađen. Međutim, za ostatak zone nismo imali elemenata za propisati obveznu izradu UPU-a i zabraniti gradnju do izrade istog, jer Zakon iz 2014. godine više nije propisivao takvu mogućnost. Zakon iz 2007. imao je, recimo, mogućnost stavljanja moratorija ako za neko područje propišete izradu UPU-a. Po tom je zakonu bilo moguće zabraniti gradnju na dvije godine ako ste donijeli odluku o izradi UPU-a i to je bilo jako dobro rješenje, no ukinuto je 2014.
Svjedočimo novogradnji ispod tvrđave na Glavici Babinog kuka, na obroncima izrade Uvale Lapad. No, i tu slijedi daljnja izgradnja, što možemo očekivati?
Tu nema još puno građevinskih čestica. Tijekom godina postojali su, a sigurno postoje još uvijek pritisci i zahtjevi da se cijeli taj dio prenamijeni u građevinsko područje, no to nije opravdano. Ovakav način gradnje kakvoj danas svjedočimo nije primjeren za to područje jer možemo vidjeti susjedne građevine koje su u puno manjim gabaritima i na drukčiji je način pristupljeno njihovoj gradnji, a za njih vrijede isti uvjeti kao i za ove građevine. Nisam vidjela konkretnu građevinsku dozvolu niti konkretan projekt, ali se svakoj gradnji može pristupiti na jedan osjetljiviji način prema prostoru i ne raditi prevelike iskope.
Koliko ste Vi zadovoljni trenutni stanjem u prostoru i gdje vidite najveće nedostatke?
Općenito nisam zadovoljna stanjem u prostoru jer smatram da nije potrebno u svakoj konkretnoj zoni iskorištavati apsolutni maksimum. Jako je teško u trenutku izrade plana vidjeti što će nastati u prostoru, što bi nekome moglo pasti na pamet i na koji bi način netko od projektanata mogao tumačiti pojedine odredbe Plana ili zamisliti viziju neke građevine. Često sam ostala zatečena kako smo mi imali jednu namjeru kod planiranja i prostor smo sagledavali u jednom smislu, a kad je došlo do konkretnih projekata to je bilo nešto sasvim drugo. Jako je teško predvidjeti što će se sve na konkretnom prostoru moći dogoditi. Nama je u prostornom planiranju najveći problem konstantna izmjena propisa i tu imamo jednu izuzetnu pravnu nesigurnost. Konkretno, 2007. godine su donesene izmjene i dopune Prostornog plana i GUP-a upravo u isto vrijeme kad se donio novi Zakon o prostornom uređenju i gradnji. Ista se situacija dogodila 2014. Mi smo cijeli postupak radili po zakonu iz 2007., koji je imao svoja pravila, koji je određivao koje su definicije pojedinih etaža, načine i uvjete gradnje… Davao je cijeli niz parametara za planiranje i kad smo došli do kraja postupka, usvojio se novi Zakon, koji je neke stvari izmijenio. Stoga konstantno dolazi do problema kad morate primijeniti takav prostorni plan jer nemate plan koji je potpuno u skladu sa zakonom. Mislim da je vrijeme da se u Republici Hrvatskoj donese jedan konkretni propis koji se neće mijenjati.
Koliko onda ta neusklađenost stvara problema na terenu i koji se onda propis primjenjuje?
Uvijek se primjenjuje zakon. U slučaju neusklađenosti prostornog plana užeg područja s prostornim planom šireg područja primjenjuje se onaj šireg područja, a u slučaju neusklađenosti pojedine odredbe sa zakonom ili pojedine odredbe užeg i šireg plana primjenjuje se odredba zakona, odnosno plana šireg područja. Koliko to ide ‘na ruku’ investitorima? Oni u tim slučajevima mogu koristiti te određene pravne rupe, odnosno rupe u sustavu. Kroz niz izmjena i dopuna zakona, neke su se stvari ipak pojednostavnile. Recimo, u postupku izrade planova, ali po prijašnjim zakonima imali smo obvezu provođenje prethodne rasprave koja je bila jako korisna i na njoj su sudjelovale isključivo institucije. Tu smo mogli raspraviti sve pojedine probleme na nekom području, a sad te prethodne rasprave više nema, sve u svrhu ubrzavanja postupka. Međutim, opet imate problem jer sve te podatke trebate prikupiti, konzultirati se sa svakim pojedinim javnopravnim tijelom na koji način planirati neki prostor iz područja njihove nadležnosti. I to stvara cijeli niz problema kod vođenja postupka, a ne znamo hoće li se opet, za godinu, dvije, promijeniti taj zakon. Previše puta se od 1994. do danas promijenio Zakon o prostornom uređenju i Zakon o gradnji. Koliko vidim, postupak izdavanja dozvola se promijenio nekoliko puta i to ne u nekom malom dijelu nego potpuno.
Rekli ste kako biste Vi jedno planirali, a konkretnim projektom nastalo bi nešto sasvim drugo. Kako tome doskočiti?
Jako teško. Svaki čovjek ima svoj način razmišljanja i viđenja prostora. Imate osobe koje izrazito naginju zaštiti prostora i gledaju ga s područja zaštite bilo zaštite krajobraza ili konzervatorske zaštite i oni gledaju kako bi neku građevinu mogli uklopiti u prostor, dok će drugi prilikom projektiranja gledati samo koliko mogu kvadrata dobiti na tom području i pošto će ih prodati. Dokle god imamo takav način projektiranja i razmišljanja, jako je teško tome doskočiti. Često bih se začudila kako netko može razmišljati na takav način. Jasno mi je da može, ali mi u ovom odjelu ne možemo razmišljati na takav način. Uvijek idemo s pristupom zaštite prostora i s pristupom kvalitetne gradnje. Uvijek se trudimo s izrađivačem pristupiti tome jako pažljivo, i kad se rade odredbe i kad se planira neki prostor, izrađujemo brojne podloge. Za bilo koje područje koje je krajobrazno vrijedno radi se krajobrazna studija, gdje imamo konzervatorsku zaštitu radi se konzervatorska studija. U dogovoru s konzervatorima smo uveli i nove elaborate kao što je konzervatorsko-krajobrazni, koji daje detaljne smjernice za planiranje pojedinog područja. Uvijek se tome pažljivo pristupa, ali uvijek postoji mogućnost da će netko iščitavanjem tog plana zaključiti nešto drugo, ali tako je sa svakim zakonom. Ja ću ga tumačiti na jedan način, ali netko će imati malo drukčiji pogled ‘izvan kutije’.
Bi li u tome moglo pomoći tzv. Povjerenstvo za ljepotu, koje je jedno vrijeme postojalo ili eventualne 3D vizualizacije projekta u postupku izdavanja dozvola?
Povjerenstvo za ocjenu arhitektonske uspješnosti još uvijek postoji kao zakonska mogućnost i moglo bi ga osnovati Gradsko vijeće, ali više nije obvezno. Smatram da bi to bio jedan kontrolni mehanizam, jer bi se ono sastojalo od struke, koja bi ocjenjivala arhitektonsku uspješnost pojedinog projekta i njegovo uklapanje u urbanizam ovog grada. To bi bila jako dobra ideja, ali tu uvijek postoje problemi eventualnog sukoba interesa. Međutim, smatram da bi doprinijelo kvaliteti izgradnje. Čak bi i 3D vizualizacija bila poželjna, ali i tu možete ‘lagati’. Projektant u 3D vizualizaciji ne mora sve točno prenijeti, ali ipak, ako je netko to javno prikazao, onda njegov ugled stoji iza toga ako se to ne izgradi na takav način. To bi bio dobar mehanizam kontrole, ali ga ne možete službeno propisati. Možete sugerirati, ali ne možete službeno to od nekoga zahtijevati. Međutim za osnivanje Povjerenstva postoji zakonska mogućnost i to bi, barem za veće građevine koje mijenjaju sliku grada, bila dobra ideja.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 2. rujna 2020.