Od Osnovne škole ‘Ivan Gundulić’, pa do docenta na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, životni i znanstveni put našeg sugrađanina Maria Uroša zaista je zanimljiv, a osobito nam je drago kako svojim vlastitim primjerom promovira rad i znanje kao važne komponente društva.
Trenutno je nositelj na dva predmeta sveučilišnog studija Zavoda za tehničku mehaniku na Građevinskom fakultetu – Mehanika II na 2. godini preddiplomskog studija, jedan od temeljnih predmeta svakog tehničkog studija kojemu je cilj objasniti osnovna načela dinamike koja studenti kasnije primjenjuju u mnogim stručnim predmetima – ovaj predmet, reći će nam Mario, slovi kao jedan od težih, ali to je onda i poseban izazov kako ga studentima približiti na što razumljiviji način. Drugi predmet je Teorija stabilnosti i on se predaje na 2. godini diplomskog studija, na smjeru Teorija i modeliranje konstrukcija.
– Kao što mu i ime kaže, tu se bavimo problemima stabilnosti i nelinearnim proračunima konstrukcija, a to je posebno važno u novije vrijeme zbog sve vitkijih i laganijih konstrukcija koje predstavljaju izazov kako za arhitekte tako i za projektante statičare. Trend projektiranja i izvedbe takvih konstrukcija je u svijetu prisutan već dugo vremena prije svega zbog napretka tehnologije koji je omogućio njihovu izvedbu, a također i zbog napretka u metodama proračuna – ističe nam Uroš, s kojim smo za ovaj broj DuLista prokomentirali zainteresiranost studenata za ovu tešku, ali plemenitu struku, o građevini danas, ali i njegovim počecima u ovoj struci.
Nositelj ste ključnih predmeta građevinske struke. Kakav odnos imate sa studentima tijekom predavanja, jesu li oni zainteresiraniji nego prije – ili manje zainteresirani? Koji savjet iz struke najčešće primjenjujete na predavanjima?
Trudim se imati što bolji odnos sa studentima jer smo mi tu prije svega radi njih. Kvaliteta nastave je svakako veća ako imate povratnu informaciju od studenata i ako vam se ne boje reći što misle da nije dobro objašnjeno. Uvijek je svakom nastavniku puno veća motivacija raditi sa studentima ili učenicima koji su zainteresirani za tematiku i koji aktivno sudjeluju u nastavi, a mišljenja sam da su studenti danas jednako dobri kao i prije deset ili 20 godina. Svakako, popularnost pojedinog fakulteta ovisi o gospodarskom stanju u državi pa je tako i sa građevinarstvom. Međutim, naravno da svako vrijeme nosi sa sobom i neke posebnosti. Tako se za novije generacije studenata općenito može reći da su spremniji prihvatiti nove ideje i ispitivati svoje granice. Radoznali su i lako se prilagođavaju situaciji što je svakako jako dobra odlika u njihovom budućem profesionalnom životu. Ne boje se pitati i tražiti da im se nešto dodatno pojasni. Međutim, primijetio sam i neka negativna obilježja koja su odraz načina života kakav danas prevladava, prije svega je to slabo održavanje koncentracije za jednu temu i nevoljkost temeljitog čitanja i proučavanja gradiva koje možda na prvu ruku nije jasno. Ne treba njih kriviti za to jer je takav današnji stil života. Svatko može dobiti potrebnu informaciju jednim klikom na Internetu, te nije potrebno gubiti vrijeme na to. Problem je u tome što takve informacije često nisu provjerene ili je njihova uporaba ograničena. Tu je svakako naša zadaća da načinom poučavanja i dodatnim sadržajima u nastavi zainteresiramo studente za teme koje obrađujemo i potaknemo ih na njihovo temeljito proučavanje kako bi kritički mogli kasnije sagledati problem.
Upravo je temeljito proučavanje obilježilo Vaš rad. Izdali ste velik broj znanstvenih radova. Na koje ste osobito ponosni i na koji način danas studenti, budući građevinari, pristupaju temama?
Iz dosadašnjeg znanstvenog rada u koautorstvu sam objavio više znanstvenih članaka u časopisima. Neki su trenutno u postupku objave. Također je tu bilo i puno znanstvenih radova koje sam predstavljao na međunarodnim konferencijama. Uz znanstvene radove, spomenuo bih i nekoliko stručnih radova što mi je posebno zadovoljstvo jer sam ih predstavljao na skupovima pred stručnom publikom. Svako istraživanje i rad koji izađe iz njega ima svoje specifičnosti, pa ako bi morao izdvojiti nešto onda bi to svakako bilo istraživanje provedeno u okviru doktorata. Rad sadrži uz teorijske postavke i numeričke proračune i eksperimente kojima je teza o problemu složenog gubitka stabilnosti i potvrđena. Takav pristup temeljen na sinergiji teorije i eksperimenata je nužan u građevinarstvu jer bez eksperimentalne potvrde, bilo bi vrlo hrabro i opasno teorijske zaključke primijeniti na projektiranje buduće konstrukcije. Kao zanimljivost ističem i to kako na fakultetu imamo dobro opremljen laboratorij te mogućnost ispitivanja konstrukcija ili njihovih dijelova čak u i stvarnom mjerilu. To je studentima posebno zanimljivo jer se mogu iz prve ruke uvjeriti u ono što ih učimo na predavanjima. Mnogi od njih su i sudjelovali na međunarodnim natjecanjima gdje je bio zadatak osmisliti što optimalniju konstrukciju s gledišta nosivosti, utroška materijala, izgleda i tako dalje, te su postizali zapažene rezultate. Prije natjecanja bi izradili konstrukciju i ispitali je u laboratoriju te se uvjerili u njezine slabosti. Svakako bi nakon jednog takvog procesa bili puno iskusniji i lakše bi prihvaćali ponekad suhoparnu i dosadnu teoriju koju im pričamo na predavanjima, a koja je neizostavan dio tehničke mehanike i građevinarstva općenito.
Već drugu godinu predsjednik sam povjerenstva na Državnom natjecanju srednjih tehničkih škola Republike Hrvatske iz nosivih konstrukcija
Koji je Vaš najvažniji znanstveni rad?
Trenutno sa kolegama radim na znanstvenom projektu financiranom od Hrvatske zaklade za znanost, a bavi se razvojem novih, iteracijskih postupaka za proračun konstrukcija. Također je trenutno aktivan i projekt izrade studije za saniranje posljedica potresa za grad Zagreb u kojemu mi kao Zavod vršimo detaljnu procjenu potresne otpornosti karakterističnih građevina. To uključuje proračune, a i eksperimentalna mjerenja na licu mjesta što je studentima jako zanimljivo. Osim rada u nastavi i znanstvenog rada, spomenuo bih i stručni rad koji je sastavni dio posla – on se uglavnom odnosi na razne ekspertize i proračune složenijih konstrukcija ili procesa. Od stručnih projekata bih istaknuo sudjelovanje u projektiranju i revitalizaciji energetskih objekata kao što su strojarnice hidroelektrana, vjetroelektrane, elektrane na biomasu, temelji agregata, temelji rotacijskih peći… Gdje postoje značajni problemi pri dinamičkoj pobudi i umoru materijala. Tu su i lagane čelične i aluminijske konstrukcije velikih raspona od kojih je možda najinteresantnije idejno rješenje budućeg krova na stadionu Kantrida. Vrlo često su to projekti koji zahtijevaju dosta vremena te dodatnog usavršavanja i učenja. Na njima sudjeluje velik broj kolega s fakulteta, te bez koordinacije i uzajamnog povjerenja teško da bi se uspio takav projekt izvući do kraja. Međutim, takvo praktično iskustvo je jako bitno za nastavu jer je oplemenjuje i daje joj dodatnu vrijednost. Ipak je studentima najzanimljivije kada se priča o realnim, izvedenim projektima i načinu njihova projektiranja te problemima koji su se pojavili pri tome.
Osim studenata, Vaš rad posvetili ste dijelom i srednjoškolcima. Već drugu godinu predsjednik sam povjerenstva na Državnom natjecanju srednjih tehničkih škola Republike Hrvatske iz nosivih konstrukcija.
Našao sam se u tome sasvim slučajno i moram priznati da sam ispočetka bio prilično skeptičan oko toga, međutim, već kod prvog natjecanja čiji je program trajao dva dana i gdje su se okupili najbolji učenici i njihovi mentori znao sam da nisam pogriješio. Bilo je predivno gledati toliku količinu pozitivne energije i želje za znanjem kod djece, a također i volju i puno truda koji su njihovi mentori uložili u njih iako često bez adekvatnih sredstava za rad i izvan radnog vremena. Također me se dojmio i trud škole organizatora, a posebno djece koja su se cijelu godinu pripremala da bi izveli predstavu ili glazbeni broj te time doprinijeli događaju. Bilo je tu i suza što od veselja, a što od tuge kada bi netko prošao ispod svojih očekivanja, ali sve te emocije pokazuju koliko im je stalo da se pokažu u najboljem svijetlu. Za mene je to bilo svojevrsno osvježenje jer se tako nešto inače rijetko viđa kod odraslih. Valjda upisom na fakultet postaju ozbiljni ljudi (smijeh).
Kada ste Vi znali da ćete se ovime baviti u životu?
Nisam siguran. Uvijek sam u školi volio matematiku i fiziku. Želio sam znati kako stvari funkcioniraju i zašto je to tako. Matematiku sam uvijek shvaćao kao alat koji je nužan da bi se to postiglo te sam u njoj tražio više inženjersku primjenu, a manje apstraktna objašnjenja. Valjda je to bio nekakav pokazatelj da ću se baviti tehničkim znanostima. Građevinarstvo je došlo tek kasnije. Inače sam kao mali rastavljao stvari da vidim kako rade, ali ih kasnije često ne bih znao sastaviti, a to je izluđivalo moje prijatelje.
Za novije generacije studenata općenito može reći da su spremniji prihvatiti nove ideje i ispitivati svoje granice. Radoznali su i lako se prilagođavaju situaciji
Kako je bilo provoditi djetinjstvo u Gružu i koliko često stižete doma?
Puno smo vremena provodili vani na ulici i po kvartovskim igralištima. Bilo je to svakako lijepo doba i drugačije je od odrastanja današnje djece. Uvijek je netko bio vani pa se nije trebalo niti dogovarati za igru ili druženje. Danas dođem jednom ili dva puta godišnje i to uglavnom na odmor s obitelji. Došao bih i češće, ali obaveze mi to ne dopuštaju. Da, primijetio sam da je školsko igralište često prazno što se prije rijetko događalo.
Kao profesor, predavač, učite i oblikujete mlade ljude o ovoj zanimljivoj, teškoj, ali plemenitoj struci. Ipak, kad promatramo Dubrovnik, ili Hrvatsku uopće, možete li prokometirati situaciju sa strukom danas?
Teško mi je govoriti općenito jer ne znam točnu situaciju i odnose koji vladaju na tržištu. Toga smo mi na fakultetu ipak pošteđeni te smo zaštićeni od takvih stvari. Građevina je široka djelatnost u kojoj se okreće velika količina novca, a prema tome se potencijalno mogu očekivati i kojekakve malverzacije. Ona obuhvaća i veliki broj ostalih djelatnosti koje nisu direktno povezane, a nužne su da bi neki projekt uspio. Svakako je potrebno uvesti više reda u sve faze provedbe projekta i osigurati bolju transparentnost čime se prostor za malverzacije smanjuje. Ako govorimo samo o projektiranju građevina, mislim da je u današnje vrijeme taj posao podcijenjen. Mi u Hrvatskoj još uvijek imamo izvrsne projektante s puno znanja i iskustva u struci, ali pred njih se stavljaju sve zahtjevniji zadaci sa sve kraćim rokovima uz minimalne cijene rada. Mladi ljudi koji završe fakultet se često odlučuju otići negdje u inozemstvo gdje su im uvjeti rada puno bolji. Time gubimo ne samo njih nego i znatnu količinu novca koji smo uložili u njihovo obrazovanje.
BIOGRAFIJA PROFESORA UROŠA Docent na zagrebačkoj ‘Građevini’
Doc. dr. sc. Mario Uroš rođen je 1982. godine u Dubrovniku gdje je i završio Osnovnu školu ‘Ivan Gundulić’. Školovanje je nastavio u ‘Pomorsko – tehničkoj školi Dubrovnik’, a na Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisao se 2001. godine gdje je i diplomirao. Po završetku studija zaposlio se na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Zavodu za tehničku mehaniku (Katedra za statiku, dinamiku i stabilnost konstrukcija) na mjesto asistenta gdje je upisao i poslijediplomski znanstveni studij. Doktorirao je 2013. godine sa radom iz stabilnosti konstrukcija na temu ‘Utjecaj složenog izbočenja na poslijekritično ponašanje rešetkastih kupola’, a nakon toga radio kao viši asistent – poslijedoktorand na istom fakultetu. U međuvremenu je stekao znanstveno zvanje znanstvenog suradnika u znanstvenom području tehničkih znanosti. 2015. godine je izabran u znanstveno-nastavno zvanje i radno mjesto docenta u kojem je i danas. Dodat će nam još i to kako je ponosni suprug svoje Jelene i ima dvoje djece – Tomu (2 godine i 9 mjeseci) i Maru (1).