Županija

[RAZGOVOR: BOŽO LASIĆ] Natura 2000 brani ribanje u Moluntu, ali i gradnju nove elektrane

U okrugloj smo obljetnici Dana Općine Konavle, pa na neki način gledamo iza sebe, što smo u tih trideset godina napravili. Što se tiče infrastrukture, komunalne infrastrukture i slično, veći dio planiranih stvari smo odradili. Poprilično smo dobro obuhvatili sve. Imamo strahovito puno projekata, stalno se nešto događa – priča nam Božo Lasić, načelnik Općine Konavle, u razgovoru za DuList, a ususret obilježavanju trideset godina od oslobođenja konavoskog kraja.

Danas su Konavle jedna sasvim druga priča od prije tri desetljeća, a osim iznimnih projekata na području izgradnje, ‘cvjetaju’ i na drugim poljima. Ipak, za početak razgovora držimo se još uvijek – infastrukture.

U ovom trenutku, Općina Konavle ima nekoliko ‘otvorenih’ projekata, a neki su pri kraju ili gotovi, primjerice Vatrogasni dom na Grudi. Tu su i drugi, Konavljanima bitni sadržaji, možemo reći i – najvažniji. Zadovoljni ste?
Upravo završavamo Vatrogasni dom. Nadali smo se tehničkom prijemu na Dan Općine, svi su građevinski radovi završeni, kao i instalacije, uskoro se nadamo otvaranju. Uglavnom – pratimo rokove. Vatrogasci će imati jedan stvarno izuzetan prostor, koji će se možda moći koristiti i za neke druge stvari, vrlo je kvalitetna građevina s kojom smo izuzetno zadovoljni. Isto tako sada radimo, zahvaljujući Županijskim cestama, cestu od Dubravke do Debelog brijega, u završnoj je fazi. Naša pak najveća investicija, na kojoj radimo intenzivno, je nova škola u Cavtatu. Nadamo se početku radova početkom iduće godine, a u okviru škole će se graditi i nova športska dvorana. Također, pripremamo građevinsku dozvolu za Cavtat, za pripremu novog dječjeg vrtića. U planu je izgradnja i novog dječjeg dječjeg vrtića u Čilipima. Znači, tri dječja vrtića – Cavtat, Čilipi i Gruda. S obzirom da u odnosu na mnoge druge općine imamo solidnu demografsku sliku, to su nam zaista najvažniji projekti.
Vjerojatno ćemo dobiti i kredit od HBOR-a za rekonstrukciju javne rasvjete, projekta vrijednog osam milijuna kuna s kojim bismo ostvarili i do osamdeset posto uštede električne energije.

Iznimno ste koncentrirani i na gospodarski razvoj. U planu je izgradnja gospodarske zone.
Da, slijedi nam izgradnja gospodarske zone. Uskoro slijedi natječaj za kupnju dijela zemljišta pokraj Zračne luke Dubrovnik, koja je i aktivan partner u cijeoj priči. To bi trebala biti jedna dobra stvar. Pokušavamo da ne bude klasična gospodarska zona već nešto više, ujedno rečeno i trgovačka zona, ali i zona proizvodnje. Već pregovaramo s partnerima iz Kanade da se tu napravi jedna tvornica gdje bi se proizvodili manji zrakoplovi. Ozbiljni su pregovori, a tu su i neki trgovački lanci koji bi htjeli otvoriti. To je nešto što se koncentriramo.

Imate li projekcije u smislu rokova, financija…
Dugo će trajati, sad ćemo raspisati prvi natječaj za taj prostor, onda iza toga slijedi drugi… Trajat će, iskreno, godinama, nije nešto što može ići preko noći. A i ovisi o cijeloj situaciji koja će biti u državi i svijetu, jer nažalost današnja situacija, vidite i sami, nije ružičasta.

Općina nisu službenici u Općini, nego svi ljudi koji u općini žive. Svi mi činimo općinu. Općina je samo tu da onaj novac koji priskrbimo upotrijebimo na način da služimo stanovnicima Konavala. Nije to nikakva demagogija niti puka parola, a tako bi trebalo biti i u svim drugim općinama i gradovima

Ipak, iza vas je dobra sezona, oporavak na tom polju je vidljiv.
Imali smo dobru sezonu, istina, mi u Konavlima imamo vlastiti potencijal i sigurno nećemo nikad biti gladni. Naši se ljudi brzo preorijentiraju kada vide da nije dobra situacija. U njih nikad ne sumnjam. Dakle, da, ova sezona je bila dobra, a nadamo se i idućoj dobroj.

Velika prednost Općine Konavle je ta što se veže, no ne i u potpunosti oslanja na turizam.
Trudimo se da ne bude samo turizam u pitanju, da se dogode i neke druge stvari, i mislim da se događaju. Ma one su na neki način svakako vezane uz turizam. Ipak, to ističem stalno – nismo mi u zadnjih trideset godina stvorili Konavle, već se i prije tih trideset godina baštinilo puno toga. Konavljani nisu išli u Ameriku iz obijesti, već da bi preživjeli, za razliku od, primjerice, seljaka iz Slavonije koji su imali siguran otkup kukuruza, pšenice… Naš je čovjek nažalost morao ići raditi da opstane na ovom području. Dakle, naši djedovi su to nama baštinili i sad bismo mi to trebali na neki način oplemeniti i sačuvati i mislim da smo dosad u tome značajno uspjeli. Teško je ipak oduprijeti se trendovima globalizacije. Mlađe generacije se mijenjaju, ali je sigurno zemlja nešto što je najznačajnije. Kad imate svoju baštinu i svoj dolac, možete i saditi i ubrati što želite.

Zemlja je baza svega. Na tom polju Konavle zaista cvjetaju.
U nas se u posljednjih trideset godina strahovito razvilo vinogradarstvo, podrumarstvo… Uspjesi su vidljivi, naša su vina dobila velike nagrade u svijetu, u Europi, kod nas i tu smo stvarno pošli naprijed. U maslinarstvu smo također značajno pošli naprijed, potom u pčelarstvu… Kao pčelara veseli me znati da nas u Konavlima ima četrdeset, pedeset. Uz to sve, mnoštvo je ljudi u obrtima, koji rade, koji se trude, a koje često puta niti ne primjećujemo. Oni su itekako bitni. Dakle, možemo biti zadovoljni onim o čemu smo sanjali prije recimo 30 do 20 godina. U nas je zaposlenost apsolutna, nema skoro uopće nezaposlenih jer onaj tko hoće raditi ima posla.
Naravno, postoji i druga strana – puno je, strahovito puno mladih školovanih ljudi u Konavlima i ne mogu svi pronaći posao. Ipak, trudimo se i oko toga. Primjerice, u Muzejima i galerijama Konavala zaposleno je 15 mladih ljudi. No da se vratim, svakako je zemlja najvrijednija stvar koju Konavle imaju. Stoga bih ovaj prostor iskoristio da sve dobre Konavljane upozorim da ono što su baštinili stari čuvaju, dobro promisle prije nego nekome prodaju, ustupe i slično. Ako sada, ovaj trenutak, izgleda da to nije vrijedno, kada prodate zemlju ona više vrijedi nego onih novaca kojim ste prodali. Nisam ksenofob i znam da se kulture trebaju prožimati, ali mi koji živimo ovdje moramo zaštititi vlastiti prostor, to je ono najvažnije što imamo.

Skoro više od jedne trećine Konavala, ako ne i više, je pod Naturom. Mislim da nije u redu da umremo konzervirani u ljepoti. To je veliki problem koji nas strahovito muči, a s druge strane nismo iskoristili potencijale Nature 2000

Sinonim za konavosku zemlju svakako je Konavosko polje. Uspijevate li riješiti situaciju s razdiobom i komasacijom?
U završnoj smo fazi, učinili smo velike korake zajedno s Ministarstvom poljoprivrede i Dubrovačko-neretvanskom županijom. Ovih dana u tijeku je predzadnja faza izmjere cijelog Konavoskog polja, detekcije suvlasništva i vlasništva, gdje bi iza toga kad se sve pripremi slijedila nadioba i dogovor s vlasnicima na koji način komasirati cijelo Konavosko polje, odvojiti državno od privatnog vlasništva. Preko 1200 je vlasnika i suvlasnika to je sve izmiješano, što je veliki problem.

Veliki problem stvara i Natura 2000, ekološka mreža prema EU direktivama.
Naravno. Natura 2000 ima svoje prednosti, no… Osobno mislim da je Natura 2000 dobra stvar, ali isto tako mislim da je kruta i ne dozvoljava neke stvari. Nema potrebnu fleksibilnost.

Na primjer?
Konkretno? Imamo teoretski veliku šansu s jednom norveškom kompanijom napraviti veliku solarnu elektranu na konavoskim brdima. Bila bi to megaelektrana koja bi zauzela čak stotinjak hektara i mjesto na kojem bi se nalazila ne bi trebala štetiti okolišu u niti jednom segmentu. Kada postavite solare, možete ih kasnije skinuti, u nekim državama ispod tih solara pasu ovce, a mi u Naturi 2000 imamo zabilježeno da su ta područja pašnjaci, što nikada nisu bili, već šikara, nevrijedna šuma i tako dalje.
Drugi primjer su ribari u Moluntu koji zahvaljujući Naturi 2000 ne mogu ribati tradicionalnim pomagalima poput mreža, a time su se stoljećima bavili. Problem je i čišćenje rijeke Ljute što je apsurd sam po sebi. Ne dozvoljava se čišćenje rijeke, rijeka zarasta i upravo ono što Natura 2000 štiti, floru i faunu, će nestati zbog toga što se ne čisti. Dakle niz je nelogičnosti i nefleksibilnosti. Skoro više od jedne trećine Konavala, ako ne i više, je pod Naturom. Mislim da nije u redu da umremo konzervirani u ljepoti. To je veliki problem koji nas strahovito muči, a s druge strane nismo iskoristili potencijale Nature 2000 jer kad je Natura krenula to se prvo shvatilo neozbiljno od Općine, pa i svih institucija.

 Uspjesi su vidljivi, naša su vina dobila velike nagrade u svijetu, u Europi, kod nas i tu smo stvarno pošli naprijed. U maslinarstvu smo također značajno pošli naprijed, potom u pčelarstvu

Bila je nepoznat teren?
Da, a na primjer, kada bismo za neke naše proizvode rekli da se proizvode na području Nature 2000 onda bi se isti možda bolje plasirali i prodavali. Ipak, naši ljudi nisu dovoljno upoznati s time i mislim da je to jedan veliki problem. Nedostaje edukacije.

Ipak karakteristično je za, primjerice, agroturizme, da se stalno educiraju i prate svjetske trendove. Žele učiti, razvijati se, koristiti EU projekte… Nailaze na zapreke?
Istina. Radimo izmjenu prostornog plana Općine Konavle i to već četiri godine! Naišli smo na niz prepreka, nešto novo se stalno pojavljuje. Imate nonsense koji se stalno pojavljuju, primjerice ZOP, Zaštićeno obalno područje. Mladi ljudi koji primjerice žive u Vitaljini spadaju u ZOP, a kilometar su od mora. Žele ostati živjeti tu, a žive u zaštićenom pojasu iako ni ne vide more. Dakle, nazovimo to birokratskim glupostima. Mala digresija, u mom poslu osjećam se strahovito frustriranim radi birokacije. Sve je izbirokratizirano i često puta nailazimo na zid. Ljudi često misle da Općina može sve riješiti, a zapravo ne možemo puno. Nefleksibilni smo i dolaze nova vremena, mi danas prelazimo što naši djedovi nisu mogli u cijelom životu. Tu je i komunikacija internetom gdje su svi uključeni u politički život i svi možemo komentirati, govoriti i izražavati se. To su ogromni tereti i odgovornost za one koji vode zajednicu.

Da, često ste na meti kritika, nedavni primjer su stanovi na Zvekovici i imovinsko-pravni odnosi.
Uvjeren sam da smo naslijedili sve ono loše što je postojalo u proteklom društvu, koje je bilo duboko društveno korumpirano. Imali ste situaciju da je u ono vrijeme čovjek imao odmarališta na moru, da su se stanovi dobivali doslovno besplatno i davane su mnoge beneficije kako bi se stvarao mir u društvu. Davani su različiti socijalni ustupci koji su se naslijedili. Dakle, stanovi na Zvekovici – ugovorom samoupravne interesne zajednice tada smo dobili zemljište na kojemu su bili stanovi na koje stanari nemaju stanarskog prava. Ti stanovi su u ratu do temelja srušeni i na našoj zemlji su opet izgrađeni, što je sasvim u redu i ljudi su uselili u te stanove, značajno uložili u njih. Ljudi su cijelo vrijeme inzistirali od Općine da se riješi imovinsko-pravni odnos. Bilo ga je nemoguće riješiti, bio je to jedan težak i mukotrpan posao u kojeg sam osobno bio uključen osam ili deset godina i tek kad je stigao Zakon o legalizaciji smo zapravo krenuli u to. Zemljište se procijenilo 200 eura po ‘kvadratu’, molio sam i smanjili smo na 80 eura ‘kvadrat’ plus naše troškove legalizacije, parcelizacije i svega što ide uz to. Kao načelnik ne mogu nekome pokloniti zemljište jer bih sutradan za to i odgovarao. Nažalost, ništa nije besplatno.

Dvije važne stvari za naše cijelo područje su voda i gospodarenje otpadom i mi smo tu uključeni svi jedni na druge. Ne mogu Konavle gledati sebe izdvojeno od Župe dubrovačke, ili Župu od Dubrovnika jer jednostavno sebi to ne možemo dopustiti. Isto tako moramo gledati šire zaleđe u kojima su naša izvorišta vode

Ipak, neke stvari jesu besplatne u Konavlima, a to su sve veća i veća količina društvenih događaja, festivala, organizacija, pokretanje nekih starih prostora i zaboravljenih lokacija…
Tako je, imamo uistinu razvijenu društvenu aktivnost. Ali isto tako je bitno naglasiti kako imamo ukupno 22 društvena doma u Konavlima. Za sve njih plaćamo struju, električnu energiju i tako dalje, što su ogromni troškovi. Kao što je odgovornost na Općini da time upravlja, odgovornost je i na domicilnom stanovništvu koje tamo stanuje da na neki način osmišljava taj život i da s tim gospodari onako kako treba. U nekim mjestima to je dobro riješeno, u nekim ne i to je naš osnovni problem. No većina je odličnih primjera – Muzeji i galerije Konavala su na svjetskoj razini, potom Arheološki muzej u samostanu u Pridvorju, Zavičajna kuća Čilipi, Bogišić… Pohvalio bih i jednu privatnu inicijativu, a to je otvaranje izuzetnog Malakološkog muzeja za kojeg bih se usudio reći da je možda i jači od onog u Makarskoj. Ukratko, tijekom cijelog mandata trudim se objasniti ljudima da Općina nisu službenici u Općini, nego svi ljudi koji u općini žive. Svi mi činimo općinu. Općina je samo tu da onaj novac koji priskrbimo upotrijebimo na način da služimo stanovnicima Konavala. Nije to nikakva demagogija niti puka parola, a tako bi trebalo biti i u svim drugim općinama i gradovima. Vratimo se na kritike, ima ih, naravno i postojat će i dalje. Je li se moglo bolje u ovih trideset godina? Naravno. Ali, radili smo onoliko koliko smo znali i prema svojim mogućnostima.

Veliki ‘plus’ je i zdravstvo u Konavlima. Na tom polju puno je učinjeno.
Učinili smo čudo! Od hitne pomoći, kardiologa, fizijatra, fizioterapeuta, dvije ambulante opće prakse i vađenja krvi, od pedijatra, zubara i tako dalje. Na osam tisuća stanovnika, po meni, malo koja država u Europi ima takvu zaštitu. To je sve standard kojeg mi plaćamo. Može još jedna digresija? Nedavno sam boravio u Irskoj, drago mi je da sam pošao, ali mi je žao onog što sam vidio. Dublin je užasan, mladi prose, narkomani posvuda, vrlo je okrutna zemlja. Naš veleposlanik mi je rekao: ‘Vrlo ste hrabri’ jer sam izašao iza osam ura uvečer. Jer iza osam se ne izlazi na ulice, iznimno je opasno. Pitao sam ga što je sa zdravstvom? Liječnik opće prakse, pedijatar, pa i zubar, ginekolog, psiholog, sve se čeka tri do pet mjeseci. Plombiranje zuba je oko 2000 eura. Usporedite to s našim zdravstvom. A mi to toliko glorificiramo, tu Irsku… To je problem.

 Konavljani nisu išli u Ameriku iz obijesti, već da bi preživjeli, za razliku od, primjerice, seljaka iz Slavonije koji su imali siguran otkup kukuruza, pšenice… Naš je čovjek nažalost morao ići raditi da opstane na ovom području. Dakle, naši djedovi su to nama baštinili i sad bismo mi to trebali na neki način oplemeniti i sačuvati i mislim da smo dosad u tome značajno uspjeli

Čistoća i Zelenilo Konavle radi ‘puno parom’. Primjerice, imate ‘eksperimentalne’ zone u Konavlima. Možete li nam pojasniti detaljnije kako funkcionira odvajanje i odvoz otpada?
Mi smo na sreću pošli prilično daleko u tome, ali osnovna pretpostavka da bi cijeli sustav funkcionirao kako treba je da morate imati reciklažno dvorište – kojeg smo napravili – no u konačnici mora postojati Centar za gospodarenje otpadom o kojem se govori već godinama. Da, donju stranu Konavala počeli smo eksperimentalno raditi, iskreno moram reći da je jako skup projekt i svi oni načelnici koji ističu kako bi to trebalo biti jeftino – ne govore istinu. S obzirom na troškove koje tu imamo, bez obzira što odvajamo otpad, plastičnu ambalažu, papir, strahovito je skup transport do mjesta gdje se to treba preraditi, tako da mi ništa tu ne dobivamo. Dapače, gubimo, ali to je jedini način održivosti. Mi smo se na to odlučili, idemo u tom smjeru i nažalost neke cijene koje smo sada počeli uvoditi su nepopularne, ljudi nisu oduševljeni. Možda smo uranili, ali objektivno, taj će nas problem dočekati i mislim da, bez obzira na budućnost, konketno na izbore i slično, moramo neke stvari presjeći i dovesti ih u red jer neće biti sreće. Mi smo našu ‘Čistoću’ opremili, opremamo ju i dalje, naručivamo vozila i slično.
U konačnici, bez dovršetka CGO neće biti uspjeha ni u nas ni u Župi dubrovačkoj niti u Dubrovniku. To je dugotrajan proces. Dvije važne stvari za naše cijelo područje su voda i gospodarenje otpadom i mi smo tu uključeni svi jedni na druge. Ne mogu Konavle gledati sebe izdvojeno od Župe dubrovačke, ili Župu od Dubrovnika jer jednostavno sebi to ne možemo dopustiti. Isto tako moramo gledati šire zaleđe u kojima su naša izvorišta vode. Ovo što načelnik Silvio Nardelli inzistira da se s Ivanice prvo napravi kanalizacija, potom voda – apsolutno ga podržavam. Kad dovedete vodu na neko mjesto, pojavi se stostruko otpadnih voda. Mi načelnici moramo promišljati dugoročno, a ne ad hoc, to je osnovna stvar. Ne treba ići na udovoljenje stanovništvu na način da je danas dobro, dugoročno loše. Moramo se maknuti od populizma, ako se ne maknemo u općinama i državi, mi ćemo nestati. Populizam nas iznutra uništava i to treba izbjeći na svaki mogući način.

Za kraj, lijepe stvari. VK Cavtat osvojio je ponovo Kup Hrvatske, prije nekoliko dana. Oni su zaista mlade nade, ali i dodatan podstrek mladim sportašima Konavala. Konavle su zaista ‘rasadnik’ vrhunskog sporta.
Konavle su po sportu stvarno jake, od judaša, pet nogometnih klubova, boćara, strijelaca, svih onih koje ne želim izostaviti i za kraj, naravno, vaterpola koji je u samom vrhu. Kažu da nema tako malog grada, a da ima toliko zlatnih olimpijaca! Ova generacija mladih Cavtaćana na jedan nas je način oduševila, oplemenila i ugodno iznenadila i to poštujemo. Njihovi treneri dobili su zahvalnice i nagrade od strane Općinskog vijeća te i ovom prilikom čestitam njihovim roditeljima i trenerima na uspjehu. Zato je ovogodišnji Dan Općine Konavle u jednom velikom znaku – upravo njih.

Pročitajte još

OPREZNO VOZITE Srušeno stablo u Platu napravilo ‘kaos’ na cesti

Dulist

Županijske brojke kažu: 157 je posto više dolazaka i 75 posto više noćenja nego u studenom 2021.

Dulist

POTPORE ZA RURALNI RAZVOJ dRural i DUNEA pozivaju na prijave

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija