Počelo je s prioritetnim skupinama, a s većim brojem doza, cijepljenje protiv bolesti COVID-19 postalo je dostupno svim Dubrovčanima preko punkta u Gospinom polju, koji se u ljetnim mjesecima preselio u Studentski dom. Organizacija je, svjedoče brojni naši sugrađani, besprijekorna, a ‘pala’ je na leđa Doma zdravlja Dubrovnik. O tome smo, ali i o drugim temama, posebno o nedostatku liječnika, porazgovarali s ravnateljem Doma zdravlja Dubrovnik Brankom Bazdanom.
Dom zdravlja Dubrovnik preuzeo je na sebe organizaciju cijepljenja. Koliko je to bilo zahtjevno organizirati u uvjetima pandemije?
Bilo je jako zahtjevno. Kad ljudi dođu na cijepljenje, to je zapravo završetak organizacije cijelog posla kojega prethodno treba napraviti bilo u dvorani bilo u Studentskom domu. Treba sve napraviti ili dan ranije ili toga dana već od 5, 6 sati ujutro, pripremiti stolove, cjepiva… A uz to i pozvati ljude. Puno je lakše otkad se ide na javni poziv, ali u početku su obiteljski liječnici zvali svoje pacijente i to im je oduzimalo vrijeme od redovnog posla. U biti su samo to i radili. Moram pohvaliti službe Grada Dubrovnika koje su nam pomogle u organizaciji, pogotovo Ivanu Brnin koja organizira i Sanitat, i službe sportske dvorane, i prometne redare koji nam cijelo ovo vrijeme davaju podršku. Naravno i Crveni križ koji je s nama cijelo vrijeme od početka rada na cijepljenju.
Jesu li u tome sudjelovali samo timovi Doma zdravlja?
Uključeni su svi liječnici obiteljske medicine iz Doma zdravlja i koncesionari, odnosno privatnici. U zadnje vrijeme nam je uskočio i Zavod za javno zdravstvo s dva tima. Naravno, tu su i sestre koje navlače cjepiva, što je dosta zahtjevan posao pogotovo Pfizera gdje su dvije komponente koje treba miješati i navlačiti. To je veliki broj cjepiva, između 700 i 800, a ranije je bilo i po 1200. Računali smo da u cijepljenju cijelo vrijeme sudjeluje preko 100 ljudi i to je samo medicinsko osoblje, a gdje je još tehničko i ostalo osoblje.
Na koji je način liječnicima i medicinskim sestrama u tim uvjetima organiziran redovni rad i koliko je to za njih opterećujuće?
To je bilo izuzetno opterećujuće jer tko cijepi ujutro, a radimo uglavnom do podne, nakon pauze odlazi već u 13 sati u svoju ordinaciju tako da taj dan rade cijeli dan. Tako je bilo i kad smo radili u dvije smjene. U vrijeme kad su liječnici i pozivali svoje pacijente, popodne bi recimo cijepili, a ujutro bi radili u ordinaciji i pozivali ih telefonom. Bilo je jako teško. Dom zdravlja Dubrovnik i koncesionari su na našem području iznijeli najveći teret cijepljenja.
Koliko ste na punktu do danas cijepili ljudi?
Dosad smo cijepili između 32 i 35 tisuća ljudi, što s jednom, što s dvije doze.
Je li interes za cijepljenje manji u zadnje vrijeme?
U zadnje vrijeme jest. Kad smo počeli s javnim pozivima, prvih puta prosjek je bio 600 ljudi, a zadnja dva puta oko 450, sa strancima.
Očekuje li da će se dolaskom jeseni povećati interes jer dojam je kako je dosta ljudi cijepljenje odgodilo za jesen? Koliko je to pametan potez i je li se trebalo cijepiti ranije?
Mislim da svatko ima svoje osobne procjene, ali po meni bi bilo dobro da se ljudi što prije cijepe i u što većem broju da jesen dočekamo što procjepljeniji. Nadam se da neće biti velikih prodora virusa, ali s obzirom na to da vrijeme ne pogoduje suzbijanju, za očekivati je da će biti povećanje broja oboljelih.
Nedavno ste počeli i s cijepljenjem stranaca, koliko ih se odazvalo pozivu?
Dosad je cijepljeno oko 1200 stranih državljana. To su većinom ljudi iz našeg okruženja, iz Crne Gore i BiH, ali ima dosta i turista koji ovdje borave, a dolaze iz Srednje i Južne Amerike gdje im je cjepivo nedostupno. Ima i onih koji dolaze iz srednjoeuropskih zemalja pa im se valjda zgodnije ovdje cijepiti kad su već tu i kad im je pri ruci. Dosta je šaroliko društvo i ne može se dati nekakav generalni stav da su to samo ljudi iz našeg okruženja.
Cijepe li se stranci samo na punktu?
Samo na punktu. Imamo organizaciju i izvan punkta, po ordinacijama, ali u tim slučajevima organizaciju samog tog cijepljenja nešto i naplaćujemo. Primjerice, za jahtaše koji se žele cijepiti u subotu ili nedjelju pa posebno za njih organiziramo punkt i to naplatimo. Ne cjepivo, nego uslugu organizacije cijepljenja, jer tu moraju biti prisutni sestra i liječnik, koji mora uzeti anamnezu svakog od njih i opservirati ih 15 minuta nakon cijepljenja.
Prošle su godine vaši timovi izlazili na teren radi testiranja. Ima li toga i ove godine?
Imamo mobilne timove i ove godine. Previše je to posla, jer nemamo dovoljno ljudi niti ih možemo zaposliti. Medicinskih sestara, koje to uglavnom rade, nema na tržištu, odnosno na Zavodu za zapošljavanje pa smo ograničeni s brojem i stižemo koliko stižemo. COVID ordinacija radi od 8 do 20 sati i u tom vremenu ‘skačemo’ po terenu. U pravilu od 8 do 10 imamo u Solitudu organizirano PCR ili antigensko testiranje, a onda po pozivima i dogovorima idemo po hotelima, po jahtama…
Uveli ste PCR i antigensko testiranje i u ambulanti u povijesnoj jezgri, kome je ono namijenjeno?
Tu je ambulantu do početka pandemije financirao Grad Dubrovnik, a potom je financiranje u srpnju i kolovozu preuzela Županija tako da je ambulanta radila i prošle godine. Tamo imamo i uslugu testiranja za sve kome je ono potrebno, ali većinom dolaze stranci.
To je isključivo turistička ambulanta?
Da, isključivo je turistička ambulanta. Nije ugovorena i tu se sve usluge naplaćuju. U izuzetnim situacijama mogu doći i dolaze naši građani i to im se neće naplatiti, ali ne mogu se prijaviti u tu ordinaciju za biti njeni pacijenti.
Imamo li dovoljno doza cjepiva?
Sad imamo dovoljno doza svih cjepiva. Najviše cijepimo Pfizerom i Johnson&Johnsonom. Ovog tjedna smo ponudili i Modernu jer je Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije dobio određenu količinu i tog cjepiva te smo ga ponudili ljudima na punktu. Međutim u 90 posto slučajeva traži se Pfizer ili Johnson.
Postoji li opasnost da će određeni dio doza i propasti?
Mislim da neće. Zavod za javno zdravstvo pazi na rok trajanja, a nešto je donirano i zemljama u okruženju tako da sigurno neće propasti.
Bolnica je u pandemijskom razdoblju još više financijski opterećena, kakva je situacija u Domu zdravlja?
Više ne možeš planirati godišnji utrošak sredstava ili plaća, jer ljudi rade prekovremeno i to im se mora platiti. Imamo izuzetno povećanje troškova, za tisuću posto za potrošni materijal kao što su maske, vata, jednokratna zaštitna odjeća… Sve to utječe na financije, a s druge strane, liječnici ostvaruju manje prihoda preko HZZO-a s obzirom da se sve što se odradi mora ‘otklikati’ u sustavu, odnosno treba prikazati sve usluge koje si radio. Jedno vrijeme ljudi nisu ni dolazili u ordinacije, nego je posao bio online, kako bi što manje ljudi ulazilo u prostore zdravstvenih ustanova. Tako je smanjen i prihod, a rashodi su povećani. Tako je u cijeloj državi, vjerujem i u svijetu. Vjerujem da ćemo nekako izaći na kraj s time.
Kako su pacijenti reagirali na tu online komunikaciju?
Naviknuli su se, ali to je bilo prošle godine. Sad je drukčije i dolaze u ordinacije. Kad je netko imao problem, javio bi se svom liječniku mailom ili preko telefona te bi liječnik odlučio treba li pacijent doći ili ne. Ako je dolazio, a imao je nekakve simptome COVID-a, dolazio bi u posebno vrijeme. U praksi su se liječnici snalazili.
Čeka li nas nakon pandemije kolaps zdravstvenog sustava i koje su najveće boljke tijekom ovog razdoblja isplivale na površinu?
Najveća boljka sustava, bez obzira na pandemiju jest nedostatak kadra te ćemo kroz pet ili deset godina imati velikih problema. Sve sredine u Hrvatskoj koje nemaju klinike imaju taj problem, i ne samo s liječnicima nego i s medicinskim sestrama. Mi raspisujemo po četiri, pet specijalizacija, a kroz godinu nam se javi jedna osoba. Ako i toliko. Vidim da Bolnica primjerice ima 25 do 30 specijalizacija godišnje, a javi im se četiri do šest ljudi i dugoročno je to sigurno problem.
Je li tu problem s nedostatkom interesa ili s uvjetima?
Kad govorimo o Dubrovniku, problem je i jedno i drugo. Iz Dubrovnika vrlo mali broj ljudi ide studirati medicinu. Neki se i ne vrate već ostanu u klinikama u Zagrebu, Splitu, Rijeci ili Osijeku, a tko se želi vratiti suoči se s problemom stanovanja. Ovdje je dva do tri puta skuplje kupiti nekretninu u odnosu na nekad druga mjesta u unutrašnjosti i to je najveći problem.
Tome se nastoji doskočiti davanje stanova, kao što je riješena pedijatrica u Mokošici. Koliko stanova imate na raspolaganju?
Imamo nekoliko stanova koji su popunjeni, ali to su liječnici koji su došli iz država u okruženju i njima je to prihvatljivo. Međutim, naš liječnik, hrvatski državljanin ili osoba iz Dubrovnika, ne želi živjeti u iznajmljenom stanu već želi svoju nekretninu, što je sasvim normalno. Grad Dubrovnik namjerava na Pobrežju graditi stanove, u dogovoru sa sindikatom medicinskih djelatnika i liječnika, ali mislim da će to za budućnost biti nedovoljno.
Već neko vrijeme Dom zdravlja Dubrovnik ima problem s nedostatkom ginekologa. Kakvo je stanje danas i jeste li pronašli rješenje za ordinaciju u Župi dubrovačkoj?
Našli smo rješenje za Župu dubrovačku gdje od 15. kolovoza radi nova ginekologica. Hrvatska je državljanka koja je došla iz BiH. Imamo interesa za dolazak ljudi iz okruženja, ali oni imaju problem s nostrifikacijom svoje diplome, pogotovo specijalizacije. Hrvatska liječnička komora ima propise po kojima radi i koji su dosta rigorozni pa neki liječnici, da bi uopće mogli nostrificirati diplomu, moraju polagati razlike ispita, što nije jednostavno.
U ginekološkoj ambulanti u Župi je kratko vrijeme radila Tončika Zovko, no otišla je u Mostar. Je li bila Vaša specijalizantica i je li imala obveze prema Domu zdravlja?
Tončika Zovko bila je naš specijalizant i ima obveze prema nama – ili raditi onoliko dugo koliko je bila na specijalizaciji ili vratiti novce. Pokrenuli smo postupak za povrat novaca, no vidjet ćemo što će na kraju biti.
Nedostaje nam i pedijatara.
Trenutno imamo problem jer su nam dvije pedijatrice na bolovanju, jedna duže, jedna kraće. Naravno, nema zamjena nego ih mijenjaju postojeće pedijatrice. Nadam se da će se pedijatrica iz Mokošice brzo vratiti, no pedijatrice u DOC-u neće biti još sigurno 3 do 4 tjedna. Novih nema. Imamo jednu na specijalizaciji koja bi trebala doći brzo. Ponovno smo raspisivali specijalizaciju i nitko nam se nije javio. Kroz rujan bi nam trebala doći i dva od tri liječnika obiteljske medicine koji su na specijalizaciji. Pokušavamo popunjavati upražnjena mjesta, ali kad nemamo ljudi iz grada, što je najbolja opcija, moramo se nuditi i na tržištu izvan Hrvatske.
Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti do 25 posto liječničkih ordinacija mora ostati u sustavu domova zdravlja, kakav je omjer u Dubrovniku između liječnika DZ i koncesionara?
Imamo i preko 25 posto, oko 30 do 35 posto u obiteljskoj medicini i stomatologiji. Recimo, u ginekologiji je to preko 70 posto, a u pedijatriji oko 65 posto. Ljudi se ne odlučuju za privatnike, a po zakonu, bez obzira na te odnose, ako nema liječnika ili stomatologa, ako primjerice otiđe u mirovinu ili nažalost umre, kao što smo imali slučaj kod ginekologije, Dom zdravlja mora popuniti to mjesto bez obzira je li riječ o koncesionaru. U nekim smo djelatnostima premašili zakonski propisanih 25 posto, ali to je za dobrobit svih nas.
Neki liječnici smatraju da bi ih što više trebalo biti koncesionara, kako bi se to odrazilo na Dom zdravlja?
Po sadašnjem zakonu u sustavu doma zdravlja mora ih biti do 25 posto. Sudjelovao sam dosta u raspravama o tom zakonu jer sam u Udruzi poslodavaca pri zdravstvu. Zakonodavac je to ostavio jer je to jedina garancija da se popune ona mjesta koja nisu zanimljiva privatnicima, a to su otoci i ruralne sredine. U pandemiji se vidjelo da je organizacija javnog zdravstva puno operativnija s ovakvom jednom ustanovom kao što je dom zdravlja, ne samo u Dubrovniku nego svugdje, bez obzira što su i privatnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti dijelovi javnog zdravstva. Puno lakše se provode akcije koje su zadane od Ministarstva ili HZZO-a putem javnih ustanova. Tako smo i postali nositelj cijele organizacije procjepljivanja na ovom području.
Zbog čega u Dubrovniku nemamo dežurnu stomatološku ambulantu tijekom vikenda i može li se tome problemu doskočiti?
Nemamo dežurnu stomatološku ordinaciju jer se one mogu organizirati samo u regionalnim centrima. Vodili smo prije pandemije razgovore s Gradom Dubrovnikom o ulaganju u dežurnu stomatološku ordinaciju u gradskoj jezgri, kao zdravstveni nadstandard, ali došla je pandemija i to smo ostavili za neka bolja vremena.
ZAKLADA BLAGA DJELA Pokušavamo zadržati sve programe pomoći
Krajem prošle godine imenovani ste upraviteljem Zaklade Blaga djela. S obzirom na pandemiju i smanjene prihode, jeste li neke od programa morali reducirati?
Zahvaljujući gosparima Čiču Obuljenu i Mariju Dujiću te cijelom upravnom vijeću imali smo na računu određeni dio sredstava, koja sada koristimo s obzirom da su nam se prihodi u pandemiji znatno smanjili. Bivši saziv donio je i odluku, koju smo mi nastavili, o smanjenju na 20 do 25 posto najamnina svima koji su imali tržišne najamnine, a taj smo postotak od 1. kolovoza povećali na 50 posto. Stoga nam se taj jedini prihod kojeg imamo znatno smanjio. Ipak, uspjet ćemo zadržati cijeli spektar usluga i pomoći našim najpotrebitijim sugrađanima te nećemo niti jedan program ukidati. Posebno se to odnosi na naš osnovni program pomoći starijima i potrebitima. Zadržali smo sve postojeće stipendije no, one su dosad bile cjelogodišnje pa smo ih morali svesti na fakultetsku godinu. Očekujem da ćemo natječaj za stipendije raspisati i ove godine. Pokušavamo na sve moguće načine zadržati sve programe koje je Zaklada dosad imala i nadam se da ćemo zasad u tome uspjeti. Ako ovakva situacija potraje, nažalost od nekih ćemo programa morati odustati. Imamo u pripremi i varijantu ‘A’ i varijantu ‘B’.
Je li se povećao broj potrebitih sugrađana?
Nažalost se povećava. Imamo kriterije po kojima ljudi dobivaju pomoć i zasad uspijevamo svima koji zadovoljavaju te kriterije pomoći.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 25. kolovoza 2021.