Ideja je ustvari krenula od studenata povijesti koji su u razgovoru s gospođom Zrinkom Lucijanović iz Dubrovačke baštine iskazali želju da ih se uputi u dubrovačku povijest, a pogotovo da ih im se pokuša ponuditi nešto od alata koji su potrebni da bi mogli samostalno istraživati. Budući da se mi volimo ne samo družiti s mladim svijetom, nego mislimo da se trebamo potruditi kako bi netko nastavio naš posao, bilo nam je drago ovo čuti – priča za DuList prof. dr. sc. Nella Lonza, voditeljica Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku o četverodnevnoj radionici koja se ovog tjedna održala u Dubrovniku. Njoj se odazvalo 15 dubrovačkih studenata povijesti koji svoje znanje bruse na fakultetima u Zagrebu, Zadru te, naravno, u Gradu. Mada je posrijedi, reći će Lonza, pilot projekt, njegov cilj je dugoročan te bi im u perspektivi ponudio način suradnje koja bi im omogućila daljnje napredovanje u njihovom pozivu povjesničara.
– Prvi dan smo se našli u Lazaretima gdje smo se upoznali. Kolega Lovro Kunčević, Nella Lonza i ja diskutirali smo s njima o tome snalaze li se s latinskim, talijanskim i jesu li ikad uopće bili u Dubrovačkom arhivu. On je toliko bogat da se može još neizmjerno tema osmisliti i obraditi te napisati bezbroj knjiga. Sljedeći dan ih je kolega Kunčević proveo ljetnikovcem Sorkočević i pokazao naša izdanja, a nakon toga smo posjetili Arhiv gdje je kolegica Lonza objasnila o arhivskim fondovima kojima se ona bavi, nakon čega sam im ja govorila o odnosu Dubrovačke Republike i Osmanlijskog carstva. Cilj je bio da studenti uđu ondje, omirišu atmosferu, vide arhivske dokumente i četvrti dan izabrali smo neke na hrvatskom jeziku koje smo im pomogli pročitati – dodala je prof. dr. sc. Vesna Miović, upraviteljica Zavoda, našalivši se kako im je naum bio, pandemijskim rječnikom rečeno, da ih ‘inficiraju’ Arhivom i u tome su, vjeruju, uspjeli.
– Zadovoljni smo odazivom. Iz našeg iskustva vidjeli smo da studenti imaju zazor od ulaska u arhiv i čitanja spisa kao da je to nešto nesavladivo. Zapravo, smo im htjeli pokazati da je sve moguće, potrebno je samo truda. Bilo bi lijepo kad bi nastaviti ići u njega. Nama se u Zavodu kad god žele mogu obratiti za pomoć i mi ćemo nastojati održavati stalan kontakt. Savjetujem im da se koncentriraju na Dubrovačku Republiku jer je ona zaista jedinstvena priča. Iz mnogih zemalja ljudi dolaze kod nas istraživati svoju povijest. On je beskrajno bogat – poručila je Miović. Arhiv, primijetila je Lonza, ljudima koji nisu upućeni djeluje kao neko strašno i prašnjavo mjesto. Međutim, on je mjesto užitka, razonode, intelektualnog izazova. Među njima su raspravljali koliko ga je posto uopće istraženo i zaključili su da je to puno manje od 10. Ima, napominje, važnih tema koje nisu iscrpljene, a neke nisu ni ‘pipnute’.
– Inače su studenti na fakultetu uvijek navikli prvo odabrati temu pa onda za nju tražiti literaturu. Ovdje tako to ne ide. Nego, prvo počneš malo kopati po građi i iz toga iznjori neka zgodna tema. Nadamo se da ćemo barem nekog od njih vidjeti uskoro u Čitaonici Arhiva – komentirala je Lonza su se čija vlastita istraživanja, podvukla je, uglavnom kretala upravo ovim smjerom. Dubrovčanin Mario Thon, student druge godine diplomskog studija pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu priliku ‘upiti’ znanje od njih objeručke je odlučio prihvatiti jer, kako nam kaže, događanja ove vrste su rijetka. U Arhivu je nenalik ostalima sudionicima radionice bio više puta te mu se uskoro vraća jer mora dovršiti diplomski rad na temu Dubrovnika u Drugom svjetskom ratu. ‘Arhiv je čudo, ima toliko toga i otvoren za svih’, napominje Thom kojemu je, među ostalim, predmet interesa, svakako, Dubrovačka Republika.
– ‘Zapeo’ sam za razdoblje njenog pada što mi je ispočetka bio i isključivi interes. Malo je poznata činjenica jer smo učili da su u Grad Francuzi ušli na prevaru, da se ustvari dogodila rusko-crnogorska opsada. Kako sam radio za Muzej Domovinskog rata, ondje su mi rekli da postoje sličnosti u pravcu djelovanja u Domovinskom ratu i tijekom ove opsade pa sam mislio napraviti usporedbu. Također, trenutno se bavim 19. i 20. stoljećem. Fokus mi je Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu, ali i pod austro-ugarskom upravom te razdoblje industrijalizacije. Čudno mi je što je naš grad tako rano demilitariziran krajem 60-ih prošlog stoljeća pa sam razmišljao kako se to odrazilo na razvoj turizma, ali i kako je ta činjenica utjecala na Domovinski rat. Mislim da nam u toj situaciji jest bilo nezgodno, ali u početku je dalo oduška – nastavio je mladi povjesničar.
O radionici i iskustvima koja su na njoj stekli dubrovački studenti više možete pročitati u sljedećem broju DuLista.