[PUTOPIS] SPORADSKI OTOCI, OAZA MIRA Grčka razglednica Jelene Tamindžija Donnart

Za Sporadske otoke, arhipelag od četiri naseljena otoka s mnoštvom divljih otočića koji ga okružuju, čula sam i ranije, ali iskreno nikad nisam ni pomislila posjetiti ih jer su mi se učinili previše udaljenim od Hrvatske. Ipak, poziv na vjenčanje prijatelja na najudaljeniji otok Alonissos činio se divnom prilikom za posjetiti ovaj arhipelag smješten u srcu Egejskog mora.

Piše: Jelena Tamindžija Donnart

Put je zapravo bilo iznimno lako organizirati iz Dubrovnika te su se Sporadski otoci učinili i bližim nego što to doista jesu. Naravno, ako izuzmete činjenicu da smo suprug i ja putovali s našim jednogodišnjim djetetom, zbog čega se i svaka udaljenost čini kao put oko svijeta u 80 dana.

Studentski dani
Prijateljicu Grkinju upoznala sam dok sam bila na Erasmus programu na Sveučilištu u Veroni gdje je jednoj grupi međunarodnih studenata bila dodijeljena rezidencijalna vila San Vitale. Od devetoro studenata, tu su bili Brazilci Ricardo i Marcela, dvije Grkinje Machi i Stefania, dvoje studenata iz Turske Okan i Betul, Poljakinja Ewa, Amerikanka Magdalene i ja iz Hrvatske. U susjednoj rezidenciji od koje nas je dijelilo samo unutarnje dvorište živjeli su Talijani koji su naravno stalno dolazili kod nas, a što drugo nego jesti i piti. Mi smo se tijekom tog ljetnog semestra toliko zbližili da smo postali jedna mala obitelj koja se brine jedni o drugima i koji su uvijek tu jedni za druge, daleko od svojih zemalja i obitelji. Čak i nakon što smo otišli iz Italije i ostavili sve naše avanture u toj divnoj zemlji koja će nam uvijek biti drugi dom, ostali smo bliski te smo dijelili sve važnije životne trenutke zajedno. Odlazak u Grčku bio je još jedan od tih naših ponovnih okupljanja na kojima imamo osjećaj da je vrijeme stalo i da smo još uvijek bezbrižni studenti željni putovanja i zabave. Onda je opet tu jednogodišnje dijete koje nas opomene da sad i njega uključimo u jednadžbu i da zabave više ne mogu biti toliko bezbrižne.

Pozitivna strana propelerca
Iako živi u inozemstvu, Machi je svoje vjenčanje sa svojim odabranikom srca Talijanom, odlučila proslaviti na svom rodnom otoku gdje je provela veliki dio odrastanja do odlaska u studentske klupe. Njen otac Kostas Mavriki poznati je grčki pisac i istraživač koji je napisao nekoliko knjiga o povijesti Sporadskih otoka te bio jedan od osnivača Nacionalnog parka Alonissos. Na ovu posvećenost u životu nagnalo ga je jedno iskustvo kad je kao 16-godišnjak s ocem ronio te pronašao potopljeni brod. Egejski otoci bili su poprište brojnih bitki od antičkog doba kao i gusarskih napada te se ispod površine očaravajuće prirode otoka kriju povijesne činjenice koje je njen otac htio prikazati javnosti. U tome je uspio intrigirajući i samog ministra koji je u potpunosti podupirao projekt imajući na umu povećavanje vidljivosti samih otoka i međunarodnoj publici. Odlazak na Sporadske otoke iz Dubrovnika zapravo je krajnje jednostavan – izravan let iz Dubrovnika do Atene traje 1.15 sati. Možete slobodno u vaš itinerar uključiti i grčki glavni grad ako ga niste posjetili jer Atenu se jednostavno mora doživjeti. Ukoliko želite preskočiti posjet Ateni ili ste je već posjetili, odaberete direktan let iz Atene za prvi otok Skiathos koji službeno traje 40 minuta, iako smo mi došli za pola sata. To su oni tipični propelerci koje imamo prilike iskusiti mi Dubrovčani kad let za Zagreb nije u potpunosti rasprodan. Pozitivna strana propelerca u kojem sve huči i buči je što djeca od tog drmanja zaspu za pet minuta. Kad bismo letjeli s velikim avionima koji se ne čuju, malac ne bi nikad zaspao tako da sad glasam za turbulentna slijetanja i uzlijetanja.

Plave persijane
Skiathos je tipičan grčki otok u kojemu su kuće iznimno bijele boje ukrašene plavim persijanama i vratima. Iako su ovi otoci znatno veći od naših dubrovačkih otoka, odmah se osjeti isti otočki štih. Čim siđete s broda, vrijeme se uspori, svima je mozak već na paši, a nezaobilazno u svakoj mediteranskoj kulturi je niz klupa na kojima se starije generacije izredaju i potpuno nesuptilno komentiraju nove ljubavne parove brinući se o opstanku njihove veze, budućnosti, plodnosti, njihovim pretcima i budućim nasljednicima. U mnoštvu originalnih suvenirnica gdje možete pronaći grčke rukotvorine i dizajnerske komade posuđa, odjeće te posebice nakita, provlače se i kineski dućani koji se ipak mogu odmah prepoznati. Najčešće po određenom mirisu tvorničkih proizvoda kao i po potpuno nezainteresiranim prodavačima. Jedna nas je čak prodavačica samo prostrijelila pogledom dajući nam do znanja da joj smetamo i nastavila lizati svoj sladoled gledajući neku seriju na svom mobitelu. Ista se formula može primijeniti i na brojne restorane te lako možete uočiti tko vuče jednu komercijalnu crtu nudeći meni od 50 različitih jela od onih autohtonih koji nude samo 10 izvrsnih jela. Skiathos je poznat kao otok zabava, ali za razliku od drugih ‘party’ otoka poput Mikonosa ili Santorinija, ovdje ćete usluge plaćati za zaista korektne cijene poput grčkog gyrosa za 4 eura ili musake od 8 eura.

Alonissos ima tu jednu šipansku dušu
Sljedeći otok Skopelos opet ponavlja iste vizure pitoresknih grčkih luka s posebnom crkvom koja se izvaja na izbočenoj stijeni, crkvi svete Marije od Dvora (Panagitsa tou Pyrgou) i koju jednostavno ne smijete zaobići. Za sve ove otoke važno je napomenuti da je iznajmljivanje auta ne samo preporučljivo, već i jedini način da vidite sve udaljene skrivene uvale i plaže, kao i poznatu kapelu sv. Ivana koja je lokacija crkvenog vjenčanja iz filma koji je popularizirao ove otoke, američkog mjuzikla i komedije ‘Mamma mia’. Nakon Skopelosa, slijedi otok Alonissos gdje se i samo vjenčanje odvijalo. Skiathos i Skopelos iznimno su posjećeni otoci, dok Alonissos ima tu jednu šipansku dušu. Trajekti zaista zavidne veličine novije gradnje gdje je sve čisto, moderno i uredno svakodnevno povezuju ove otoke, ali i brojne privatne ture što je praktično ukoliko se odlučite za smještaj na samo jednom otoku uz svakodnevne posjete drugim otocima. Alonissos je otok koji nije toliko posjećen od strane komercijalnijih izleta pa je zadržao taj jedan osjećaj divljine, izoliranosti i raja za sve jedriličare s brojnim uvalama koje ih oduševljavaju. Mi smo bili smješteni u jednoj takvoj uvali Steni Vala u kojoj se odmah osjeti da se autohtono stanovništvo sprijateljilo s jedriličarima koji ovdje dolaze cijeli niz godina, od kojih su neki čak i kupili kuću na otoku gdje provode ljetne praznike. I mi smo se nakon 2-3 dana u potpunosti udomaćili i svi su nas već znali. Restorani su ovdje pretežito riblji, iznimne kvalitete od kojih bih posebno istaknula Tassia’s cooking gdje se i samo vjenčanje organiziralo.

Grčko vs. hrvatsko vjenčanje
Za razliku od hrvatskih vjenčanja, grčko vjenčanje uz obvezne elemente bacanja rupčića i plesanje mladenaca, lomljenja čaša, uključuje i obilne večere. Kad kažem obilne, to je zaista obilno uz još jedan intrigantan detalj. Dok se tijekom hrvatskih vjenčanja, između različitih sljedova hrane odradi pokoji ples, kod njih je običaj da jednom kad sjednete, ne dižete se dok sve ne pojedete. Mi smo sjeli u 20 sati na predivnoj vanjskoj taraci restorana i nismo se digli do 22.30 sati jer su sljedovi samo dolazili jedni za drugim. Nakon toga, svi su punog stomka bili više spremni za neki lagani valcer, no Talijani i Grci se nisu dali te su odmah krenuli na skakanje, glasno pjevanje te obvezan grčki kalamatianos ples u kojemu se svi drže za ruke i plešu u kolu. Naravno da su se Talijani i Grci natjecali tko će zadnji ostati na vjenčanju i čija će se zadnja pjesma pjevati pa je to potrajalo do 6 sati ujutro. Grci su pobijedili na domaćem terenu. Zadnji otok u ovom arhipelagu nažalost nismo stigli posjetiti jer smo se odlučili za laganiju i ležerniju varijantu godišnjeg gdje ćemo više vremena provesti s prijateljima. Kira Pangaia, kao najudaljeniji otok, još je više divlji od Alonissosa što posebno dolazi od izražaja noću kad primijetite da nedostaje svjetlosne infrastrukture.

Oaza mira
Neizbježno je bilo usporediti Hrvatsku i Grčku tijekom putovanja jer se ja osobno tamo uvijek osjećam kao doma, okružena istom vegetacijom i načinom života ljudi. Iako, moram priznati da Hrvatska ipak u nekim segmentima izgleda uređenija u smislu izdavanja računa u bilo kojim uslužnim objektima ili taksista koji ti otprilike govore koliko smo odvozili kilometara, koja je cijena bez taksimetra, a nedostatak znaka za taksi vozilo ih uopće ne zabrinjava. Nekako vam to tijekom godišnjeg odmora sve izgleda simpatično, no ne bih se baš odlučila raditi u takvom okruženju. Daleko od pretjerano komercijalnih lokacija Grčke u kojima preplatite sve što možete zamisliti, Sporadski otoci nude jednu oazu mira u kojima godišnji odmor zaista izgleda kao godišnji, bez pretjeranih gužvi, nerviranja u prometu i brige oko mjesta na plaži. Ovdje uvijek možete naći skrivenu uvalu samo za sebe i jesti dobru hranu koju ćete platiti po sasvim pristojnim cijenama. Posebno preporučujem njihovu tunu po kojoj su egejski otoci poznati jer je zaista iznimne kvalitete, kao i većina morskih plodova i ribe koju smo probali. Hran je svježa jer su neka mjesta i uvale toliko udaljeni da im je nabava hrane i držanje u hladnjacima ograničene električne energije skuplja opcija od svakodnevnog odlaska u ribolov. No Grčka, kao i ostale mediteranske zemlje, uvijek pred vama ostavlja isti izazov. Prije samog odlaska u zemlju, ipak probajte izgubiti 2-3 kila kako biste bili sigurni da ćete se uspjeti vratiti u istoj odjeći u kojoj ste se uputili u Grčku. Mi smo se sigurno vratili u istoj odjeći, ali smo morali eliminirati remene. Na godišnjem ipak sve zabrane i ograničenja padaju u vodu.