Bože, kakve emocije, kakav događaj. Ovo nam je zaista doživljaj. Zadnji put smo naše pomorce pozdravile ovako 2008. kada je pored Danača prošao AP Zagreb. Prošlo je punih 13 godina. Posebne su to emocije, tako smo sretne – dijele s nama svoje impresije časne sestre ‘dančarke’ ili franjevke od Bezgrešnog začeća s Danača. U samostanu se trenutno nalazi 15 sestara, a s njima smo u ovo tmurno nedjeljno poslijepodne dočekali prolazak broda Revelin Atlantske plovidbe koji je s pučine brodskom sirenom pozdravio Gospu od Danača, ali i cijeli Grad. Ljubazno su nas primile u svoj samostan u kojem je vladala prava radost i iščekivanje što će naši pomorci proći kraj Danača te što će ih tradicionalno pozdraviti uz zvon crkvenih zvona i mahanje, a kapetan i naši pomorci s broda uzvratit će brodskom sirenom. Čim su u samostan dojavili kako se AP Revelin vidi na pučini, spremno su potrčale, uzele lincune i ‘upalile’ crkvena zvona. I u tom trenutku sve se poklopilo. Kiša je prestala, provirilo je na tren i sunce te je i nebo ‘blagoslovilo’ ovaj prekrasan trenutak. Ne samo da je interesantno to što je AP Revelin prvi ‘naš’ brod nakon tako dugo vremena kojeg su morski puti namjerili rutom pokraj grada, već su i zvona na crkvi koja je u obnovi prvi put za njih zazvonila.
-Naša crkva Gospe od Danača je u obnovi, ali Bogu hvala, zvona smo uspjeli osposobiti. Ovo je prvi brod kojem smo zvonili ovim novoobnovljenim zvonima na našoj crkvi. Prekrasno, tako smo sretne da je struja proradila. Da je brod došao prošle nedjelje, ne bismo im mogli zvoniti – ističe časna sestra Katica Dabo.
Časne dančarke tijesno su povezane s dubrovačkim pomorcima od davnina. Tradicija je to, otkrivaju nam, duga preko 150 godina. Koliko pomorci vole Gospu od Danača i koliko su joj odani svjedoči i to što joj još uvijek donose zavjetne darove u zahvalu što ih je izbavila iz velikog nemirnog mora i teških situacija.
-U 19. stoljeću ovo je svetište bilo hodočasničko kao što je sada Gospa od Milosrđa na Gorici. Zadnjih 50 godina naše pozdravljanje brodova puno je intenzivnije. Pozdravljamo sada i cruisere. S tri takva broda dobile smo bile i poziv na objed, ali nismo tada prihvatile pa su nam donijeli neke namirnice da nas barem tako potrataju. Većina bi kapetana s cruisera došla sa suprugama i djecom pohoditi svetište. U novijoj povijesti zvali bi nas iz Atlantske plovidbe pa bismo mi otpratile ili dopratile brodove. Kada bi naši pomorci znali da će se naći u kritičnim točkama na moru s protivnim vjetrovima, poslali bi nam nekoliko dana prije telegram da molimo za njih, a kada bi prošli kroz taj tjesnac, u neko doba noći bi zvali na telefon da je sve sretno prošlo. Primjerice, kapetan Zupčić dao je izraditi jednu veliku sliku Majke Božje u zahvalu za pomoć na moru. Za svetog Nikolu uvijek bi u samostan primili naše pomorce i podružili bi se s njima. Redovito odlazimo i na polaganje vijenaca na 6. prosinca. Posebno smo povezane i s brodom Danče. Svake godine bi dolazio u valu na Dančama i položio bi tu jedan vijenac – govori nam časna sestra Kornelija Zorić.
Prije bi, prisjeća se, pozdrav kretao od kapelice sv. Đurđa u Pilama, a završavao bi u svetištu Gospe od Milosrđa. Brodovi Atlantske plovidbe usporili bi i zaustavili bi se malo kod svetišta, odakle bi stigao pozdrav zvonima te bi znali da je to potvrda na njihovu molbu da se za njih moli.
-Tako bi nas i na povratku pozdravili, dugo bi taj pozdrav trajao i mi bismo odmah izišle vanka mahati im, sretne što su sigurno prošli kroz opasno more i sretno se vratili kući – ističe časna sestra Kornelija.
U blizini Danača često prolaze mali turistički brodovi pa im časne iziđu mahati i tako im daju do znanja da mole za njih. Kod curisera je stvar, dodaje sestra Kornelija, ipak nešto formalnija. Ipak i tu je bilo zanimljivih trenutaka.
-Jedan od kapetana mi je rekao da prije nego je postao kapetanom na cruiserima nije ni izbliza ovoliko bio uvjeren da Bog postoji i da nas čuva. Svi koji dođu na brod, prije ili kasnije postanu vjernici. Za svaki posjet tim brodovima ponijeli bismo reprodukciju centralnog dijela triptiha Nikole Božidarevića koji bismo pričvrstili pri ulazu na brod tako bi nas Gospa od Danača odmah dočekala na vratima tog broda – naglasila je sestra Kornelija.
Časne sestre dančarke ostavili smo prepune dojmova i emocija što su mogle ovako lijepo pozdraviti naše pomorce. Dale su im blagoslov učinivši po zraku znak križa i poželjele im obilje Božjeg blagoslova i, naravno, mirno more. A, cijeli ovaj događaj bio je još emotivniji s obzirom da se odvio pred sam blagdan svetog Nikole, zaštitnika pomoraca i djece, a i pred najteži dan kroz koji je Dubrovnik u ratu prošao.