Povodom tjedna svjetskog dana Grada/Urbanizma, Dubrovčanin Mario Obuljen napisao je tekst te u njemu istaknuo kako se trebamo prisjetiti i uzeti u obzir koju je pažnju imalo planiranje razvoja našeg prostora.
-Navođenjem povijesnih izvora iz knjige Urbana matrica grada Dubrovnika istaknuta je važnost svjesnog, planskog korištenja i dimenzioniranja prostora, poglavito gradskog. Upravo taj element planiranja grada, koji je u dalekoj prošlosti bio blisko povezan s mističnim, božanskim nadahnućima, vjerskim obredima pri njegovu osnivanju, a poslije se razvio u vrlo racionalnu i egzaktnu djelatnost, snažno se tijekom povijesti provlači u svim regulacijskim, planerskim odlukama o našem Gradu – navodi Obuljen.
Možda je to, kaže, razlog divljenju posjetitelja koji kad prvi put ulaze kroz Vrata od Pila na Stradun, zastanu bez daha, osupnuti ljepotom Grada, ‘iako na tom potezu možda nema pojedinačnih zgrada koje bi nas zadivile ljepotom, bogatstvom arhitektonskih ili nekih drugih elemenata’, ističe.
-Ljepota je u mjerilu, skladu, gotovo tipskim stambenim pročeljima, ambijentu, ugođaju, osjećaju zaštićenosti, u doživljaju povijesti u sadašnjosti, puno toga se može nabrojati. Tijekom zadnjih godina, ni urbanisti ni prometni inženjeri nisu pridavali dublji i poseban značaj gradskom prostoru i gradskom životu, kao da se ništa nije znalo o utjecaju fizičkih struktura na ljudsko ponašanje – rekao je Obuljen.
Tek kasnije su se prepoznale drastične posljedice koje ova vrsta planiranja može imati na to kako ljudi koriste gradski prostor. Kako je napisano u knjizi Gradovi za ljude, Jan Gehl ističe da je urbanističko planiranje bilo problematično posljednjih 50 godina. Činjenica da se gradski život udaljio od tradicije da bi postao vitalna funkcija grada koja zahtijeva pažnju i brigu stručnjaka koja nisu bila prihvaćena. Te su s vremenom stečena znanja o vezama između fizičke strukture i ljudskog ponašanja – istaknuo je i dodao: ‘Pogledajmo oko sebe, došli smo u vrijeme kad su sugrađani počeli glasno vapiti da se urbanizam treba usredotoči na ljude’.
-Stoga, moramo uložiti ozbiljne napore da ostvarimo san o boljem gradu, gradu za ljude! Kako je profesor Marasović naglašavao da na području zaštićenog spomenika kulture princip rada odjela planiranja se treba temeljiti na zajedničkom radu svih stručnjaka (arhitekata, urbanista, građevinara, povjesničara umjetnosti) te nije dobro da ni u jednom momentu neka struka “brojno prevlada“ drugu jer će se to loše reflektirati na konačni rezultat planiranja. Uspješnost rada je na međusobnoj usklađenosti i stručnoj predanosti promišljanja, planiranja razvoja Grada. U planiranju nam ne smije biti podloga materijalne svrhe jer tako nećemo sugrađanima pružiti ispunjenost, sreću, zdravlje, nećemo pružiti onaj osjećaj kojemu svi težimo! Moramo prestati zbijati, natrpavati te preizgrađenošću raditi prostor skučenim kao da smo u zatvoru. Potrebno je prijeći preko praga i iskoračiti u prostranost koju nam pruza ovaj predivan krajolik obasjan suncem, okružen morem, podno brda i prirode te širiti prostor na kojemu ćemo graditi jer težiti prostranosti prostora je težiti putu ka slobodi – zaključio je Obuljen i dodao citat Waltera Benjamina: ‘Grad se prolaznicima može otvoriti sa svih strana poput krajolika bez pragova’.