Austrija se od ponedjeljka nalazi u novom lockdownu, a od 1. veljače država uvodi novo cijepljenje. Dok se u Zagrebu održavao masovni prosvjed protiv novih Covid-19 restrikcija, isti se odvijao i u Beču. Dubrovkinja Ana Vojnović sa suprugom i dvoje djece živi u glavnom gradu Austrije već godinu dana. Preseljenje iz Zagreba u Beč bila je već duže vrijeme opcija, no pandemija koronavirusa ubrzala je taj proces. S obzirom na da njen suprug ima blisku obitelj u Beču, jednim dijelom im je bilo i lakše priviknuti se na tu novu odluku te sve skupa prolaziti. No, prisjeća se da je, netom nakon što su došli, krenuo novi lockdown. Inače, trajao je sve do proljeća 2021. godine. Zbog toga je, kako kaže, bilo malih problema s papirologijom.
— Sve stvari koje su prije išle brže, tada su odjednom usporile – govori. Dnevne aktivnosti su se odvijale na relaciji kuća-posao jer je relativno sve bilo zatvoreno.
Ponovno je sve zatvoreno na dva tjedna, ali pitanje je hoće li to biti tako. Tako je najavljeno i prošle godine, a s vremenom se to razdoblje lockdowna produživalo. Na kraju smo od dva tjedna, došli na šest mjeseci
— Naši izlasci su bili s djecom u park i prirodu. No, i to je bilo ograničeno. Radile su samo butige s prehrambenim proizvodima, drogerije, ljekarne i benzinske pumpe. Koliko se sjećam, tada u nas, u Hrvatskoj nisu vladala tako stroga pravila kao u Austriji. Dakle, došli smo u Beč, grad u kojem postoji ‘milijun’ stvari za vidjeti i posjetiti ih, a zapravo nisu bile dostupne. Držalo me na snazi – tu smo sad, neće vazda biti tako. Gledala sam ostati što pozitivnija oko svega toga, iako smo stalno bili okruženi informacijama o koroni. Ni o čemu se drugom nije ni pričalo. Pokušavala sam se nekako i isključiti koliko god sam mogla – rekla je. S obzirom na to da je radila i putovala na posao javnim prijevozom, viđala je ljude i bila u interakciji s njima te joj je bilo ipak lakše prebroditi to razdoblje.
— Družili smo se najviše s našim ljudima s prostora tzv. Balkana. I zbog toga mi je bilo lakše jer smo pričali najviše o nekim temama koje nisu vezane uz koronavirus. Kratko bismo o koronavirusu prokomentirali, ali ne bi se išlo u neke veće dubioze.
‘Vi sad izlazite, a novi ulaze u bazen’
Prisjetila se kako je Austrija u tim danima 2020. godine uvela masovno testiranje svojih građana, koju je provodila u javnosti kroz slogan ‘Svi grgljajmo’.
— Htjeli su da se ljudi testiraju, kako bi se spriječilo daljnje širenje bolesti. Ti su testovi bili besplatni i nije bila potrebna nikakva uputnica od doktora, nego smo se mogli testirati na dosta lokacija. Nakon toga su uveli preuzimanje uzoraka testova u apotekama, ali i u poslovnicama jedne poznate drogerije. Mogli smo uraditi ‘test grgljanjem’ kojeg je priznavao grad Beč te se mogao pronaći na njihovim službenim stranicama. Znači, mi bismo snimili videozapis na mobitelu, i slali bismo im ga, a onda smo mogli odnijeti uzorak u drogeriju ili u butige koje su provodile preuzimanje uzoraka, ali i na benzinskim pumpama. Skupljali su se uzorci dva puta na dan, a rezultati su bili unutar 24 sata – navodi Vojnović. Nakon popuštanja mjera, počeo je vrijediti ‘3G-dokaz’ za ulazak na neka mjesta, kao što su restorani ili kafići.
— To je dokaz da je osoba ili cijepljena ili je preboljela Covid-19 ili posjeduje negativan test. Neko vrijeme je bio u funkciji ‘2G dokaz’, odnosno nije se moglo ući u pojedina mjesta ni s negativnim testom. Bio je i ‘2G plus’, što znači da je vrijedio samo PCR test, ali ne i antigenski – istaknula je među ostalim. Ta je, nazovimo ju, austrijska potvrda bila potrebna i za ulazak na bazene.
— Sjećam se kad smo tijekom ljeta bili na bazenu. Skupilo se dosta ljudi te su postavili neka ograničenja. Jedno od njih je bilo da su nam, nakon što smo ušli u bazen, štopali 15 minuta koliko smo mogli ostati u njemu. Bilo je: ‘Vi sad izlazite, a novi ulaze u bazen’. I onda smo morali čekati u redu – rekla je kroz smijeh.
‘Sada je krenuo lockdown za sve’
Početkom studenog na snazi je bio lockdown – za necijepljene.
— Smjeli su samo ići samo po namirnice u butige, i na posao. Dakle, sve je bilo kao i nekad, samo je ovoga puta važilo samo za necijepljene. Bile su velike kontrole, a za kršenje tih pravila je bio papreni cjenik kazni. Kazne su bile za one koji su prekršili pravila, ali i za tvrtke koje su to dopustile. Primjerice, ako ste pošli u frizera, a niste cijepljeni ili preboljeli, i on te primi te uleti kontrola, kaznili bi oboje – priča Vojnović. Sada je krenuo lockdown za sve. Rade jedino butige s prehrambenim proizvodima, drogerije i benzinske pumpe.
— Kao početak korone. Ponovno je sve zatvoreno na dva tjedna, ali pitanje je hoće li to biti tako. Tako je najavljeno i prošle godine, a s vremenom se to razdoblje lockdowna produživalo. Na kraju smo od dva tjedna, došli na šest mjeseci – dodala je.
— Pročitala sam kako će zbog lockdowna na tjednoj razini država doživjeti oko milijardu eura gubitka. U prvom lockdownu je na snazi bio ‘Kurzarbeit’ – ljudi su radili na pola radnog vremena. Država je tvrtkama koje su morale zatvoriti zbog lockdowna, uplaćivala potpore za radnike, kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj. Ne znam kakva je trenutno situacija po tom pitanju.
‘Cijeli otok je bio njihov’
Ove godine se nije uspjela ‘zaletiti’ iz Beča u Dubrovnik, svoj rodni grad, ali ni na Kalamotu gdje je provela brojna ljeta.
— Bila sam prošle godine tijekom ljeta. Tada je moj otok još više poseban. S obzirom na to da nije bilo puno gostiju, djeca s Kalamote, kao i moja djeca, još su više uživala. Cijeli otok je bio njihov. Nije bilo puno gužve na plažama pa nisi dolazio u situacije gdje ljudi bezobrazno šeću preko šugamana. Naravno, to nije bilo dobro za Dubrovnik koji živi od turizma, ali to je bila nekakva sreća u nesreći. Jedva čekam doći na Kalamotu. MP