Suradnja Due Lipe i Eltona Johna s australskim triom Pnau u singlu ‘Cold Heart’ jedan je od globalno najvećih hitova kasnog ljeta i rane jeseni, s jednakom dobrom prolaznošću u Izraelu i na Islandu, u Hrvatskoj i Sjevernoj Makedoniji, u SAD-u i Velikoj Britaniji, u Čileu i El Salvadoru. Pjesma je i posve pogodna kao polazna točka trećeg, i posljednjeg, dijela našeg mini feljtona o najboljim remiks albumima. ‘Cold Heart’ u Pnauremiksu amalgam je satkan od čak četiri pjesme iz bogate pjesmarice Johna i BerniejaTaupina, a najzastupljenije su ‘Sacrifice’ iz 1989. (Eltonov dio) i ‘RocketMan’ iz 1972. godine (Lipin segment). Zahvaljujući umješnosti remiksera dobili smo spoj toliko prirodan da se i oni koji su odrasli s obje pjesme moraju podsjetiti kako se radi o tzv. mashupu. No, one malo upućenije suradnja Johna i Pnaua neće previše iznenaditi. Naime, oni su još 2012. godine snimili synth-pop/nu-disco/house album ‘Good Morning to the Night’ i debitirali na 1. mjestu UK top ljestvice albuma. Britanski pop gigant i elektronski trio iz Sydneya tada su primijenili istovjetan koncept pa su samo za potrebe naslovne pjesme inkorporirali elemente iz, ni manje ni više nego, osam pjesama Eltona Johna. Iz pjesme ‘Mona Lisas and Mad Hatters’, deepcuta s albuma ‘Honkey Chateau’ iz 1972. godine i jednog od Johnovih favorita, Pnau su ‘maznuli’ samo manji dio refrena i napravili posve novi, punokrvni plesni hit. Neočekivano, on to tada nije postao. Nepravdu su, uz pomoć Due Lipe, ispravili gotovo deset godina poslije.
Iako ove suradnje tehnički spadaju pod kategoriju mashupa, zbog njihove inovativnosti sasvim fino se uklapaju u trend reimagined albuma koji svoju kulminaciju doživljava u post lockdown razdoblju, ponajviše tijekom 2021. godine. Ističu se albumi Sharon Van Etten, Roisin Murphy, Khruangbin, Brittany Howard, Paula McCartneyja, Elvisa Costella i gigantski box set Metallice, na kojem su 12 pjesama s legendarnog ‘Black Album’, u povodu tridesetogodišnjice izlaska, obradila 53 izvođača, pa je ‘Unforgiven’ osvanuo u sedam, a ‘Nothing Else Matters’ u deset verzija. Već smo prethodno utvrdili da je trend prije deset godina pokrenuo engleski DJi producent Jamie XX kada je elektronskim stilovima dubstepa i UK garagea premazao album ‘I’m New Here’ Gila Scotta-Herona, čikaškog soul/jazz pjesnika i autora koji je izvršio izniman utjecaj na hip-hop kulturu, a ‘We’re New Here’ krasila su imena obojice glazbenika. Prošle godine, na desetu obljetnicu izdanja izvornog rada, američki jazz glazbenik Makaya McCraven nastavlja tamo gdje je Jamie XX stao i izdaje ‘We’re New Again: A Reimagining by…’, odjenuvši Scott-Heronove minimalističke kompozicije u puno razrađenije i raskošnije jazz-fusion aranžmane.
Svoj 18. solo album Paul McCartney objavio je krajem prošle godine, a uratkom je nastavio niz istoimenih eksperimentalnih radova iz 1970. i 1980. ‘McCartney III’, posljednji dio trilogije ‘redefiniranu’ verziju dobio je već u travnju ove godine, a remikse pjesama ili izvedbe istih, uz 79-godišnjeg ex-Beatlea ili samostalno, potpisuju Beck, DominicFike, Khruangbin, St. Vincent, Dev Hynes, Phoebe Bridgers, Anderson.Paak, glumac i DJIdris Elba i drugi. Dok izvorno izdanje albuma možete poslušati ako ste McCartneyjev fan, ovo ‘izmijenjeno’ biste trebali čuti jer, po skromnom mišljenju autora ovog teksta, ono ne samo nadopunjuje izvornik nego ga i nadmašuje. Elvis Costello, još jedan vitalan rock veteran, napravio je potez koji je iznenađujući i posve inovativan u diskografskim praksama današnjice. On je originalne matrice ‘This Year’s Model’, svog drugog albuma i prvog s The Attractions, ustupio Sebastianu Krysu, suradniku i producentu njegovih recentnih studijskih albuma. Krys, rođeni Argentinac i dobitnik pet Grammyja i dvanaest Latin Grammyja, prema Costellovoj želji okupio je šaroliki međunarodni ansambl prepoznatih imena latin popa i rocka, uključujući mega zvijezde Juanesa i Luisa Fonsija pa smo dobili ‘Spanish Model’, zrcalnu presliku punk-rock remek djela iz 1978. u izvedbama na španjolskom, jeziku kojim se služi 600 milijuna ljudi, ali ne i Costello. Ono što ‘Spanish Model’ razlikuje od izvornika jest i što vokalne dionice dijele i dame. Nina Diaz i Raquel Sofía praše kroz eksplozivne uvodne ‘No Action’ i ‘(Yo No Quiero Ir A) Chelsea’, dok je jedan od najboljih trenutaka rezerviran za Čileanku Cami i ‘La Chica De Hoy’. Finalni proizvod, začuđujuće, zvuči kompaktno, a 43 godina stare pjesme predstavlja novim generacijama na posve novom tržištima.
Foto: umgcatalog.com