Qr – du je u principu vrlo jednostavan projekt koji je zgodan zbog COVID-free priče. Kolega je došao s idejom jer je to vani otpočelo puno prije nego kod nas. Zapravo se ovdje vrlo rijetko primjenjuje. Prema iskustvima onih koji ga imaju rečeno nam je da ga ljudi baš i ne koriste. No, pitanje je kako to uopće predstaviti gostu. Mi smo išli ka tome da ljudi koje je strah dirati cjenike koriste qr-du te smo otišli i korak dalje u smislu da se smanji broj konobara te da svaki stol ima svoj. Osoba kad se spoji na njega može direktno naručiti što želi pa onaj koji u kuhinji ili u šanku dobije narudžbu mora je samo iznijeti – priča za DuList Goran Raspopović suvlasnik i suosnivač Studija Beluga o njihovom posljednjem u nizu projekata, a koja bi trebao olakšati poslovanje turističkih objekata u razdoblju pandemije koronavirusa. Na ovaj način izbjegava se direktan kontakt između osoblja i gostiju što jasno nije svima po volji, iznosi Raspopović, jer osim njega, izostat će i ‘bakšiš’, no htjeli to ili ne, ovo će postati naša svakodnevica, tvrdi.
-To ne može i neće postati supstitut za ljudski kontakt. Jednako kao što Internet neće uništiti novine, ali qr – du je nadopuna i pomoć koja olakšava posao konobaru ili recepcionaru u nekim trivijalnim stvarima. – ističe. Trenutno, ljudi na dubrovačkom području nemaju sluha za ovu novost, priznaje, ali onaj iz drugih dijelova hrvatske ne izostaje. Klijenti su im obično hotelske kuće. Njima je to predstavlja manje izdvajanje. No, i inače, dodaje, cijena nije problem jer se ona prilagođava ugostiteljskom objektu. Privatnici, komentira, također zovu, interesiraju se i rezerviraju, ali kod njih je još uvijek sve u futuru. Smatra da je tome tako zbog nesigurnosti uslijed epidemioloških prilika općenito. Ustvari, kad malo bolje promislite, napominje, nedostatak interesa je logičan jer dok god se ne otvaraju oni objekti koji su vezani za turiste, nama ovakva usluga ni ne treba. Domaći znaju što će popiti dok gost koji dođe gleda sliku i cijenu.
Prilagođen i samostojećim totemima
— Digitalni jelovnik prilagodili smo i samostojećim totemima koji npr. stoje u velikim predvorjima hotela i na njima se može pročitati sva ponuda caffe barova i restorana. Razgovarali smo s nekim ugostiteljima i imali smo inpute i iz drugih gradova. Zapravo, kolega koji je s tom idejom došao je takvo nešto vidio u Parizu i Dubaiju. Kad tek krećete svi kažu ‘za pet je’, ali kad treba dati novac, druga je priča. No, strpljivi smo. Sad i jest jedan vakuum u smislu privrede i ugostiteljstva posebno – objašnjava Raspopović u čijoj tvrtki unatoč gospodarskoj krizi ne posustaju s razvojem novih ideja. Naprotiv, reći će, sada imaju dovoljno vremena za realizaciju nekih novosti koje su ostale tek zapisane na papiru i s kojima se zbog pregršt posla u pretpandemijskom razdoblju nisu stigli s njima pozabaviti. Malo, po malo kreću se naprijed. Inače bave se grafičkim i web dizajnom te animacijama, a važan segment njihovog poslovanja je i ‘digital signage’, odnosno informacijska signalizacija.
— Od 2008. se bavimo informacijskim djelatnostima osjetljivim na dodir. U početcima ljudi nisu imali sluha za to, ali s pametnim telefonima postalo je prihvatljivije. Totemi su veliki uređaji sa zaslonima. Na njih kao centar, jer su oni ipak dominantni u prostoru kako bi ih konzumenti primijetili, možete vezati mnogočega. Na njega stavljate sadržaj koji kuća koja ga koristi nudi. Jesu li to putokazi za snalaženje u zgradi, radno vrijeme ili mali oglasi, svejedno je. Sadržaj možete preuzeti putem mobitela, MFC-a ili wi-fi-a. Naši totemi nalaze se diljem Hrvatske – od marina do muzeja. Imamo ih oko 34. Mi uglavnom radimo programe za hotelske lance. Dionici u turizmu unaprjeđuju svoju infrastrukturu bez obzira na pandemiju i žao mi je što ne prepoznaju EU fondove za takve stvari. Gledaju na to kako da kupuju radijski prijemnik koji im je trošak – tumači naš sugovornik. U principu riječ je o programu kojeg bi mogli iskoristiti za opremanje s tehnologijom.
Njena je primjena široka i nema granica. Na takav način poboljšali bi svoje oglašavanje unutar tvrtke, ali i van nje, podvlači. Zašto je uporaba ovakvih uređaja u Dubrovniku više iznimka nego pravilo, govori, možda leži i u činjenici da se turizam u Dubrovniku kod nas događa, a ne planira kakav je slučaj u ostalim gradovima. Na Kvarneru i u Istri oni su itekako prisutni te imaju odličan feedback među gostima.
Zapravo, preko njih možete procijeniti što posjetitelji žele. Jesu li to caffe barovi ili restorani, kakva će biti vremenska prognoza, koji je red letenja itd.
— Vi možete analizirati gosta kao da ste praktički napravili anketu te mu ponuditi ono što ga interesira – priča Goran Raspopović. Oni se mogu primijeniti i u kulturnim ustanovama – muzejima, galerijama i kazalištima kako se posjet njima ne bi sveo na puko razgledanje.
— Osobno sam posjetio prirodoslovni muzej u Parizu koji je prepun takvih uređaja za educiranje – ističe.
Ne mogu se zlorabiti
— Definitivno je iskoristiv u mnogim područjima. Vodimo pregovore s jednom srednjom školom koja ima želju totem staviti u svoje predvorje kako bi informacije bile dostupne djeci – komentira. Oni se ne mogu zlorabiti, kategoričan je. Sustav je zatvoren, odnosno, uređaj je, pojašnjava, u ‘kiosk modu’. Ne radi se o banalnom otvaranju web stranice na Internetu kojoj svatko može pristupiti. Zapravo, priznaje, toga su se uvijek bojali zato sav sadržaj i ide preko njihovog ureda te se autorizira. ‘Nije čak stvar ni linkova, nego da netko ne napiše nešto neprimijereno’, napominje. Inače, podvlači, sigurnost je u informacijskim tehnologijama najvažnija, kako li će vizualno aplikacija ili stranica izgledati, u drugom je planu. Ona je problematika s kojom će se u budućnosti morati uhvatiti svi poslovni subjekti jer, kaže, i u njihovoj maloj tvrtki redovita su meta hakera. ‘To je nešto što će se sve više događati’, ističe. Upitali smo ga kako se onda u virtualnom svijetu zaštititi od nepoželjnih ‘upada’.
— Ljudi se vrlo lako osposobe za takve zlonamjerne stvari. Nije veliki ‘problem’ nekome napraviti zlo. Rješenje u informacijskoj zaštiti, ali i u pravosudnom sustavu koji ih trebaju sankcionirati. U nas se to još uvijek ne doživljava kao kriminal. Generalna informatička pismenost je na vrlo niskim granama. Npr. kod izrade web stranice ljudi je ne znaju osvježiti, a kamoli ‘očistiti kolačiće’. To su najtrivijalnije stvari koje bi učenici u osnovnoj školi trebali savladati, no 99 posto ljudi ne zna osnove. Takva osoba ne zna održavati svoje računalo i ‘klika’ na svaki prozorčić koji joj se otvori. Naravno da ste onda podložni raznim praćenjima i ugrozama. Čovjek se može zaštititi antivirusnim programima, ali za velike sustave oni nisu dovoljni. Moraju ih održavati ‘system administratori’ koji se, među ostalim, bave izborom dobrog servera. Itekako se treba dobro birati s kime ćete surađivati – priča suvlasnik i suosnivač Studija Beluga, Goran Raspopović. Kod ‘običnih’ građana, apostrofira, neophodno se educirati.
Ne smiju ‘klikati’ na linkove koji vas vrlo često požuruju da nešto kupite. Treba razmišljati hladnije glave i posjećivati stranice koje imaju sigurnosne protokole i paziti na ekstenzije kako netko određenim informacijskim kanalima ne bi došao do vaših podataka. Također, nije pametno otvarati e-mail poštu od nepoznatih pošiljatelja. Dovoljan je jedan pogrešni da vam uzrokuje pregršt stresa.
— Imali smo slučaj u kojem je putem jednog našeg klijenta netko s ukradenim karticama kupio određene artikle. Taj netko je brojeve kartica najvjerojatnije ukrao generatorom, nije ih našao na cesti. Nastao je problem, kartična kuća je zvala banku, a banka korisnika i svi su tražili svoju nadoknadu. Pravog krivca nije se nikad otkrilo jer policija najčešće kod takvih situacija digne ruke i kažu da ne mogu ništa – iznosi.
— Redovito takve transakcije idu preko nekoliko zemalja i vrlo je teško počinitelju ući u trag, a ljudi se i dalje vode onom – to se događa drugima, ne meni – zaključuje Raspopović.
Iz tiskanog izdanja od 28. travnja 2021.