Prvog Svetog Vlaha na barjaku naslikao sam za drugu stranu barjaka Franjevačkog trećeg reda 1982. godine.
Fratri su naručili barjak za tu bratovštinu. S druge strane barjaka je Sveti Franjo. Taj barjak su krojile časne u Frankopanskoj ulici u Zagrebu. U njih sam išao s pokojnim fra Mariom Šikićem kako bismo dogovorili detalje – prisjeća se dubrovački akademski slikar Ivo Grbić svog prvog barjaka Svetog Vlaha. Nepunih deset godina kasnije napravio je i drugi, ali ovaj put po narudžbi Mjesne zajednice.
-Velika zastava Svetog Vlaha, dimenzija 7 puta 4,5 metara, bila je na Orlandu, a nacrtao sam je za tzv. obnovljenu Festu svetog Vlaha 1991. godine. Tad još Hrvatska nije bila priznata, ali je bila u postupku odcjepljenja. Barjak je imao na svom kraju tri repa, kako bi se olakšao, a i u formi ljepše izgleda. Inače, sve sam zastave radio kod časnih sestara Ančela na Pilama. One su skrojile zastavu i s njima sam podijelio zaradu od te zastave – kaže nam Grbić.
Nakon uspjeha s barjakom 1991. godine, Grbić je gradskim ocima bio logičan izbor za izradu službene zastave i grba Grada Dubrovnika dvije godine kasnije.
-Tadašnji gradonačelnik Nikola Obuljen prihvatio je da ja to radim, jer sam već imao iskustva. Ja sam taj barjak u klasičnoj proporciji 3 prema 2 metra rukom izradio, ali se kasnije nisu baš potrudili da sve boje budu kako sam ih ja zamislio. Naime, službena zastava kakvu vidite na zgradi Grada Dubrovnika nema cinober boju. U reprodukciji se nisu točno držali te boje. Osim toga, na zastavi su papuče smeđe, a trebaju biti žarko crvene. Također, lice mora biti u blago rozoj boji kože, štap srebrni, slova ‘S B’ žutozlatna. Ne znam, možda je netko izmijenio kako bi mu bilo lakše tiskati – smatra Grbić te ističe jedan detalj s prvotnog prijedloga.
-Na ‘albi’ sam napisao ‘Ivo Grbić Fecit MCMXCIII’, ali kad sam to predložio Gradu, gosparu Obuljenu se ta ideja nije svidjela. Rekao sam kako je šteta diskretno ne staviti ime autora jer kasnije generacije neće znati tko je to radio – ističe. Inače, poznato je kako Grbić redovito u Festi na procesiji sudjeluje sa svojim barjakom, kojeg je izradio 1995. godine.
-To je moj barjak, i na vrpci piše moje ime i prezime. I on je identičan s obje strane, crtež se poklapa. I nakon dvadeset godina boje su još uvijek svježe. Inače, svaka zastava je ručno piturana. Na čisti papir u zrcalnoj slici se preše i zapegla, a kako povećana temperatura mijenja boju morate znati koliko sekundi morate pritisnuti peglu – objašnjava Grbić.
-Na mom vizualnom rješenju uzet je Grad s kipa Svetog Vlaha, jer se čini kao da se vide sve ulice, zvonici i bitne tvrđave. Dotad Sveti Vlahi nisu imali Grad, nego neku tek simboličnu kulu. Također, svi moji Sveti Vlahi imaju misnicu, a ne plašt. Tkanje u cjelini ima isti ornament. Ispod misnice ima bijelu haljinu. Mora imati biskupski štap i mitru, isto crvene, mučeničke boje. I ta blagost u pogledu starca. Radio sam najbolje što sam mogao – zaključuje Grbić.