[DUBROVČANI IZVAN GRADA] MIRAN DILBEROVIĆ U Londonu sam naučio da u poslu nema emocija

Dubrovčanin Miran Dilberović nikad nije mislio kako će se otisnuti u inozemstvo, no takvu je odluku ipak donio prije nekoliko godina. Odselio se u London 2017. i od tada u ovom glavnom gradu Ujedinjenog Kraljevstva gradi svoju poslovnu priču i karijeru. Dilberović, koji je inače jedan od osnivača filmske manifestacije ‘Tišina molim’, trenutno radi za tvrtku Epic Games’ London Innovation Lab kao ‘technical artist’ ili u prijevodu – tehnički umjetnik. Nakon dugogodišnjeg djelovanja na filmskim setovima i dizajniranja kadrova za filmove, mijenja poslovni smjer te sada razvija tehnologiju, ne samo za filmsku, već i modnu i glazbenu industriju te televiziju.
—Magistrirao sam animirani film na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, i htio sam proizvoditi svoje filmove. No, počeo sam raditi na filmskim setovima, što me kasnije ‘odvuklo’ u Mađarsku i od tamo u London. Sa setova sam prešao na računala i počeo dizajnirati kadrove za filmove, a sada razvijam tehnologiju za razne medijske sadržaje.

‘U nas prevladavaju emocije’
Dilberović opisuje život u Londonu izrazito dinamičnim i prepunim mogućnosti.
— Potrebna mi je ura vremena za dolazak iz stana na posao u samom centru Londona. To je zapravo i dobro jer veliki broj ljudi putuje i puno dulje. Što god da mi treba, u većini slučajeva sam samo nekoliko minuta od toga. Evo, baš kupujem prijatelju retro konzolu za poklon pa imam na raspolaganju pet butiga gdje ih mogu pronaći – rekao je. Inače, na samom je početku boravka u Londonu shvatio kako emocije u poslu ne postoje.
—U Hrvatskoj često nema direktnosti u poslu, uvijek se pokušava otkriti što se događa u tvrtki preko drugih ljudi. Nije sve tako transparentno. Zbog toga ima dosta naboja i visokih tenzija. S druge strane, ovdje sam naučio da je potrebna izrazita preciznost u komunikaciji i da uvijek sve bude ‘načisto’. Nikakve emocije se ne uvode u profesionalni život. To naravno pomaže i u privatnom životu. Problemi se ne nose doma. To je, moram priznati, u određenoj suprotnosti od Hrvatske. U nas prevladavaju emocije, ali vjerujem da je to stvar mentaliteta.

Zatvorena vrata
Umjetnički ga je put korak po korak vodio do života u Londonu te brojnih poslovnih uspjeha. Majka mu je govorila kako je od malih nogu uvijek nešto crtao. Sačuvala je njegove crteže, ponajviše bagera jer je djetinjstvo proveo u Mokošici, a tih se 80-ih godina prošlog stoljeća u ovom naselju uvelike gradilo.
— Crtanje me kasnije dovelo do Umjetničke škole u kojoj sam imao odlične profesore. Jedan od profesora, Maro Krile upoznao me s 3D-om. Za nas nekoliko koji smo pokazali interes, naručivao je novine i časopise iz Engleske jer ih se nije moglo pronaći u Hrvatskoj – kazao je. Svoje srednjoškolske profesore ističe kao izrazito važne osobe u svom životu, a koje su svojim radom i znanjem imale veliki utjecaj na njega. Upravo je zbog njih htio i sam htio raditi kao profesor u Dubrovniku, no nažalost je po tom pitanju naišao na ‘zatvorena vrata’.
—Htio sam raditi kao profesor i pokazati djeci, te svima koji su zainteresirani, sve mogućnosti tehnologije, ali u nas ne postoji sluha za takve stvari. Osjećao sam kako me razne institucije ‘vuku’ za nos. Kao i svugdje, zapošljavaju se samo podobni, a ne sposobni. Iskreno, nije mi bio cilj otići u inozemstvo jer dolazim iz prekrasne države i iz prelijepog grada, ali kad se otvorila prilika, pošao sam – nerado. Nanizali su se poslovni uspjesi koje nisam mogao ignorirati. Pokušao sam se vratiti u Dubrovnik, ali jednostavno mi ne nudi puno, kao ni Hrvatska i odlučio sam se vratiti u London – rekao je. Prati sve što se događa u Hrvatskoj, ali ističe kako ‘kaskamo dvadeset godina za svime’ – u kulturološkom i u tehnološkom smislu.

‘Vrijedilo je’
Od ‘Black Widow’ do ‘Spidermana’, sve su to filmovi u čijem je stvaranju Dilberović sudjelovao. No, ističe kako mu je posebno drago bilo raditi na snimanju Star Warsa.
—Kao dijete sam odrastao na Star Warsima te sam stvorio veliki interes za vizualne efekte. Kad mi se pružila mogućnost za rad na filmu, u odjelu za vizualne efekte, to je bio za mene kao ostvareni san. A kad sam jednom na setu vidio Georgea Lucasa, i iza njega Chewbaccu, rekao sam sebi – isplatilo se! Isplatilo se ne izlaziti puno u srednjoj školi, isplatilo se višesatno sjedanje ispred računala. Isplatilo se ‘potrošiti’ pet godina na akademiji u Zagrebu gdje sam učio o staromodnim načinima stvaranja animacije pa sam morao doma samostalno učiti nove stvari. Pitao sam se jesam li stvarno moramo pet godina potrošiti u Zagrebu radi papira. Kad mi se to dogodilo na setu, rekao sam: ‘Vrijedilo je’ – naglasio je. Kad nam govori o zvijezdama, priča nam kako se posebno iznenadio jednom osobom.
—Bio sam u redu za marendu i u jednom trenutku sam ispred sebe vidio osobu koja mi je bila jako poznata. I to je bio Rowan Atkinson ili Mr Bean! Ništa se njemu ne servira, već stoji i čeka s nama u redu. To je tako jedna normalna osoba!

Radim s kvalitenim ljudima
O vremenu u Londonu ne treba puno govoriti. Zato mu ljeto u Dubrovniku ‘uvijek dobro dođe’.
—Obitelj mi je ‘raštrkana’ po cijeloj Hrvatskoj, tako da ne provodim vrijeme samo u Gradu. Pokušavam pocrniti preko ljeta, ali ne ide to meni lako (smijeh). Taj smiraj koji doživim tijekom ljeta – kad se malo uspori ritam i kad samo gledam more, kad sam sam sa svojim mislima, to je nešto posebno. Mir koji mi pruža jedan dan na plaži, teško mogu postići u Londonu – kazao je. No, kad govori o mogućem, stalnom povratku u Hrvatsku, Dilberović ističe kako mu se u Londonu profesionalno otvaraju nevjerojatne mogućnosti.
—Uz sve to, bitno je za istaknuti kako radim s kvalitetnim ljudima. I kad odbijem neke prilike, zapitam se jesam li stvarno trebao to napraviti. Ili ću se vratiti u Hrvatsku kroz nekoliko godina, ili ću ostati zauvijek u Londonu – rekao je. Također je istaknuo: ‘Ako ima učenika iz Grada koje zanima kako jednog dana raditi u filmskoj ili gaming industriji, slobodno me može kontaktirati preko e-maila ili društvenih mreža. Lako je, samo treba malo neprospavanih noći i nešto sreće’.

O FILMSKOM STUDIJU U GRADU
Više posla za mlade...
Državi pa i Gradu kao filmskoj lokaciji je potreban state of the art filmski studio. 
Odlični smo za ‘location’, ali ne i za ‘studio shoot’ jer nemamo adekvatnu 
infrastrukturu. Ne znam je li to TUP ili negdje izvan grada, ali benefiti bi svakako bili veliki kad bi strane produkcije ostale snimati više od mjesec dana u našoj državi. Više 
posla za mlade, više novca u gradske blagajne. Samo što nekad ne znaš je li ovo zadnje 
dobro ili loše.

Objavljeno u tisknom izdanju 28. rujna 2022.