Od lipnja Zbirka Baltazara Bogišića u Cavtatu Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku može se pohvaliti potpuno novom koncepcijom izložbenog postava. Njegova autorica je mr. sc. Stane Đivanović, viša kustosica u miru koja je prethodno Zbirku vodila 42 godine. Zahvaljujući stečenom znanju, iskustvu i činjenici da joj je kroz ruke prošla većina predmeta, u svega nekoliko mjeseci uspjela je izvesti koncepcijski posve nov izložbeni postav Zbirke ovog istaknutog hrvatskog znanstvenika, pravnog i povijesnog pisca.
Osamljen primjer na hrvatskom tlu
— Idejne vodilje koncepcije novog trajnog postava Zbirke Balda Bogišića polaze iznutra, iz same strukture ove specifične muzejske ustanove koja svojom genezom i kompleksnom polihistorskom sadržajnošću u muzeološkom smislu pripada tipu malobrojnih osobnih znanstvenih kabineta s priključenim kolekcijama/kabinetima rijetkosti, ili kabinetima kurioziteta tzv. cabinet of curiosities, s ishodištima u renesansnim studiolima velikih humanista – mjestima tišine, rada i kontemplacije – gdje na okupu nalazimo najraznovrsniju, duhovno isprepletenu povijesnu građu znanog im svijeta – knjižnu, arhivsku i muzejsku; s unutarnjim vezama i cjelinama koje se postupno razotkrivaju proučavanjem predmeta i raznostranim istraživanjima. Svi su kabineti rijetkosti na svoj način posebni, obilježeni znanstvenim područjima, interesima i sabiračkim sklonostima svojih vlasnika te nose njihov osebujan duhovni pečat, kao i obilježja vremena u kojem su nastali, a zamiru koncem 19. stoljeća. Bogišićev kabinet je najvjerojatnije idejno začet još u Cavtatu, u mislima mladića zanesenog knjigom, znanjem i razmicanjem uskog krugozora malog rodnog mjesta iz kojega je želio iskočiti u široki bijeli svijet. Nastajao je postupno, kao usputna zadaća uvijek nošena na umu, i u džepu, ukorak s njegovim službama, putovanjima i istraživanjima, da bi od 1875., kad se konačno skrasio u Parizu, još intenzivnije rastao i uobličavao se sve do kraja njegova života 1908. – priča Đivanović i objašnjava zašto je i kako Bogišićev kabinet ostao osamljen primjer do danas sačuvanih kabineta rijetkosti na hrvatskom tlu.
— Devetnaesto stoljeće je vrijeme konstituiranja velikih europskih nacija i jačanja državnog suvereniteta, u čemu je osnivanje javnih prosvjetnih i kulturnih institucija, velikih nacionalnih i gradskih knjižnica, arhiva i muzeja imalo značajnu ulogu. U tim su ustanovama skoro redovito završavali privatni znanstveni kabineti i prikupljene kolekcije, što je i danas običaj. Tako su primjerice ostavštine većine naših velikana 19. stoljeća razdijeljene u nekoliko tek oformljenih ustanova u središnjici i dalmatinskim gradovima, redovito prema diobenom ključu – knjige knjižnicama, arhivska građa arhivima, muzejski predmeti muzejima, čime su predmeti zauvijek izgubili svoj izvorni kabinetski duhovni kontekst. Istu bi sudbinu doživio i Bogišićev kabinet u slučaju da je gospar Baldo dospio dovršiti i ovjeriti svoju oporuku u Rijeci 1908. Ali, stjecajem okolnosti nije. Ipak mu je bio suđen povratak u zavičajni Cavtat. Odlukom njegove jedine sestre i nasljednice, Marije Bogišić Pohl, sve pokretnine posmrtno zatečene u njegovu peterosobnom pariškom stanu, spakirane su u čvrste sanduke i transportirane do Cavtata već u lipnju 1908., i tu je ostao – iznosi mr. sc. Stane Đivanović.
Kolekcija od skoro 40 tisuća jedinica
Prostor cavtatskog Kneževa dvora u kojemu Zbirka djeluje od 1958. svakako je najprimjerenije mjesto za Bogišićev kabinet u mjesnom urbanom okviru, ističe. No, dodaje, premalen je za pot puniju prezentaciju bogatih Bogišićevih kolekcija u ukupnom zbroju skoro 40 tisuća jedinica, što Zbirku stavlja na vodeće mjesto među muzejskim ustanovama na izvangradskom području Dubrovačko-neretvanske županije.
— Dakle, u svega četiri izložbene prostorije dvora, uključujući i maleni hodnik koji vodi prema trijemu na katu, u konačni najuži odabir eksponata novog postava ušla su samo 204 predmeta, što je uistinu samo minijaturna skica profila ustanove, tek slutnja bogatstva i vrijednosti cjeline – knjižnica, arhiv s korespondencijom, i čak osam muzejskih kolekcija različitog opsega. Odabirući izloške, nastojala sam da budu vidljive linije svih najvažnijih zbirnih fondova Bogišićeva kabineta i dosljedno provedene sve bitne metodološke i idejne značajke njegova opusa: interdisciplinarnost, transnacionalna poredbenost i slavistička znanstvena orijentacija. Unijela sam u ovaj postav i važna saznanja do kojih sam došla istraživanjima zadnjih godina rada u Zbirci, osobito njegova oporučnog spisa koji sadrži više nedovršenih rukopisnih redakcija pisanih potkraj života. Naime, u tim konceptima, Bogišić nabraja sve svoje kolekcije, gradove i ustanove kojima ih želi ostaviti, no nigdje ne spominje etnografsku zbirku, oružje, predmete likovne i primijenjene umjetnosti i druge za koje znamo po inventarnoj knjizi i suvremenoj klasifikaciji muzejske građe. No, navodi svoju jedinstvenu zbirku insignija koju čine upravo te muzealije – oglavlja, pojasevi, štapovi, sudačke i policijske palice, žezla, svakovrsni cehovski i obrtnički znakovi, oružje, predmeti svadbenog obreda, vjenčane spomenice u numizmatičkoj zbirci i dr., toliko srodne običajnom pravu koje je bilo u fokusu njegova znanstvenog interesa. Ujedno navodi i svoju ciljano sabranu zbirku poslovica, tiskanih i rukopisnih, za koju kaže da je druga po veličini u Europi. Obje sam zbirke uvrstila u ovaj novi postav, i dala im istaknuto mjesto – napominje autorica.
Potrebno je nešto reći i o strukturi samog postava. Raznovrsni predmeti široke europske i izvaneuropske provenijencije, nastali u dugom vremenskom luku od antike do početka 20. stoljeća združeni su u tematske skupine i podskupine, među kojima ističemo Croaticu, insignije, poslovice, europske nošnje i gradove… Naravno, tu je i Bogišić osobno, autor tog osebujnog svijeta, sa svojim opusom, kodifikacijom, poveljama, odličjima.., sve to u malom.
— Ne bi dalje nabrajala. Vjerujem da će ovaj postav biti zanimljiv i najširoj publici, i nadam se da će biti inspirativan u smislu novih tematskih traganja kroz svekoliku građu Bogišićeva kabineta, i izložbi, koje će ga još potpunije i detaljnije profilirati – zaključuje Đivanović.