Već smo dobili neslužbene informacije kako će cijene građevinskog željeza u sljedećim danima opet poskupiti. Što se tiče ostalog materijala, on je već poskupio lani u značajnom postotku počevši od plastike do bakra. Beton, međutim, na području Dubrovačko-neretvanske županije ipak nije. Rečeno nam je kako ćemo dobiti obavijest u okviru od 60 dana ako do toga dođe. Svakako su najave u zadnjem kvartalu prošle godine bile da će većina cijena rasti od pet do deset posto. U iščekivanju smo – objašnjava uvodno Tomislav Bačić iz tvrtke Alfaplan građenje d.o.o., inače predsjednik Strukovne grupe graditeljstva HGK – Županijske komore Dubrovnik o situaciji na tržištu dubrovačke građevine. Ono je, naime, a o čemu je već opsežno pisao DuList, proteklo razdoblje potresle vrtoglave cijene materijala zbog čega je na ponekim gradilištima došlo i do zastoja s radovima. Srećom, ističe, to kod nas ipak nije bio slučaj u većoj mjeri.
—Preko Komore poslali smo Vladi Republike Hrvatske upite i zahtjeve te smo na putu da nam se priznaju troškovi za radove za poslove koji su već ugovoreni lani pa su prešli u ovu godinu, a zbog poskupljenja materijala. Nadamo se kako će nam država pomoći. Kolika će ta pomoć biti, ostaje nam vidjeti. Pandemija koronavirusa nam ne ide na ruku. Što se tiče javnih investicija bilo da su državne ili gradske, investitori imaju razumijevanja pa i oni u privatnom sektoru su susretljivi. Prosljeđujemo im kontakte nabavljača da ih sami nazovu i uvjere se da je stanje na tržištu, neću reći ‘crno’, ali je ‘sivo’ u odnosu na situaciju koju smo imali prije pandemije. Pokušavamo na sve moguće načine svladati ovo razdoblje. Rezerviramo robu unaprijed kako ne bismo upadali u još veće troškove – otkriva nam Tomislav Bačić. Za sada, komentira, nisu imali neugodnih situacija:
Osuđeni na uvoz
—Kašnjenja ima, ali nisu značajna. Od ukupnih 12 mjeseci, možda se mjesec dana kasni – tumači. Veći je problem, reći će, nedostatak radne snage nego nabavka građevinskih materijala. Nažalost, u tom segmentu, dodaje, osuđeni smo na uvoz. Takav trend započet je još 2017. i od tada, pojašnjava, ubrzanim tempom ide naprijed. Do sada smo raspolagali ‘rezervoarom’ radne snage iz BiH, Srbije, Crne Gore, Albanije i Makedonije. Ali, u zadnjih godinu dana taj bazen se proširio još dalje na zemlje poput Nepala, Indije i sličnih. Po Bačiću, riječ je o radnoj snazi koja je mahom nekvalitetnija, a veliki problem predstavlja sam njihov dolazak. Kao da nije dovoljno što im je nepoznanica kakvog će radnika dobiti, na njih znaju čekati od tri pa i do šest mjeseci. Nerijetko se dogodi, poručuje, da naručite tesara, a dođe vam radnik koji je do sada radio u nekoj nepalskoj praonici.
—Stručnim kadrom smo pokriveni donekle s domaćim ljudima, a nešto je radnika iz BiH. Ovo drugo su u tvrtkama već 50 posto uvoz. Negdje čak ima i do 80 posto – iznio je predsjednik Strukovne grupe graditeljstva HGK – Županijske komore Dubrovnik Tomislav Bačić za DuList. S ‘domaćima’ još se uvijek pokrivaju u tvrtci njegovog zamjenika Srđana Čora – Dom izgradnja d.o.o. specijaliziranoj za radove na nepokretnom kulturnom dobru. On nam pak napominje kako je, što se tiče građevinskog materijala, situacija u Dubrovniku itekako gora nego u ostatku Hrvatske. Glavobolju im zadaju troškovi transporta, ali općenito čitava nabava s kojom su imali problema i prije pandemije. Najgora je, podvlači, ipak neizvjesnost. Cijene se mijenjaju od danas od sutra, odnosno praktički svaki tjedan. Svim ponudama koje dobivaju, bilo od dobavljača ili kooperanata, rok važenja je tek nekoliko dana.
—Mi građevinari nudimo poslove u rokovima od nekoliko mjeseci do godina pa nam je to vrlo nezgodno. Također, veliki problem je sama dobavljivost materijala. Ne znamo kada će nam i hoće li nam nešto biti dobavljivo. To uzrokuje zastoje koji dosta koštaju. Imamo puno praznog hoda na gradilištima. U našoj tvrtki osnovni materijali koje koristimo su drvo, čelik i kamen. Surađujemo s tričetiri dobavljača već 20 godina koji su nam stvarno izašli u susret pa smo uspjeli sve nabaviti, ali su nam cijene rasle. Čelik je poskupio za 50-ak posto, drvo kako koje – osnovna drvena građa od 50 posto, a specijalizirani proizvodi kao lamelirane grede i do 300 posto. Ja, konkretno, naručujem materijale čak tri-četiri mjeseca unaprijed kako bih zaštitio investitore, ali i sebe. Dosta smo dobro reagirali. Imamo velike lagere. Skladišta su nam puna da bi mogli održati dinamiku rada – tumači.
Investitori dali avanse
—Od investitora smo dobili avanse jer sami to ne možemo financirati. Izašli su nam maksimalno u susret jer to ide i u njihovu korist. Poremećaj je dubok i događaju se nevjerojatne stvari. Porast cijena osnovnih materijala bio je prvotni šok kojeg smo svladali, ali sad imamo situaciju kao npr. neki dan smo uspjeli pronaći vjerojatno jedini jacuzzi u Europi jer tvornicama fale dvije-tri brtve ili šarafa pa ih ne mogu dovršiti, a ne znaju kad će ih dobiti – iznosi Čoro i dodaje kako im je u svemu ovome olakotna okolnost što su njihovi radnici ljudi s kojima surađuju dugi niz godina te su uglavnom s dubrovačkog područja. Vrlo malo su ih uvezli, napominje. Nekolicina njih svakodnevno prelazi granicu i s njima se, kako kaže, krpaju. Jednostavno, otkriva, nemaju kapaciteta za prihvatiti više poslova. Slično je i u tvrtci dubrovačkog poduzetnika Mata Butijera, vlasnika Alfaplan građenja.
—‘Vozimo slalom’ između ugovorenih cijena i kupovne cijene materijala. Zbog skupoće nafte i goriva troškovi proizvodnje su sve veći. Srećom, nismo se susretali sa situacijom da smo morali zaustaviti radove jer su investitori pokazali razumijevanje. Uvidjeli su da ako se ne prilagodimo cijenama nećemo moći nastaviti dalje. Korekcije su prihvaćene pa je tako sama Vlada RH propisala da se naručitelji vode ‘brigom dobrog gospodara’ i da se prihvati povećanje koje je tržištem uvjetovano ako je moguće, a ako ne, onda se ide na raskid ugovora. U prosincu 2021. su napokon izdane nove posebne uzance o građenju nakon pedeset godina. Njima je predviđeno da se može zahtijevati povećanje jedinične cijene izvođenja ako je cijena materijala veća za dva posto. Imamo još i Zakon o obveznim odnosima ako je on naveden u klauzuli ugovora – donosi Butijer.
— Kad bi se svi toga pridržavali, nama bi bilo puno lakše. To su faktori koji nam uvelike pomažu jer izvođač sam nikako ne može podmiriti razliku u cijenama materijala koje se događaju od trenutka ponude do trenutka izvođenja. Na takav način pati i sam projekt. Veliki problem nam predstavlja i radna snaga, a kojeg vučemo već niz godina i on je sad eskalirao do neslućenih visina. Iz bazena BiH, Srbije i Crne Gore, otišli smo do Kosova i Albanije, a sad i do Nepala te Indije. Sve je teže pronaći bilo kakvog radnika, a kvalitetnog gotovo nemoguće. Pogađa nas i pandemija koronavirusa pa svako toliko, ovisno o tome je li to tvrtka od dvadeset ili dvjesto zaposlenih, po njih dvoje je ili 20 u nekoj vrsti izolacije. To su ogromni troškovi koji nas onemogućuju u rastu kao grani gospodarstva – zaključuje za čitatelje DuLista dubrovački građevinar Mato Butijer.
Objavljeno u tiskanom izdanju 14. siječnja 2022.